Aktualno > Analize

Tužbe koje će doći na naplatu

25.01.2019.

Piše: Ivica Buljan

 

Tridesetak tužbi teških milijun i 480 tisuća kuna trebale bi zaštiti čast i ugled HRT-a. Tako proizlazi iz postupaka čelnika HRT-a, koji su i sami vjerojatno zatečeni tim brojkama, jer su se na saborskom Odboru za medije nemušto i ucjenjivački branili da će od tužbi odustati ako se povuku izjave o cenzuri na javnoj televiziji.  

 

Stoga se nameće logičan i jasan zaključak, koji je na sjednici Odbora za medije iznio i potpredsjednik HND-a Denis Romac, ustvrdivši kako namjera posezanja za tužbama nije da se namiri šteta i očuva čast i ugled HRT-a, nego da se ušutkaju novinari i mediji. To je sustavna politika sadašnjih čelnika na Prisavlju koja licemjerno ustvrđuje kako tužeći svoje novinare i strukovnu organizaciju štiti ugled kuće. Tužene kolege i kolegice imaju višedesetljetni staž u toj kući i do sada nikada nisu bili problem. To su ugledni novinari i urednici koji su uz to i čelnici strukovne udruge i dužni su iznositi svoja mišljenja i stavove, braniti profesionalne standarde, osobito u medijskoj kući u kojoj rade. Naravno, u svojim ograničenim vidicima sadašnje čelništvo HRT-a ne može shvatiti da i kritika može biti poticajna i da se samo u dijalogu, a ne posežući za tužbama, može ići na bolje, raditi kvalitetniji program i voditi transparentnija poslovna politika.  

No očito je da su, uz dobro i osigurano političko zaleđe, spremni na razračunavanje s neistomišljenicima. Vladajući naravno odmah skaču i negiraju kad ih se prozove da drže štangu čelnicima HRT-a. No svi njihovi postupci i izjave svjedoče da se slažu s čelnicima HRT-a, ali izgleda da u svojoj vladajućoj uljuljkanosti nisu svjesni da će to sve doći na naplatu. Naime, sve intervencije i prigovori koji dolaze iz međunarodnih organizacija rezultirat će time da će Hrvatska na ljestvici medijskih sloboda opet biti vrlo loše plasirana, a mogla bi je prestići i tabloidizirana medijska Srbija, čiji se zlatousti predsjednik Vučić uspio ugurati na panel o medijima na skupu u Davosu poručujući kako Srbija čini sve da medijske slobode ojačaju.

Kod nas u političkom mainstreamu prevladava banalno mišljenje da su ulaskom Hrvatske u Europsku uniju medijske slobode dosegle svoj maksimum ili se bar izjednačile s onima u ostalim članicama EU. Dakako da nije tako, jer da je tako, ne bi bilo ovog presedana da javna televizija tuži sve i svakoga, što je nezabilježeno u bilo kojoj zemlji EU, gdje se problemi ipak rješavaju na puno suptilniji način, dijalogom i bez posezanja za krajnjom instancom - tužbama i dugotrajnim skupim sudovanjima.

Na sreću jesmo u EU, ali se nažalost za brojne standarde, pa i one medijskih sloboda, još trebamo boriti. Jer poratna i tranzicijska Hrvatska još uvijek nije sazrela. Imamo „umivenu“ vlast koju „ćate“ u Bruxellesu trenutno tapšaju po leđima i kojekuda, ali ako se bude ustrajalo na tužbama, nesuvislim sudskim presudama protiv medija i novinara i bilo kakvim drugim pritiscima na novinare i medije, brzo će to tapšanje prestati. A onda će se pitati „ A što je to bilo.... !?“ Slijepi kraj očiju i gluhi kraj ušiju.   

 

Piše: Ivica Buljan

 

Tridesetak tužbi teških milijun i 480 tisuća kuna trebale bi zaštiti čast i ugled HRT-a. Tako proizlazi iz postupaka čelnika HRT-a, koji su i sami vjerojatno zatečeni tim brojkama, jer su se na saborskom Odboru za medije nemušto i ucjenjivački branili da će od tužbi odustati ako se povuku izjave o cenzuri na javnoj televiziji.  

 

Stoga se nameće logičan i jasan zaključak, koji je na sjednici Odbora za medije iznio i potpredsjednik HND-a Denis Romac, ustvrdivši kako namjera posezanja za tužbama nije da se namiri šteta i očuva čast i ugled HRT-a, nego da se ušutkaju novinari i mediji. To je sustavna politika sadašnjih čelnika na Prisavlju koja licemjerno ustvrđuje kako tužeći svoje novinare i strukovnu organizaciju štiti ugled kuće. Tužene kolege i kolegice imaju višedesetljetni staž u toj kući i do sada nikada nisu bili problem. To su ugledni novinari i urednici koji su uz to i čelnici strukovne udruge i dužni su iznositi svoja mišljenja i stavove, braniti profesionalne standarde, osobito u medijskoj kući u kojoj rade. Naravno, u svojim ograničenim vidicima sadašnje čelništvo HRT-a ne može shvatiti da i kritika može biti poticajna i da se samo u dijalogu, a ne posežući za tužbama, može ići na bolje, raditi kvalitetniji program i voditi transparentnija poslovna politika.  

No očito je da su, uz dobro i osigurano političko zaleđe, spremni na razračunavanje s neistomišljenicima. Vladajući naravno odmah skaču i negiraju kad ih se prozove da drže štangu čelnicima HRT-a. No svi njihovi postupci i izjave svjedoče da se slažu s čelnicima HRT-a, ali izgleda da u svojoj vladajućoj uljuljkanosti nisu svjesni da će to sve doći na naplatu. Naime, sve intervencije i prigovori koji dolaze iz međunarodnih organizacija rezultirat će time da će Hrvatska na ljestvici medijskih sloboda opet biti vrlo loše plasirana, a mogla bi je prestići i tabloidizirana medijska Srbija, čiji se zlatousti predsjednik Vučić uspio ugurati na panel o medijima na skupu u Davosu poručujući kako Srbija čini sve da medijske slobode ojačaju.

Kod nas u političkom mainstreamu prevladava banalno mišljenje da su ulaskom Hrvatske u Europsku uniju medijske slobode dosegle svoj maksimum ili se bar izjednačile s onima u ostalim članicama EU. Dakako da nije tako, jer da je tako, ne bi bilo ovog presedana da javna televizija tuži sve i svakoga, što je nezabilježeno u bilo kojoj zemlji EU, gdje se problemi ipak rješavaju na puno suptilniji način, dijalogom i bez posezanja za krajnjom instancom - tužbama i dugotrajnim skupim sudovanjima.

Na sreću jesmo u EU, ali se nažalost za brojne standarde, pa i one medijskih sloboda, još trebamo boriti. Jer poratna i tranzicijska Hrvatska još uvijek nije sazrela. Imamo „umivenu“ vlast koju „ćate“ u Bruxellesu trenutno tapšaju po leđima i kojekuda, ali ako se bude ustrajalo na tužbama, nesuvislim sudskim presudama protiv medija i novinara i bilo kakvim drugim pritiscima na novinare i medije, brzo će to tapšanje prestati. A onda će se pitati „ A što je to bilo.... !?“ Slijepi kraj očiju i gluhi kraj ušiju.