Riječ je o slučaju koji datira iz 2016. godine u vrijeme kada je formirana Vlada Republike Hrvatske u kojoj je Zlatko Hasanbegović imenovan na mjesto ministra kulture, a nakon čega je u NIN-u objavljen tekst Ante Tomića pod naslovom “Jadi političkog minotaura”. Hasanbegović je zbog tog teksta i navoda u njemu, u kojem ga autor, između ostalog, naziva "retard”, odnosno “nemoguće biće", "politički minotaur", i"deološki jednorog", “ustaški klaun” i tako dalje tužio Tomića i dobio presude, koje je sada Ustavni sud Odlukom poništio.
Tomić je u ustavnoj tužbi istaknuo kako mu je "dosuđujućim dijelom osporene presude povrijeđeno ustavno i konvencijsko jamstvo slobode izražavanja". Nadalje sud citira Tomićev prigovor: – U bitnome navodi da su presude redovnih sudova utemeljene na pogrešnom stajalištu da je pravo na zaštitu dostojanstva pojedinca apsolutno pravo i da je kao takvo “nadređeno” pravo na slobodu izražavanja. Smatra da su sudovi posljedično tome propustili čak i pokušati uspostaviti pravilnu i pravičnu ravnotežu između sukobljenih prava na zaštitu ugleda i na slobodu izražavanja, kao i pri donošenju odluke nisu vodili računa o nizu okolnosti na koje je ukazivao tijekom postupka, a koje su trebali uzeti u obzir u skladu s ustaljenom praksom kako Europskog suda za ljudska prava (na koju se praksu podnositelj poziva u ustavnoj tužbi) , tako i ustavnog suda. Podnositelj ujedno smatra da mu je zbog neadekvatnog obrazloženja osporenih presude u pogledu svih relevantnih pitanja povrijeđeno pravo na pravično suđenje, stoji u prigovoru.
Svojom ocjenom Ustavni sud dao je za pravo Tomiću te u obrazloženju između ostalog načelno navodi: - Sloboda izražavanja predstavlja jedno od temeljnih načela demokratskog društva i jedna od osnovnih uvjeta za njegov napredak i za ispunjenje svakog pojedinca. Pravo na slobodu izražavanja ne odnosi se sam na “informacije” ili “ideje” koje su blagonaklono prihvaćene ili se ne smatraju uvredljivi ili ne izazivaju nikakvu reakciju, nego i na one koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiruju. To zahtijevaju pluralizam, tolerancija i slobodoumlje bez kojih nema “demokratskog društva”-.
Kada su u pitanju načelna stajališta u konkretnom slučaju u Odluci stoji:- Budući da se sporni tekst ticao Zlatka Hasanbegovića u svojstvu političara, mora se uzeti u obzir pozadina u kojoj je članak napisan. Ustavni sud opaža da je objavljeni tekst napisan u političkom kontekstu u vrijeme kada je formirana nova hrvatska Vlada, i stoga se bavio političkim pitanjima od javnog interesa, koja su u to vrijeme u Hrvatskoj, a i izvan nje, izazvala mnoge žestoke rasprave. Stoga je i sporni tekst, koji predstavlja podnositeljevu analizu i kritiku Zlatka Hasanbegovića, kao političara, te njegovo osobno mišljenje i vrijednosni sud potrebno sagledati u kontekstu cjelokupne političke situacije, ali u smislu djelovanja i retorike samog Zlatka Hasanbegovića, koja je izazivala oštre reakcije dijela domaće i međunarodne javnosti. Osim toga iako sporne riječi i izrazi sami po sebi jesu uvredljivi i mogu se smatrati polemičnima, te premda uvrede i uvredljivi izrazi ne uživaju opću i neograničenu zaštitu, iste je potrebno sagledati kako u kontekstu objavljenog članka u cjelini tako i u kontekstu načina izražavanja i stila autora-.
Na koncu Ustavni sud je iznosi svoje opažanje prema kojem sudovi u osporenim presudama nisu dali dostatne i relevantne razloge kojima bi pokazali da su pomno razmotrili sve relevantne kriterije koje je potrebno uzeti u obzir kako bi se ocijenilo koje od sukobljenih prava preteže u konkretnom slučaju.
Priredio: Ivica Buljan