Zahtjev Jasne Omejec za pokretanje postupka protiv Slavice Lukić zbog teksta „Pravomoćna presuda: Umjesto na dva mjeseca, potpisala si naknadu na šest mjeseci. Omejec si na odlasku s Ustavnog suda nezakonito dodijelila još četiri plaće“, objavljenog u Jutarnjem listu 23. listopada 2019. i „Sukob interesa. Primala plaće mimo zakona. Omejec tvrdi da još nije primila presudu“, objavljenog u Jutarnjem listu 24. studenoga 2019. te na portalu Jutarnji.hr 24. studenoga 2019. u 7.45 sati s naslovom „Pravomoćno. Pravna akrobacija bivše šefice Ustavnog suda: Omejec si nezakonito potpisala 4 plaće: Na odlasku s funkcije dodijelila si naknadu koja joj ne pripada“, a potom isti dan u 15 sati s naslovom „Sukob interesa. Omejec: Još nisam dobila presudu, ali mi je neprihvatljivo da novinari prije mene raspolažu informacijama o predmetu u kojem sam stranka u postupku“

Radi izbjegavanja sukoba interesa, u raspravi i odlučivanju o ovoj prijavi nije sudjelovao Jurica Pavičić

Zaključak

Novinarsko vijeće časti (glasali su predsjednica Đurđica Klancir te članice i članovi Mašenjka Bačić, Jerko Bakotin, Drago Hedl, Silvija Luks Kalogjera, Ante Pavić, Damir Pijaca, Ivana Radaljac Krušlin i Hrvoje šimičević) jednoglasno smatra da novinarka Slavica Lukić nije prekršila odredbe Kodeksa časti te prijavu Jasne Omejec smatra u potpunosti neutemeljenom. Lukić nije prekršila Opća načela Kodeksa časti, ni točku 21. Kodeksa, kao što - po sudu Vijeća časti - pogrešno navodi Jasna Omejec. Vijeće časti konstatira da Slavica Lukić u svojim tekstovima nije posve točno navela izvor informacije, odnosno navela je pogrešan portal („Sudske prakse“), što jest propust u odnosu na točku 5. Kodeksa časti. Međutim, u kontekstu članka riječ je o formalnoj pogrešci koja ne zaslužuje sankciju, a najvažnije je da to ni na koji način ne utječe na suštinu predmeta.

Vijeće časti prije svega u potpunosti smatra ispravnim stav Slavice Lukić da je „pozicija predsjednice Ustavnog suda jedna od najviših i najmoćnijih pozicija u državi“ te da je „informacija o presudi kojom je pravomoćno potvrđeno da je osoba na toj poziciji prekršila Zakon o sprječavanju sukoba interesa na način da je sebi financijski pogodovala, vijest od prvorazrednog javnog interesa“. Pitanje da li je Jasni Omejec bio poznat sadržaj presude ili ne ni na koji način ne utječe na ovu činjenicu.

Stoga je Lukić upravo objavom informacija na koje se žali Jasna Omejec zapravo pridonosila jačanju pravne države. Time je djelovala upravo u skladu s Općim načelima Kodeksa časti, koji propisuju da su novinari dužni „kao dio javnosti sudjelovati u demokratskoj kontroli moći i vlasti“, a upravo to je Lukić učinila svojim tekstom. štoviše, zahtjev Jasne Omejec za sankcioniranjem Slavice Lukić zapravo bi bio oblik cenzure te napad na novinarske slobode i novinare. Osim toga, Omejec implicitno proziva i izvor, odnosno osobu koja je Slavici Lukić dostavila dokumente. Međutim, jedino bitno je da li je izvor dostavio točne informacije te jesu li one od javnog interesa. Odgovor na oba pitanja je potvrdan. Točka 10. Kodeksa časti izričito propisuje da se u slučajevima iznimnog javnog interesa smiju kršiti i zakonske odredbe o tajnosti informacija. Stoga Slavica Lukić tekstovima o presudi Visokog upravnog suda o slučaju Jasne Omejec nipošto nije prekršila Opća načela, nije naštetila ugledu novinarske profesije (točka 21.) - štoviše, iznimno mu je pridonijela. Prema mišljenju Vijeća časti, pisanje Slavice Lukić o pravomoćnoj presudi ne samo da je zakonito i legitimno (točka 7. Kodeksa časti: Novinar ima pravo istraživanja svih činjenica od javnog interesa) - bez obzira na to koja joj baza podataka bila izvor - nego je prvorazredan i pohvalan primjer društveno odgovornog novinarstva, u skladu s postavkama demokracije, slobode medija i vrijednostima za koje se zalaže HND.

Obrazloženje: Podnositeljica prijave Jasna Omejec navodi da je u tiskanom izdanju Jutarnjeg lista 7611 od 23. listopada 2019. objavljen gore navedeni članak novinarke Slavice Lukić koji se bavi presudom Visokog upravnog suda RH (dalje VUS) donesenom u sudskom postupku po žalbi protiv presude Upravnog suda u Zagrebu od 16. siječnja 2019. kojom je odbijen njen (Omejec) tužbeni zahtjev za poništenje dviju odluka Povjerenstva za odlučivanje u sukobu interesa od 8. rujna 2017. i 11. travnja 2017. (dalje: sporna presuda).

Iako je Omejec stranka u navedenom sudskom postupku (u svojstvu žaliteljice), navodi da spornu presudu do danas nije primila niti je od nadležnog suda primila bilo kakvu obavijest da je ona (presuda) donesena.

Prijava Vijeću časti HND-a Jasne Omejec sastoji se od nekoliko komponenti.

a) kontakti s novinarkom Lukić

Jasna Omejec žali se da je kontaktirana 22. listopada 2019. u poslijepodnevnim satima, bez upozorenja da je riječ o tekstu koji će biti objavljen sljedećeg dana. Također, žali se da je, iako se Lukić poziva na portal „Sudska praksa“, riječ novinarke Lukić jedini izvor saznanja o donošenju te presude i da ta presuda nije objavljena apsolutno nigdje na internetu. Osim što joj je „neprihvatljivo da novinarka raspolaže informacijama o predmetu prije nje koja je stranka u postupku“ jer je to „daleko od bilo kakve države utemeljene na vladavini prava“, Omejec se žali da su u članku objavljene ne samo informacije o spornoj presudi, uključujući i dijelove njena obrazloženja, „nego i selektivne informacije o pojedinoj drugoj dokumentaciji, uključujući presliku rješenja Ustavnog suda od 6. lipnja 2016. koji su sadržani u sudskom spisu predmeta, nedostupnom javnosti“.

Omejec prilaže komunikaciju s Lukić od sljedećeg dana, u kojoj se njoj (Lukić) žali da iz komunikacije prethodnog dana nije bilo jasno da novinarka priprema tekst odmah za idući dan. Omejec ističe da nije etično ni profesionalno nekom poslati poruku u tri poslijepodne i tražiti komentar, a da se ne napomene kako je riječ o članku koji u objavu ide već sutradan.

Omejec je pritom utrošila nekoliko sati na pretragu interneta te je i to dovelo do kašnjenja s odgovorom. Njezin je zaključak da Lukić nije ni imala namjeru omogućiti joj pravo na odgovor, odnosno da ga nije ni očekivala.

b) netočne informacije o izvoru saznanja o spornoj presudi

Omejec smatra da je Lukić tvrdnjom da je „sporna presuda objavljena na portalu Sudske prakse“ „javnost dovela u zabludu“ ne samo po pitanju objave te presude, nego i u tome da je njezin (Lukić) „posjed presude zakonit te da je njezino pisanje o toj presudi legitimno i sukladno načelima profesionalnog novinarstva“.

Omejec se žali i da Lukić nikako ne objašnjava kako je došla u posjed druge dokumentacije iz sudskog spisa predmeta „koji bi za nju, kao i za sve treće osobe, morao biti nedostupan“. Omejec se žali, nadalje, da novinarka prešućuje onu dokumentaciju iz sudskog spisa koja sadrži zaključke suprotne od ciljeva koje novinarka želi objavom članka postići u javnosti, „sve to u okvirima pravnog slučaja koji je ionako teško opterećen različitim tumačenjima zakonskog okvira i izrazito nedosljednom praksom“.

c) objava odgovora podnositeljice prigovora u Jutarnjem listu broj 7612 od 24. listopada 2019.

Omejec se žali da u tom članku, objavljenom pod naslovom „Omejec tvrdi da još nije primila presudu“ nije navedeno kako je riječ o komentaru koji je trebao biti objavljen dan ranije (poslan je 22. listopada u 21:25), zajedno s prvim člankom na tu temu, odnosno da je riječ o komentaru koji je novinarki poslan prije nego što je prvi članak objavljen.

Omejec se žali kako je cijeli članak od 24. listopada sročen tako da „primarno služi za ponavljanje najvažnijih informacija objavljenih prethodnog dana“ te da je njezin pisani odgovor, odnosno sadržaj SMS-a „u cijelosti 'utopljen' odnosno 'izgubljen' u ostatku teksta (čitaj: marginaliziran i obezvrijeđen)“. Omejec smatra da se tu radi o perfidnom i suptilnom manipuliranju informacijama na štetu istine i objektivnog stanja stvari, ali i njezinih prava i interesa kao stranke u sudskom postupku, stranke koja do danas nije primila nikakvu presudu VUS-a.

Omejec smatra da je riječ o postupanju koje zahtijeva poduzimanje odgovarajućih mjera iz nadležnosti Vijeća časti HND-a.

d) Odredbe iz Kodeksa časti hrvatskih novinara koje su, prema sudu Jasne Omejec, prekršene:

• Opće načelo Kodeksa, po kojem je univerzalna obveza svakog novinara da pridonosi jačanju pravne države i da se drži Ustava i zakona RH. Omejec ističe da je Lukić poruku započela sa „Zanima me jeste li dobili presudu...“ te iz toga, prema Omejec, proizlazi da Lukić nije znala da li je ona (Omejec) dobila presudu, ali je znala da je ona nedostupna javnosti.
• Točka 5. Kodeksa koja kaže da je novinar dužan kritički prosuđivati izvore informacija i u pravilu ih navoditi. „To je načelo novinarka Lukić u ovom slučaju prekršila navodeći netočan (bolje rečeno nepostojeći) izvor informacija ('portal Sudska praksa')“.
• Točka 21. Kodeksa, koja kaže da novinar „mora izbjegavati situacije koje bi ga mogle uvući u sukob interesa i zaprijetiti njegovom osobnom ugledu i ugledu novinarske profesije“. Omejec smatra da je to što se Lukić služila dokumentacijom koja je nedostupna bilo kome van suda nezakonita radnja, jednako kao i „postupanje osobe unutar suda koja joj je tu dokumentaciju dala“.

Slavica Lukić u svom očitovanju navodi da prijavu bivše ustavne sutkinje i predsjednice Ustavnog suda, danas profesorice na Pravnom fakultetu u Zagrebu, prof. dr. Jasne Omejec, u povodu njenog članka objavljenoga 23. listopada 2019. u Jutarnjem listu smatra „u cijelosti neutemeljenom“. U očitovanju Lukić navodi kako je tekst nastao na temelju pravomoćne presude Visokog upravnog suda RH „do čije preslike sam došla zahvaljujući svojim izvorima u pravosuđu“. Lukić s pravom navodi da novinari vijesti o presudama objavljuju čim su one donesene, ako ne postoji zakonski razlog koji bi priječio njihovu objavu, kao što su zaštita prava maloljetnika, zaštita prava na intimu i privatnost, zaštita vojne tajne i slično. U ovom slučaju ni jedan od zakonskih razloga koji bi priječio objavu informacije o presudi i njezinu obrazloženju ne postoji, jer je presuda vezana isključivo uz obavljanje javne dužnosti predsjednice Ustavnog suda koju je Jasna Omejec obnašala do 6. lipnja 2016.

Novinarsko vijeće časti slaže se kako je vijest o tome da je predsjednica Ustavnog suda prekršila Zakon o sprječavanju sukoba interesa vijest od prvorazrednog javnog interesa. Također, Lukić navodi kako je Visoki upravni sud pravomoćnu presudu u slučaju Omejec donio 12. rujna 2019., a tekst na koji se Omejec žali objavljen je 40 dana nakon njezina donošenja.

što se tiče dijela žalbe Jasne Omejec o tome da joj je dan prekratak rok za odgovor, Vijeće časti u načelu smatra kako bi dobra novinarska praksa, u idealnom slučaju, podrazumijevala da se osobi dâ duži rok za odgovor i da joj se napomene kako je riječ o tekstu koji će biti tiskan već idućeg dana. Međutim, novinari nisu uvijek u stanju djelovati idealno, a Vijeće časti se slaže sa stajalištem Slavice Lukić da je sudska presuda akt tijela javne vlasti te kako je tu informaciju imala pravo prenijeti i bez komentara profesorice Omejec – „naročito zato što je taj slučaj sukoba interesa ona već ranije višestruko javno komentirala“. Lukić ističe kako se javila Omejec „odmah nakon što je došla do kopije presude i pročitala je. Da je odgovor stigao do 18 sati, stao bi u tekst“ te da je „njezin odgovor koji je stigao iza 21 sat objavila u najkraćem roku u kojem ga je bilo moguće objaviti - prvog sljedećeg dana u obliku u kojem ga je poslala“. Vijeće časti stoga smatra da postupak Slavice Lukić nije „neetičan i neprofesionalan“ te kako ne stoji zaključak Jasne Omejec da joj Slavica Lukić „nije niti imala namjeru omogućiti pravo na odgovor“.

što se ostalih navoda Jasne Omejec tiče, Vijeće časti smatra da:

• nije bitno je li ili nije u trenutku objave teksta Jasni Omejec bila dostavljena odnosno poznata presuda. Suština je da li je objavljena informacija točna i relevantna za javnost, a jest
• svaki novinar, pa tako i S. Lukić, ima pravo ne otkrivati svoje izvore. Lukić ističe kako „kao dugogodišnja sutkinja Ustavnog suda s bogatom praksom službenih i neslužbenih oblika kumuniciranja s novinarima, prof dr. Omejec dobro zna da izvor može biti bilo koji od 1700 sudaca u Hrvatskoj koji ima pristup bazi podataka u kojoj se objavljuju donesene presude“ te da izvor nije navela „jer je inzistirao na tome da ostane neimenovan“
• S. Lukić nije „selektivno“ objavila dokument „koji odgovara ciljevima koje novinarka Lukić u javnosti želi postići“. Naime, novinarka ističe kako je uz tekst objavila faksimil rješenja kojim je tadašnja predsjednica Ustavnog suda Jasna Omejec zadnjeg dana mandata, 6. listopada 2016., sama sebi odobrila pravo na još šest mjeseci pune dužnosničke plaće te kako je riječ o ključnom dokumentu na kojem je Visoki upravni sud temeljio svoju pravomoćnu presudu o odbijanju žalbe dr. sc. Jasne Omejec. Stoga objava tog dokumenta i te kako ima smisla.
• ne stoji optužba Jasne Omejec da je Slavica Lukić načinom na koji je objavila njen odgovor javnost dovela u zabludu jer ga je „utopila“ u ostatak teksta, i tako ga „marginalizirala i obezvrijedila“. Lukić s pravom ističe da bi sam odgovor Jasne Omejec, bez dijela članka koji objašnjava kontekst, daleko najvećem dijelu čitatelja bio potpuno besmislen i nerazumljiv, naročito onima koji dan ranije nisu čitali tekst o pravomoćnoj presudi bio bi potpuno nerazumljiv i lišen smisla.
• zaštita izvora koji to izričito od novinara traži ne predstavlja kršenje profesionalne etike već jednu od temeljnih novinarskih obaveza. U ovom slučaju izvor je dostavio točnu informaciju tj. dokument - presliku sudske presude čiji sadržaj je od javnog interesa.