Prijava Maje Đerek protiv Sandre Lapende Lemo i Marina Prvana zbog teksta „Đerek odlučna naplatiti sve dugove: Mari Hini za rentu, a antikvarijatu već priznatih 110.000 kuna za troškove renovacije“ objavljenog 16. 4. 2023. u online i tiskanom izdanju Slobodne Dalmacije.
Jurica Pavičić izuzeo se iz rasprave i glasanja.
Zaključak
Novinarsko vijeće časti je s devet glasova za (glasali su Hrvoje šimičević, Tena Perišin, Goran šimac, Jordanka Grubač, Biljana Romić, Mašenjka Bačić, Jerko Bakotin, Gordan Panić i Ante Pavić) zaključilo da je novinar prekršio univerzalna novinarska etička načela.
Obrazloženje: Prijaviteljica Đerek je prijavila tekst objavljen u tiskanom izdanju te portalu Slobodne Dalmacije 16.4.2023. godine pod nazivom „Đerek odlučna naplatiti sve dugove: Mari Hini za rentu, a antikvarijatu već priznatih 110.000 kuna za troškove renovacije“.
Prijavljeni novinar Pervan se očitovao.
Tekst je kombinacija iznošenja podataka i citata prijaviteljice Đerek, koja u tom trenutku obnaša dužnost pročelnice Upravnog odjela za gradsku imovinu te stavova autora teksta koji problematizira način upravljanja gradskim stanovima. Problem s takvim tipom teksta jest da autori trebaju biti jako vješti kako bi se običnom čitatelju jasno i nedvosmisleno razlučili stavovi novinara autora od činjenica prezentiranih u tekstu.
U središtu teksta je slučaj sada već preminule umirovljenice koja je boravila u gradskom stanu, a da godinama nije plaćala najamninu te pokušaja gradskih vlasti da je iseli. Kao i slučaj antikvarijata kojem je prijetila slična sudbina. Autor teksta, u svom, kako u očitovanju i sam navodi, “primjeru novinarskog aktivizma” kritizira “logiku hiperlegalista” da se navedenu umirovljenicu izbaci iz stana. U svom obrazloženju, autor teksta navodi argumente koje zbog zaštite preminule osobe nećemo ovdje navoditi te autora upozorava da takve informacije nisu primjerene službenim komunikacijama kao što je obrazloženje Vijeću časti hrvatskog novinarskog društva. Autor u obrazloženju naglašava kako nikad nije inzistirao na tome da umirovljenica pod svaku cijenu ostane u nekretnini koju nije plaćala.
Prijaviteljica smatra da je navedeni tekst huškački, da sadrži nevjerojatne uvrede na njen račun s ciljem njene daljnje osobne i profesionalne degradacije i diskreditacije te da obiluje manipulativnim metodama. A posebno joj smeta usporedba, koja je naknadno uklonjena iz internetskog izdanja te glasi: "Je li pravo pravda? Je li 'ja sam legalist' univerzalni odgovor koji dokida sve daljnje rasprave? Postoji li nešto onkraj zakona? Je li zakon savršen, nepromjenjiv i sveprožimajuće moralan? Jer, gledajući principijelno, i Hitlerova Njemačka je, dok je ubijala milijune Židova, samo provodila zakone.“ Premda je, u skladu s etičkim odredbama novinarske struke, autor u tekst uvrstio mišljenje druge strane (prijaviteljice) i premda se radi o tekstu koji dobrim dijelom ne izlazi iz okvira istih novinarskih postulata, Vijeće časti smatra kako je autorova citirana usporedba neprimjerena, neumjesna, pretjerana, kako u smjeru prijaviteljice tako i u kontekstu manjina koje su stradale pod nacističkim režimom. U tome dijelu novinar je prekršio članak 6. Kodeksa koji glasi: „U svim novinarskim prilozima, pa tako i u komentarima i polemikama, novinar je dužan poštovati etiku javne riječi i kulturu dijaloga te uvažavati čast, ugled i dostojanstvo osoba ili skupina s kojima polemizira“.
Prijaviteljica također upozorava kako glavna urednica Lapenda Lemo nije željela objaviti njezin demanti u kojem, između ostalog, dva puta traži ispriku zbog navedene usporedbe neposredno pred Dan sjećanja na žrtve Holokausta s objašnjenjem i da prijaviteljica „nije u poziciji u ime drugih manjina tražiti ispriku”. Prema članku 30. Kodeksa časti hrvatskih novinara, ispravak se, „u dijelu koji se izravno odnosi na netočnu ili u bitnome nepotpunu informaciju, mora objaviti bez promjena i dopuna, na istom ili jednakovrijednom mjestu medijskog prostora i na isti ili jednakovrijedan način na koji je bila objavljena informacija na koju se ispravak odnosi. Ispravak se može objaviti u skraćenom ili izmijenjenom obliku samo ako na to pristane podnositelj zahtjeva. Ispravak se mora objaviti na način da je razvidno kako je riječ o ispravku te se bez suglasnosti podnositelja zahtjeva ne smije objaviti među reagiranjima ili pismima čitatelja, odnosno gledatelja i slušatelja. U elektroničkim publikacijama ispravak i informacija na koju se on odnosi moraju biti međusobno povezani poveznicama. Dužnost je urednika osigurati da ispravak bude objavljen u najkraćem mogućem roku. Komentar ili odgovor na ispravak ne smije biti objavljen zajedno s ispravkom u istom izdanju medija“.
Prema članku 29. Kodeksa, „ako je u novinskom izdanju, radijskom ili televizijskom programu ili elektroničkoj publikaciji objavljena netočna ili u bitnome nepotpuna informacija, ili informacija kojom su na neki drugi način prekršene odredbe ovog Kodeksa, svatko tko je izravno ili neizravno stvarno ili potencijalno oštećen objavom te informacije ima pravo na ispravak. Stajalište novinara i stajališta drugih osoba prenesena u novinarskom prilogu ne podliježu pravu na ispravak".
Analizom oba zahtjeva prijaviteljice upućena uredništvu Slobodne, razvidno je kako se u zahtjevima za „demanti i ispriku“ radi o tome da je prijaviteljica ponajprije tražila od uredništva da se ispriča zbog usporedbe s Holokaustom, i to ne u njezino ime, nego u ime židovske zajednice. Kao što je navedeno u citatiranom članku Kodeksa časti, demanti je po definiciji zahtjev za ispravak netočne ili u bitnome nepotpune informacije. Premda kontekstualno sporna i zbog toga sankcionirana u ovom mišljenju Vijeća časti, ova konkretna opaska o Holokaustu je stav, vrijednosni sud, a ne informacija koju je moguće činjenično dovesti u pitanje. Isto tako, sukladno Kodeksu i Zakonu o medijima, svatko tko traži pravo na ispravak ili ispriku to može činiti u svoje ime, odnosno ako smatra da su njemu osobno povrijeđena prava i interesi. Institut „odgovora“ može se zatražiti i zbog priloga u kojima je prijavitelju spomenuto ime, ako je riječ o situacijama u kojima prijavitelj smatra da se odgovorom bitno nadopunjuju sporni navodi o činjenicama i podacima u objavljenoj informaciji. Ako se podnosi zahtjev za odgovorom, onda je to potrebno i jasno navesti. U svakom slučaju, uredništvo ima pravo ne udovoljiti takvim zahtjevima, uz sve potencijalne materijalne (ponajprije sudske) posljedice koje takva objava ili neobjava donosi.