Prije točno pola stoljeća, prosječan stanovnik Hrvatske mogao je biti sretan ako bi doživio šezdesetu - 1968. očekivani životni vijek kod nas bio je samo 57 godina. Rijetki su letjeli avionom ili imali televizor u boji. Smrtonosne karcinome liječnici su u većini slučajeva otkrivali prekasno, ili nikada.

Znanstvenike, liječnike, inženjere i profesore tada se poštovalo - većina ljudi znala je da zna manje od njih i kada bi ih zanimalo nešto u što baš nisu bili upućeni, obratili bi se stručnjacima. Nitko nije dovodio u pitanje cjepiva, nitko nije mislio da nas truju kemikalijama iz aviona, nitko nije sumnjao da su ljudi sletjeli na Mjesec i nitko sa završenom osnovnom školom nije vjerovao da je Zemlja ravna ploča.

U samo 50 godina očekivani životni vijek narastao je za 15 godina. Internet je premrežio svijet. Znanost je ostvarila gotovo nevjerojatne rezultate o kakvima su 1968. sanjali samo najoptimističniji. No, onda se nešto dogodilo.

Ljudi su počeli čuda uzimati zdravo za gotovo i prestali vjerovati stručnjacima. Zahvaljujući dostupnosti informacija i mogućnostima brze i lake komunikacije danas se svatko olako smatra stručnjakom - za svako moguće mišljenje ili uvjerenje postoje stotine internetskih stranica i ‘stručnjaka’ koji će se odmah složiti s vama. Mladi ne vide zašto bi se posvetili znanosti kada se ona sve manje cijeni.

U Hrvatskoj sve više ljudi vjeruje da je Zemlja ravna ploča, da je NASA lažirala slijetanje na Mjesec, da je teorija evolucije izmišljotina, da su cjepiva opasna za djecu.

Djeca u školi bez razumijevanja napamet uče gomilu činjenica koje im ispare iz glave čim počnu ljetni praznici. Obrazovna reforma na čekanju je do daljnjega. Hrvatska sveučilišta iz godine u godinu padaju na šangajskoj listi.

Političari se pri donošenju odluka prerijetko oslanjaju na znanost i struku, a prečesto na predrasude, osobne interese i uvjerenja. Rijetko tko još uopće sluša stručnjake, ljude koji su cijeli život i karijeru posvetili pronalasku objektivnih, provjerenih odgovora na mnoga važna pitanja. 

Znanost je bitna. Ulaganje u znanost dokazano je najbolja investicija u rast gospodarstva. Ulaganje u znanost podiže kvalitetu života svih građana. Povjerenje u znanost gradi bolje i zdravije društvo. Znanost nas vodi u budućnost, ignoriranje znanosti vraća nas u prošlost, a Hrvatska si više ne može priuštiti odlazak još dalje u prošlost.

U našem društvu znanost i mogućnost napretka potiskuju nestručnost, neodgovornost i interesi pojedinaca i skupina. Apeliramo na političare - da javnu politiku temelje na suvremenim znanstvenim dostignućima koja nam jedino mogu osigurati bolju budućnost; na akademsku zajednicu - da aktivnije širi znanstvenu istinu; na prosvjetne radnike - da mlade uče razmišljati i oslanjati se na znanstveno utemeljene činjenice; na medije, poglavito javni medijski servis HRT - da odlučno promoviraju znanstveni, nasuprot pseudoznanstvenom pogledu na svijet i ne zapostavljaju svoju obrazovnu ulogu; na javnost - da uvažava mišljenje znanstvenika i stručnjaka.  

Zbor znanstvenih novinara Hrvatskog novinarskog društva stoga se obraća svim građanima koji se osjećaju kao mi, građanima koji misle da Hrvatskoj treba bolje obrazovanje, da stručnjacima treba vjerovati, da Hrvatskoj treba više, a ne manje znanosti. Pozivamo vas da se pridružite ovogodišnjem Maršu za znanost, koji će početi u subotu, 14. travnja u 11,55 - simboličkih ‘pet do 12’ za budućnost Hrvatske – okupljanjem kod spomenika Nikoli Tesli u Zagrebu te u Đardinu u Splitu.

Okupimo se u što većem broju i pokažimo političarima da nas ima, da je naše mišljenje bitno i da ga moraju uvažavati. Nadamo se da se vidimo!  

Ivan Fischer, predsjednik Zbora znanstvenih novinara