O HND-u > Zaključci novinarskog vijeća časti  > Zaključci 5. sjednice Novinarskog vijeća časti održane 29. listopada 2019.

Petar Grancarić i Tajana Kucelin vs Jakov Žarko

Odvojeni zahtjevi Petra Grancarića i Tajane Kucelin za pokretanje postupka protiv Jakova Žarka zbog teksta "Bruno i Tonka izbačeni su na ulicu, spavaju na klupi u trogirskom parku, a Centar za socijalnu skrb nema milosti jer - nisu dovoljno siromašni: Zajedno ćemo provesti ostatak života, pa makar i ovdje", objavljenoga 10. srpnja 2019. na portalu slobodnadalmacija.hr.

Radi izbjegavanja sukoba interesa u raspravi i odlučivanju o ovoj prijavi nije sudjelovao Jurica Pavičić.

Zaključak: Novinarsko vijeće časti jednoglasno je ocijenilo da je prijava protiv Jakova Žarka neosnovana, da on nije povrijedio  opća načela novinarske profesije, a time ni Kodeks časti hrvatskih novinara. (Glasali su Đurđica Klancir, Mašenjka Bačić, Drago Hedl, Silvija Luks Kalogjera, Ante Pavić, Damir Pijaca i  Ivana  Radaljac Krušlin)

Obrazloženje: Jakov Žarko obradio je temu po svim pravilima struke i u tekstu nema ničega senzacionalističkog ili poticanja na mržnju prema socijalnim radnicima. Dapače, u svojem tekstu naveo je i odgovor trogirskog Centra za socijalnu skrb. Osim toga, kolega Žarko nije odgovoran za opremu teksta, koja uključuje naslov i nadnaslov, nego su, kao što to propisuje Zakon o medijima, za to odgovorni  glavna urednica ili urednik. Stoga se na prijavu Vijeću časti očitovao glavni urednik Slobodne Dalmacije Jadran Kapor, koji naglašava da je oprema urednička te da je Centar za socijalnu skrb spomenut u naslovu jer se rukovodi zakonima i propisima na temelju kojih bračni par ne može dobiti potrebnu pomoć. Iako Centar za socijalnu skrb nije jedini koji bi mogao i trebao pomoći bračnom paru, nego, kako to ispravno primjećuje novinar Žarko, i Grad Trogir, činjenica je da je Zakon o socijalnoj skrbi najvažniji za postupanje Centra za socijalnu skrb i da prema njemu bračni par zbog  imovinskog cenzusa nema pravo na pomoć. Stoga sâm naslov ne poziva na mržnju ili neutemeljene činjenice o socijalnim radnicima, nego propituje održivost i smislenost socijalne skrbi za siromašne i nemoćne građane u Hrvatskoj.