O HND-u > Zaključci novinarskog vijeća časti  > Zaključci 20. sjednice Novinarskog vijeća časti, održane 8. lipnja 2017. godine

Hrvatsko društvo dramskih umjetnika vs Boris Homovec

Zahtjev Hrvatskog društva dramskih umjetnika za pokretanje postupka protiv novinara Borisa Homovca, autora tekstova objavljenih na portalu telegram.hr:

- 8. svibnja 2016. – premijera „FilumenaMarturano“

- 18. rujna 2016. – premijera „Gospođa Bovary“

- 16. listopada 2016. – „Sherlock Holmes“

- 6. prosinca 2016. – premijera „Priča iz bečke šume“

-16. ožujka 2017. – premijera „Komet“

 

Boris Homovec nije član HND-a.

 

Novinarsko vijeće časti u sastavu: predsjednik Aleksej Gotthardi-Pavlovsky, Davor Hrvoj, Verica Mađer, Paulina Peko šalja, Damir Pijaca, Marko Podrug, Vlado Premuž, Veronika Rešković, Slobodan Vlašić donijelo je:

 

Zaključak

Sa šest glasova za, jednim protiv i dva suzdržana Novinarsko vijeće časti ocjenjuje da se kazališni kritičar Boris Homovec nije ogriješio o univerzalne novinarske etičke norme.

 

Obrazloženje: Potpisnica prijave, predsjednica Hrvatskog društva dramskih umjetnika Perica Martinović, izdvojila je pet kazališnih kritika Borisa Homovca, objavljenih na portalu Telegrama, u kojima je, kako se tvrdi, autor „osobno prozivao i etiketirao glumce po spolnoj i inim osnovama“. Smatra, također, da su dijelovi njegovih tekstova „nedopustiv primjer vrijeđanja i omalovažavanja te opservacija kojima su izvor kuloari i trač“.

Kazališna, kao i bilo koja druga vrsta kritike, temelji se na subjektivnom doživljaju autora. Homovčeva konstatacija da Anja šovagović „nije bila seksepilna ni kad je bila mlada“, koja je apostrofirana u prijavi, izvađena je iz konteksta u kojemu autor smatra da je Anja šovagović, za koju inače u istom tekstu tvrdi da je u naponu glumačke snage, nije bila prikladna za ulogu koju je dobila.

Prijava sugerira da je autor u svojim osvrtima na predstave površan te da svoje zaključke donosi na temelju uličnih tračeva, no radi se o studioznim i podužim kritikama, koje se nipošto ne temelje na vrijeđanju i diskriminiranju. Prijaviteljica, primjerice, ističe i njegovu opservaciju o glumici Bojani Gregorić Vejzović za koju u tekstu stoji da „...u kazališnim kuloarima govore kako ju je prilično pogodila kriza srednjih godina.“ Uvidom u tekst jasno je da rečenica nije citirana u cijelosti, ona naime glasi ovako: „ Iako za Bojanu Gregorić Vejzović u kazališnim kuloarima govore kako ju je prilično pogodila kriza srednjih godina, ona na sceni postaje sve boljom i zrelijom glumicom“. Vidljivo je, dakle, da autorova namjera nije bila vrijeđati glumicu već, naprotiv, pohvalio ju je.

Slično je i s ostalim navedenim primjerima iz prijave. Kad piše za Nelu Kocsis da je „jeftino seksi“, misli na ulogu koju je odigrala na sceni. Isto tako, kad Homovec kaže o Dori Polić Vitez da „dok je bila mlađa bila je poprilično nezanimljiva i ne osobito primjetna“, to se, vidljivo je iz teksta, odnosi na njezinu glumačku karijeru. O Jeleni Miholjević napisano je da problem nastaje kad mora biti „ženstvena, zanosna, seksi, podatna, topla fatalna žena“, odnosno Homovec smatra da nije bila dovoljno uvjerljiva u ulozi koja joj je dodijeljena.

Boris Homovec kritizira uloge koje su navedene glumice odigrale, a ne njih osobno. Njegove analize su argumentirane i podrobne, a zaključci subjektivni. Vijeće časti, stoga, ne smatra da se autor ogriješio o univerzalna načela novinarske etike.