Aktualno > Vijesti

Umro novinar, urednik i publicist Jozo Petričević

10.12.2024.

Umro je novinar, urednik i publicist Jozo Petričević, jedan od najstarijih članova Hrvatskog novinarskog društva, čiji je član bio od daleke 1950. godine.  Jozo je iz svog rodnog Lovreća, iz Imotske krajine, životni put nastavio u Zagrebu, gdje se već u ranim godinama zarazio novinarstvom, kojem je ostao vjeran cijeli život.

Rođen u Lovreću 1934.,u velikoj obitelji (imao je osam braće i sestara) da bi u Imotskom završio osnovno školovanje. Životni put ga je (zajedno s njegovim prijateljem i bliskim rođakom Antom Gavranovićem) vodio do Zagreba, gdje je završio Višu pedagošku akademiju. Prvo radno mjesto bilo mu je u Narodnom listu, u sportskoj rubrici, zatim je bio zamjenik glavnog urednika Studentskog lista, da bi novinarsku karijeru nastavio na Televiziji Zagreb, gdje je bio i urednik TV dnevnika.  Kratki iskorak bio je odlazak u Ministarstvo unutrašnjih poslova, da bi nakon toga otišao u TANJUG, dopisništvo za Hrvatsku gdje je ostao sve do umirovljenja. Završio je kao posljednji direktor dopisništva.  

Jozo Petričević bio je publicist i pisac feljtona, koje je objavljivao najviše u Večernjem listu. - Posebno ga je zanimala sudbina obitelji Ivana Ribara, prvog predsjednika Predsjedništva Narodne skupštine Jugoslavije. Napisao je monografiju Ivo Lolo Ribar -ponos pokoljenjima i Ratna pisma, Dr. Ivan Ribar u zapisima suvremenika te Jurica Ribar – slikar i revolucionar. Također je bio autor nekih televizijskih emisija (Nepokoreni grad i druge), kazao je Ante Gavranović o Jozi s kojim je bio nerazdvojan tijekom cijelog života. Autor je i knjige Omladinske radne akcije te je bio vrlo angažiran u javnom, sportskom i kulturnom životu. 

Godinama je bio suradnik u ugaslom časopisu Novinar, koji je izdavalo Hrvatsko novinarsko društvo. Kao glavni urednik Novinara s Jozom sam blisko surađivao i s njim nikada nije bilo problema oko tekstova i rokova. Na vrijeme se javljao, na vrijeme isporučivao vrlo vrijedne tekstove i intervjue, a najmanje ja volio raditi, a radio ju je vrlo profesionalno upravo ovu rubriku IN memoriam, za koju je jednom prilikom kazao kako je “nažalost neizbježno da svaki novinar na kraju završi u njoj”. A evo došao je red i na Jozu!

Bio je vrlo aktivan u HND-u te je za svoje zasluge, kao jedan od rijetkih dvostrukih dobitnika priznanja Milan Grlović (2000. i 2010.) , a dobitnik je i nagrade Zlatno pero. Za svoj rad dobio je visoka državna odlikovanja.

 

Autor: Ivica Buljan

Umro je novinar, urednik i publicist Jozo Petričević, jedan od najstarijih članova Hrvatskog novinarskog društva, čiji je član bio od daleke 1950. godine.  Jozo je iz svog rodnog Lovreća, iz Imotske krajine, životni put nastavio u Zagrebu, gdje se već u ranim godinama zarazio novinarstvom, kojem je ostao vjeran cijeli život.

Rođen u Lovreću 1934.,u velikoj obitelji (imao je osam braće i sestara) da bi u Imotskom završio osnovno školovanje. Životni put ga je (zajedno s njegovim prijateljem i bliskim rođakom Antom Gavranovićem) vodio do Zagreba, gdje je završio Višu pedagošku akademiju. Prvo radno mjesto bilo mu je u Narodnom listu, u sportskoj rubrici, zatim je bio zamjenik glavnog urednika Studentskog lista, da bi novinarsku karijeru nastavio na Televiziji Zagreb, gdje je bio i urednik TV dnevnika.  Kratki iskorak bio je odlazak u Ministarstvo unutrašnjih poslova, da bi nakon toga otišao u TANJUG, dopisništvo za Hrvatsku gdje je ostao sve do umirovljenja. Završio je kao posljednji direktor dopisništva.  

Jozo Petričević bio je publicist i pisac feljtona, koje je objavljivao najviše u Večernjem listu. - Posebno ga je zanimala sudbina obitelji Ivana Ribara, prvog predsjednika Predsjedništva Narodne skupštine Jugoslavije. Napisao je monografiju Ivo Lolo Ribar -ponos pokoljenjima i Ratna pisma, Dr. Ivan Ribar u zapisima suvremenika te Jurica Ribar – slikar i revolucionar. Također je bio autor nekih televizijskih emisija (Nepokoreni grad i druge), kazao je Ante Gavranović o Jozi s kojim je bio nerazdvojan tijekom cijelog života. Autor je i knjige Omladinske radne akcije te je bio vrlo angažiran u javnom, sportskom i kulturnom životu. 

Godinama je bio suradnik u ugaslom časopisu Novinar, koji je izdavalo Hrvatsko novinarsko društvo. Kao glavni urednik Novinara s Jozom sam blisko surađivao i s njim nikada nije bilo problema oko tekstova i rokova. Na vrijeme se javljao, na vrijeme isporučivao vrlo vrijedne tekstove i intervjue, a najmanje ja volio raditi, a radio ju je vrlo profesionalno upravo ovu rubriku IN memoriam, za koju je jednom prilikom kazao kako je “nažalost neizbježno da svaki novinar na kraju završi u njoj”. A evo došao je red i na Jozu!

Bio je vrlo aktivan u HND-u te je za svoje zasluge, kao jedan od rijetkih dvostrukih dobitnika priznanja Milan Grlović (2000. i 2010.) , a dobitnik je i nagrade Zlatno pero. Za svoj rad dobio je visoka državna odlikovanja.

 

Autor: Ivica Buljan