Mrkopaljski profesor filozofije i psihologije, književnik, humanist, čovjek čije se ime vezuje uz očuvanje goranskog mira 90-ih, jedan je od začetnika i voditelja jedinstvene škole mira. A tu njegovu stranu knjiga sažima i iznosi čitalačkoj javnosti. O tome su pred brojnom publikom govorili urednik knjige i predsjednik MH Čabar prof. Ivan Janeš, novinar Željko Raukar, predsjednica umirovljenih novinara županijskog Ogranka HND-a Rijeka Veronika Grbac, prof.dr. Nenad Miščević i autorica Glad.

Dr. Miščević se prisjetio svojih studentskih dana i predavanja profesora Starčevića, njegovih vrlo značajnih okrenutosti filozofiji, dodajući kako je zapravo zahvaljujući prof. Starčeviću i sam završio u „tim vodama“. Dapače, našavši se u Engleskoj i u Francuskoj dr. Miščević je, zahvaljujući svome mentoru, već tada bio među najboljim studentima svijeta, što govori o profesorovu kapacitetu znanja. Tim se više začudio kako je Starčević pisao knjige, vodio školu mira, bavio se mirotvorstvom, bio politički angažiran, a nije nastavio s onim što je tako dobro i temeljito radio.

Prof. Janeš kratko je predstavio čabarski Ogranak Matice hrvatske koji ove godine puni 140 ljeta postojanja. Posljednjih se godina uz ostalo vrlo uspješno nose s izdavaštvom i ova knjiga - „Goranski mir-ovi“ Nade Glad - zapravo je treće ovogodišnje izdanje, odnosno 78. tiskana Matičina knjiga. Ona ima 514 stranica, četiri poglavlja: Ispovijest, Goranski mir-ovi i prometejske luči Franje Starčevića, Odlazak i Vrata su ostala otvorena, od kojih je prvo poglavlje napisao sam prof. Starčević. Kroz svoju je uredničku riječ istaknuo kako misli da je knjiga značajan spomenik Gorskom kotaru i goranskom čovjeku, u čemu je svakako sadržan i vrijedan rad Nade Glad.

Naslov knjige sadrži ključnu riječ mir: ona znači da Gorane već dugo susreću mir ispražnjenih kuća i polja, potom mir umirućih šuma, ali u osnovi ističe da su Gorani, poput Riječana, u Domovinskom ratu sačuvali mir. Ne oružjem i ne napadanjem već razgovorom i dogovorom s vojskom koja je u većini hrvatskih krajeva već palila kuće i ubijala ljude, a u Delnicama je - zahvaljujući pregovorima, predala svu imovinu i – otišla. To je bilo nužno jer je uz vojarnu i „živu silu“ tu bio i skladišni prostor s gomilom oružja i streljiva koje je moglo biti kobno zloupotrijebljeno. U to doba prof. Starčević odlazi među srpsko pučanstvo hrabreći ga i podržavajući da ostane mirno ne rabeći oružje, „ jer im se ne će ništa loše dogoditi ovdje, u postojbini njihovih predaka“, istaknula je Glad.

Novinar Željko Raukar dodao je kako je iznimno cijenio pokojnog prof. Starčevića jer je bio veliki domoljub i mirotvorac, jer je bio intelektualna i ljudska veličina. Jer je vodio školu mira, jedinstveni i jedini projekt koji je mlade usred rata usmjeravao k miru. Usporedio je potom dva najčasnija hrvatska velikana – Vladu Gotovca i Franju Starčevića. Za ovog potonjeg je rekao kako nikada nije odustajao od svoga nauma ma koliko ga nastojali s njega skrenuti. Smatra kako knjiga „Goranski mir-ovi“, ne samo svojom obimnošću nego sadržajem i isticanjem djela jednoga od najvećih Gorana, ide uz bok do sad najvrednijem goranskom izdanju - monografiji „Gorski kotar“.

Fotografije, pisma, dokumenti i ostala građa pokazuju kroz kakvo je vrijeme profesor Starčević prolazio, tamo od osječkih dana kada je počeo raditi u Učiteljskoj školi do ovdašnjih riječkih gradnji višeg i visokog školstva iz kojeg je „izjuren“ kao proljećar da bi nastavio rad kao odgajatelj i psiholog u Đačkom domu „Podmurvica“, opet za neko vrijeme. Interesantno je kako je Starčević uvijek stao na stranu slabijega, pomagao mu i izlagao sebe bez sustezanja. Bilo je tako i 90-ih kad je kao bivši hrvatski nacionalist zagovarao važnost očuvanja mira između Hrvata i Srba u Gorskom kotaru, te je na tom tragu s predavačima iz Akademije likovnih umjetnosti Rijeka u Mrkoplju otvorio školu mira u kojoj su se djeca raznih nacionalnosti učila međusobnom poštivanju, beskonfliktnosti, prihvaćanju različitosti. školu su najviše financirali Austrijanci, švicarci i Nijemci, a kad je rat završio presahnuo je dotok sredstava i škola se počela gasiti. Starčević se obraćao Općini Mrkopalj, zatim uglednim pojedincima, državnim institucijama, visokoškolskim ustanovama, pa čak i Crkvi. Ali odgovora nije bilo. Među pomagateljima su još kratko ostali HV, Županijski Crveni križ i jednokratno ALU Zagreb, istaknula je Veronika Grbac.

Sudionike promocije u Rijeci pozdravila je gđa Dragica Marač, pročelnica Županijskog odjela za socijalnu politiku i mlade. Rekla je kako je upoznata s činjenjem svojevremene škole mira u Mrkoplju i kako smatra da bi to i takvo djelovanje trebalo oživjeti.

Nakon predstavljanja knjige u Mrkoplju, Delnicama i Rijeci slijedi promocija u Zagrebu. Ona će – pod pokroviteljstvom Društva „Goranin“ Zagreb – biti održana 19. listopada od 18 sati u prostorijama Matice hrvatske.

Piše: Veronika Grbac