O HND-u > Zaključci novinarskog vijeća časti > Zaključci 18. sjednice Novinarskog vijeća časti, održane 16. ožujka 2017.

Ivana Glavaš Bakija vs Franko Pavić

Zahtjev Ivane Glavaš Bakije za pokretanje postupka protiv novinara Franka Pavića, autora teksta objavljenog na portalu Antena Zadar 1. veljače 2017. godine:

www.antenazadar.hr/clanak/2017/02/zadranke-otisle-na-striptiz-a-zaboravile-da-zive-s-primitivcima-i-sad-bi-to-trebao-biti-nas-problem-ma-dajte

Franko Pavić nije član HND-a.

 

Zaključak

Sa šest glasova za, dva protiv i jednim suzdržanim zaključeno je da je Franko Pavić prekršio  opća pravila novinarske profesije jer je kroz neistinita i uvredljiva uopćavanja, u cjelini na ženomrzački način, pisao o Zadrankama koje su se zabavljale gledajući striptiz te je grubo povrijedio njihovu privatnost, objavljujući bez njihova dopuštenja fotografije na kojima se mogu prepoznati, a osobito odbijajući ih ukloniti na njihov zahtjev.

Obrazloženje: U zahtjevu se postavlja pitanje smiju li žene nazočiti striptiz večeri, a da bez njihova odobrenja ne budu objavljene fotografije i snimke na kojima ih se može identificirati. Novinar Franko Pavić, koji nije član HND-a, u odgovoru Vijeću časti navodi da je imao ekskluzivno pravo fotografirati taj događaj "što je dogovoreno i s organizatorom i s izvođačima striptiza". Kolumnu je pisao, tvrdi, radi obrane ženskih prava i sloboda koje njihovi ravnatelji škola i institucija ne poštuju. Stoga neće "podilaziti" zahtjevima za uklanjanje fotografija.

Očigledno je da novinar nije dobio dopuštenje za objavu fotografija od djevojaka i žena koje se na njima mogu prepoznati. Ne mogu izvođači i organizator, ili medij, odlučivati o privatnosti drugih osoba. Bar, restoran, klub, kafić i slični zatvoreni prostori mjesta su na kojima gosti očekuju da se poštuje njihova privatnost. Toga je svjestan i Franko Pavić jer i u kolumni iznosi tu pretpostavku navodeći za Zadranke "no, nisu valjda očekivale kako će tamo biti i predstavnici medija". Upravo zbog očekivanog poštovanja privatnosti, novinar je, ako to nije učinio organizator, trebao jasno upozoriti goste da će događaj biti sniman radi objave na Anteni Zadar. Karakter samog događaja pri tomu nije važan. Identično pravo na poštovanje privatnosti imaju, primjerice, i gosti restorana, premda bi se vlasnik restorana i novinar, isto tako u obostranom interesu, lako dogovorili oko ekskluzivnog prava na snimanje. Notorno je da svatko ima pravo jesti u restoranu, a da snimka bez njegova dopuštenja ne bude negdje objavljena. Odbijanje zahtjeva da se uklone sporne fotografije, predstavlja grubo kršenje privatnosti i nema veze s medijskim slobodama.

Licemjerje je obranom ženskih prava okarakterizirati kolumnu u kojoj autor piše da "zaslinjene" Zadranke koje su nazočile striptizu "žive s primitivcima" i "alfa mužjacima", sve ih optužuje za dvostruki vjerski moral, sve svodi na prostodušne žene kojima je tek kod kuće došlo "iz guzice u glavu", sve ih prikazuje kao supruge koje su bračnim potpisom dale za pravo muževima da se prema njima odnose kao prema štracama... Štoviše, autor time širi uvredljive predrasude i diskriminirajuće stereotipe o ženama, te imajući u vidu sve te okolnosti, njegov je pristup, naprotiv, ženomrzački. Jednostranim poopćavanjem spomenutih uvreda i neistina ne ostavlja mogućnost da nešto ili sve to ne vrijedi za neku ili sve žene na fotografijama. Obraćajući im se u kolumni, autor ispravno navodi da je njihov odabir muškarca samo njihov, ali iz toga onda izvlači pogrešan zaključak da je njegovo pravo kao novinara iznositi moralni sud o njihovom privatnom izboru. Isto tako pravilno navodi da je pravo žena provoditi slobodno vrijeme kako žele, ali onda opet pogrešno zaključuje kako je njegovo "ekskluzivno" pravo da se kao novinar bavi njihovim slobodnim vremenom i učini ga javno dostupnim. Pri tomu je nevažno inzistiraju li žene na poštovanju svoje privatnosti zbog neugodnosti koje imaju ili bi mogle imati u puritanskoj sredini, svome domu, ili zbog lošeg utjecaja takvih fotografija na njihov moralni integritet i/ili autoritet na radnom mjestu, bila to škola, tvrtka ili bilo koja druga institucija. Ili nemaju posebnog razloga već jednostavno ne žele da izvođači, organizator ili medij komercijalno iskorištavaju njihovu privatnost kako bi bez njihova dopuštenja privukli znatiželju onih koji nisu nazočili tom događaju.

 

Izdvojeno mišljenje Slobodana Vlašića

Mislim da zahtjev Ivane Glavaš Bakije za pokretanje postupka protiv novinara Franka Pavića (nije član HND-a), autora teksta objavljenog na portalu Antena Zadar 1. veljače 2017. godine: www.antenazadar.hr/clanak/2017/02/zadranke-otisle-na-striptiz-a-zaboravile-da-zive-s-primitivcima-i-sad-bi-to-trebao-biti-nas-problem-ma-dajte/  nije niti trebalo prihvatiti. Budući da se nije radilo o tajnom snimanju, a isto tako ni skup nije bio zatvorenoga tipa, nego klupska zabavna večer, nameće se zaključak da je po srijedi klasično licemjerje "puritanske" sredine! Mi ne bismo trebali naše kriterije prilagođavati "malomišćanskim" mentalitetima i zagovarati dvostruka mjerila: ako nije gnjusno i odvratno tako se zabavljati, zašto bi objavljivanje prizora takvog javnog "eventa" to bilo? U našem je zaključku, a posebice u raspravi, dominantna diskriminacija po spolu: naime, čini se "normalnim" (pa prema tome valjda i društveno prihvatljivim?) kada se razodijevaju plesačice pred muškom publikom, a javna je sablazan (s mogućim egzistencijalnim i statusnim posljedicama) ako to čine muški plesači pred ženskom publikom!? Bismo li jednako "presudili" i da se event zbio u Zagrebu ili je ovakav kriterij rezerviran samo za "pasivne" krajeve? Podsjećam na recentna uzastopna Papina upozorenja o licemjerju (uzimajući ga kao nespornog intelektualca i jednog od svjetskih lidera, a ne namećući ga kao vjerskog autoriteta!)