Taman kad smo pomislili da u ovo dramatično vrijeme korone doslovno cijeli svijet dijeli iste nedaće i more ga iste brige, kad zlokobna zaraza ne dijeli ljude ni po nacionalnoj, ni vjerskoj, ni socijalnoj, ni ideološkoj, ni spolnoj, a bome ni po bilo kakvoj "hrvatskoj" osnovi, doživjeli smo da je Udruga veterana specijalne policije BATT Split u svom pismu, koje potpisuje šef te udruge Mladen Todorić, napala cehovsku udrugu novinara, HND, jer je prosvjedovala zbog onemogućavanja rada novinarki HTV-a Ivani šilović.

Novinarka je radila prilog o evakuaciji štićenika Doma za starije i nemoćne u Splitu zbog zaraze koronavirusom, a oni su u svom pismu izdvojili (možemo samo zamisliti zašto baš ta tri imena) u najboljoj maniri progona i prebrojavanja po krvnim i inim zrncima troje novinara, ističući, doslovno kako: "Društva kojima rukovode Slavica Lukić, Saša Leković, Saša Kosanović..., mogu biti novinarska, trgovačka, interesna, tajna, javna društva, ali sigurno nisu hrvatska".

Baš lijepo. Je li korona - hrvatska!? Tko to, molim vas, određuje što jest, a što nije dovoljno hrvatsko? Na stranu to što je Saša Kosanović hrvatski branitelj, Saša Leković kao novinar cijeli rat proveo na prvoj crti izvještavajući o zbivanjima u tim tegobnim ratnim vremenima, a bez novinarskog angažmana Slavice Lukić, vodeće novinarke Jutarnjeg lista, ne bi naša javnost znala ništa o mnogim nepravdama koje su učinjene u našem pravosudnom prostoru svim ovdašnjim ljudima. Nije stvar u tome. No i nadalje, postoje oni, poput BATT-a, koji čak i u ovoj situaciji sebi uzimaju za pravo određivati nečiji doprinos i ono najgore - nečiju pripadnost ovoj državi i naciji. I stoga želim da i moje ime radije bude uz njihovo jer sam u ovom trenutku i ja Saša, Saša i Slavica.

Cijeli tekst možete pročitati na jutarnji.hr.