Aktualno > Vijesti

Vukovar je pao kada su Siniša i Branimir utihnuli

19.11.2019.

Foto: Matko Biljak 

 

Siniša Glavašević i Branimir Polovina živote se izgubili radeći svoj novinarski posao.  Godine prolaze, ali sjećanja na dvojicu velikih ljudi koji su do kraja ostali vjerni svojoj profesiji traje. Obojica su stradali i končali na Ovčari 20. studenog 1991. godine. Nakon što su im tijela pronađena i ekshumirana 1997,. pokopani su jedan pokraj drugog na Mirogoju.

Siniša i Branimir radili su kao tim te dijelili dobro i zlo u stravičnom paklu Vukovara te sumorne i strašne jeseni 1991. godine. Cijela Hrvatska je sa zebnjom isčekivala glas i izvještaje Siniše Glavaševića, jer njegov glas značio je da je Vukovar živ i da možemo očekivat Sinišin sjedeći izvještaj. Da bi taj glas živio i dopro do nas brinuo se Branimir Polovina, radijski tehničar koji je bio nešto stariji od Siniše, rođen 1950. godine u Vukovaru, gdje je i pohađao  osnovnu, a  srednju tehničku školu, smjer radio-mehaničara, u Vinkovcima. Punih je skoro dvadeset godina bio radijski tehničar na radiju. Montirao je posljednji izvještaj Siniše Glavaševića koji je odaslan u svijet 18. studenoga 1991. godine. Nažalost slutilo se da će jednog dana doći i taj trenutka kada više Sinišina glasa i izvještaja neće biti. Siniša je utihnuo, Branimir više nije imao što slati, a Vukovar je pao. Ostaju vječno u sjećanju kao i Sinišine riječi i zapisi.  

Siniša Glavašević rodio se u Vukovaru 1960. godine. Bio je pisac proze, knjižničar novinar, ratni izvjestitelj. Osnovnu i srednju školu završio je u rodnom gradu, a studij komparativne književnosti i bibliotekarstva na Filozofskome fakultetu u Sarajevu. Nakon završetka školovanja radio je u školama u Lovasu i Borovu Naselju. Na Radio Vukovaru zaposlio se najprije kao spiker, a za vrijeme Domovinskog rata bio je urednik Hrvatskoga radija Vukovar i ratni izvjestitelj. Bio je ranjen krhotinom granate 4. studenoga 1991. godine na putu u bolnicu gdje je krenuo prikupiti podatke za izvješće.

Poslije pada grada Vukovara Siniša I Branimir odvedeni su 19. studenoga 1991. godine, iz vukovarske bolnice i od tada im se gubi svaki trag. Naknadno je utvrđeno da su ubijeni i pokopani u masovnoj grobnici na Ovčari 20. studenoga godine, a ekshumirani i identificiran su u veljači 1997. godine te su zajedno pokopani na Mirogoju.  

Osobito  se i danas pamte Glavaševićevi posjednjij izvještaji koje je poslao za Radio 101, jer tadašnjim hrvatskim vlastima u trenutku kada je ih u svojim izvještajima pozvao na odgovornost zbog nečinjenja za spas Vukovara više nije odgovaralo da emitara njegove izvještaje na Hrvatskom radiju. Sinišinim izvještaji i zapisi objavljeni su u „Pričama iz Vukovara“ koje su nedavno doživjele i svoje četvrto izdanje, gdje dostojanstveno i sa strašću u toj strašnoj tmini krvavih stradanja poziva na ljubav, humanost i oprost  te kraj svakoj mržnji, ali i pokazuje kakve su se strahote događale u Vukovaru. No oni koji su ušli u Vukovar bili su istinski krvnici i nisu razumijeli niti su željeli razumijeti te riječi nego su smaknuli Sinišu i stotine i tisuće drugih.

Siniša je optužio i one koji nisu učinili sve za spas Vukovara pa je u jednom od svojih posljednjih i najznamenitnijih izvještaja progovorio:  - Optužujem Vas, gospodo sabornici, za trenutak iznenađenja kada su Vukovaru stigli nepobitni materijalni dokazi da Republika Hrvatska raspolaže ljudstvom i svim sredstvima potrebnim za proboj puta te obranu Vukovara, ali ista ne želi upotrijebiti, tj. dostaviti Zapovjedništvu operativne grupe Vukovar, Vinkovci, Županja, a koje je Zapovjedništvo zahtijevalo za izvršenje zadatka koji je postavljen pred Zapovjedništvo. Optužujem Vas, gospodo, za svu bol trenutka u kojem je Vukovar shvatio da između Vas, Hrvatskog sabora, Hrvatske vlade, Predsjednika Republike Hrvatske i četnika nema nikakve razlike...optužujem Vas, gospodo, za smrt Vukovara. Materijalni dokazi Vaše nesumnjive krivice bit će dani na uvid hrvatskom narodu i cijeloj svjetskoj javnosti. Ne zavaravajte se da ćete Vi doći prije do njih, ne možete gospodo, garantiram Vam…, govorio je Glavašević iz okupiranog Vukovara.

 

Izvor: HND

Foto: Matko Biljak 

 

Siniša Glavašević i Branimir Polovina živote se izgubili radeći svoj novinarski posao.  Godine prolaze, ali sjećanja na dvojicu velikih ljudi koji su do kraja ostali vjerni svojoj profesiji traje. Obojica su stradali i končali na Ovčari 20. studenog 1991. godine. Nakon što su im tijela pronađena i ekshumirana 1997,. pokopani su jedan pokraj drugog na Mirogoju.

Siniša i Branimir radili su kao tim te dijelili dobro i zlo u stravičnom paklu Vukovara te sumorne i strašne jeseni 1991. godine. Cijela Hrvatska je sa zebnjom isčekivala glas i izvještaje Siniše Glavaševića, jer njegov glas značio je da je Vukovar živ i da možemo očekivat Sinišin sjedeći izvještaj. Da bi taj glas živio i dopro do nas brinuo se Branimir Polovina, radijski tehničar koji je bio nešto stariji od Siniše, rođen 1950. godine u Vukovaru, gdje je i pohađao  osnovnu, a  srednju tehničku školu, smjer radio-mehaničara, u Vinkovcima. Punih je skoro dvadeset godina bio radijski tehničar na radiju. Montirao je posljednji izvještaj Siniše Glavaševića koji je odaslan u svijet 18. studenoga 1991. godine. Nažalost slutilo se da će jednog dana doći i taj trenutka kada više Sinišina glasa i izvještaja neće biti. Siniša je utihnuo, Branimir više nije imao što slati, a Vukovar je pao. Ostaju vječno u sjećanju kao i Sinišine riječi i zapisi.  

Siniša Glavašević rodio se u Vukovaru 1960. godine. Bio je pisac proze, knjižničar novinar, ratni izvjestitelj. Osnovnu i srednju školu završio je u rodnom gradu, a studij komparativne književnosti i bibliotekarstva na Filozofskome fakultetu u Sarajevu. Nakon završetka školovanja radio je u školama u Lovasu i Borovu Naselju. Na Radio Vukovaru zaposlio se najprije kao spiker, a za vrijeme Domovinskog rata bio je urednik Hrvatskoga radija Vukovar i ratni izvjestitelj. Bio je ranjen krhotinom granate 4. studenoga 1991. godine na putu u bolnicu gdje je krenuo prikupiti podatke za izvješće.

Poslije pada grada Vukovara Siniša I Branimir odvedeni su 19. studenoga 1991. godine, iz vukovarske bolnice i od tada im se gubi svaki trag. Naknadno je utvrđeno da su ubijeni i pokopani u masovnoj grobnici na Ovčari 20. studenoga godine, a ekshumirani i identificiran su u veljači 1997. godine te su zajedno pokopani na Mirogoju.  

Osobito  se i danas pamte Glavaševićevi posjednjij izvještaji koje je poslao za Radio 101, jer tadašnjim hrvatskim vlastima u trenutku kada je ih u svojim izvještajima pozvao na odgovornost zbog nečinjenja za spas Vukovara više nije odgovaralo da emitara njegove izvještaje na Hrvatskom radiju. Sinišinim izvještaji i zapisi objavljeni su u „Pričama iz Vukovara“ koje su nedavno doživjele i svoje četvrto izdanje, gdje dostojanstveno i sa strašću u toj strašnoj tmini krvavih stradanja poziva na ljubav, humanost i oprost  te kraj svakoj mržnji, ali i pokazuje kakve su se strahote događale u Vukovaru. No oni koji su ušli u Vukovar bili su istinski krvnici i nisu razumijeli niti su željeli razumijeti te riječi nego su smaknuli Sinišu i stotine i tisuće drugih.

Siniša je optužio i one koji nisu učinili sve za spas Vukovara pa je u jednom od svojih posljednjih i najznamenitnijih izvještaja progovorio:  - Optužujem Vas, gospodo sabornici, za trenutak iznenađenja kada su Vukovaru stigli nepobitni materijalni dokazi da Republika Hrvatska raspolaže ljudstvom i svim sredstvima potrebnim za proboj puta te obranu Vukovara, ali ista ne želi upotrijebiti, tj. dostaviti Zapovjedništvu operativne grupe Vukovar, Vinkovci, Županja, a koje je Zapovjedništvo zahtijevalo za izvršenje zadatka koji je postavljen pred Zapovjedništvo. Optužujem Vas, gospodo, za svu bol trenutka u kojem je Vukovar shvatio da između Vas, Hrvatskog sabora, Hrvatske vlade, Predsjednika Republike Hrvatske i četnika nema nikakve razlike...optužujem Vas, gospodo, za smrt Vukovara. Materijalni dokazi Vaše nesumnjive krivice bit će dani na uvid hrvatskom narodu i cijeloj svjetskoj javnosti. Ne zavaravajte se da ćete Vi doći prije do njih, ne možete gospodo, garantiram Vam…, govorio je Glavašević iz okupiranog Vukovara.

 

Izvor: HND