Nakon gotovo trosatnog zasijedanja Odbora za Informiranje, informatizaciju i medije Hrvatskog sabora, Zakon o autorskom i srodnim pravima (ZAPSP) (i Zakon o elektroničkim medijima – ZEM), većinom glasova (7 za, 4 suzdržana i nitko protiv) poslan je zastupnicima na drugo čitanje i konačnu raspravu.
Aktualni ZAPSP je od 2003. godine imao šest izmjena. U prijedlogu nacrta novog zakona tijekom zasjedanja radnih skupina, tematskih sjednica i do prvog čitanja u Saboru, raspravljalo se o dvije bitne izmjene: odnos proizvođača fonograma i izvođača te odnos novinara i nakladnika. Otvara se prostor da se ti odnosi urede na drukčiji način; odnosno da se kroz organizacije za kolektivnu zaštitu ti odnosi urede transparentnije i pravednije.
Kod novinarskih djela, u odnosu na internetske agregatore (Facebook, Google itd.) koji besplatno koriste sadržaje, propisujući kolektivnu zaštitu, država će proizvođače informativnih sadržaja staviti u povoljniju poziciju u odnosu na agregatore; omogućit će barem minimalnu naknadu i novinarima i nakladnicima.
što se tiče odnosa novinar-izdavač (medijski nakladnik): sva autorska prava novinara i fotoreportera prenose se na izdavače. Tu je problem to što je situacija u medijima izrazito nepovoljna za novinare. Novinari nemaju gotovo nikakvu pregovaračku moć.
Slijedeća razina problema je što se ovim Zakonom medijskim nakladnicima dopušta da s novinarskim i fotoreporterskim autorskim djelom rade što žele. Tu nije u pitanju samo raspolaganje materijalnim – pojedinim člankom, ili fotografijom, nego i raspolaganjem onim što se istražilo, podacima, idejama, komentarima: izdavač/urednik može raditi s time što želi. Tu su moguće razne projekcije. štoviše, novinari nisu zaštićeni i neovisno o zakonskim rješenjima: ne postoje redakcijski statuti, a ni Zakon o medijima se uvijek ne poštuje.
Zanimljivo je da je zakonodavac primijenio potpuno drukčije rješenje kad se radi o glazbenicima i diskografima, a razlog tome je, uglavnom, što glazbenici, najčešće, nisu u radnom odnosu kod diskografa, dok je većina novinara u stalnom radnom odnosu u medijima. S izuzetkom (možemo reći, tek nekolicine) slobodnih novinara, koji su neka vrsta medijskih mikro poduzetnika.
Treba reći, novim Zakonom o autorskom i srodnim pravima (Članak 14), novinarski rad je, po prvi puta u povijesti, definiran kao autorski rad. U ovom trenutku novinarski rad niti u jednoj drugoj europskoj državi nije definiran na taj način. Hrvatski zakonodavac, nada se da će ga druge članice Europske unije u tome slijediti. Točnosti radi, treba reći da je takva definicija autorskog rada izravna posljedica intervencije DZNAP-ovog tima na tekstu zakona, posebno predsjednice, Valentine Wiesner.
No, mnoga druga rješenja u prijedlogu Zakona o autorskom i srodnim pravima i dalje su daleko od dobrih. Ako zastupnici u Saboru uvaže amandmane autorskih udruga pa tako u Društva za zaštitu novinarskih autorskih prava, možda još ima nade, navode u DZNAP-u.
Izvor: dznap.hr