„U zadnjih 20-ak godina vidljiv je veliki napredak, ali ono što se do danas nije promijenilo u medijima jest to što se teme o djeci emocionaliziranju i dramatiziraju, a pristupa im se vrlo individualizirano. Mediji se sve teže snalaze u odmjeravanju što je interes javnosti, a što ne“, kazao je Danijel Labaš s Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu.
„Otkrivanje identiteta djeteta nije potrebno ni u jednom slučaju, ali novinari to često čine opravdavajući se interesom javnosti. Takvim se pristupom ne zadovoljava interes javnosti, nego samo dodatno viktimizira dijete“, ustvrdio je Labaš, dodajući da Ured pravobraniteljice za djecu godišnje zaprimi 40 - 50 prijava koje se odnose na kršenje prava djece u medijima.
Novinarka Jutarnjeg lista Kristina Turčin istaknula je kako se stvari teško mogu promatrati crno-bijelo te kako ponekad nije sasvim jasno što je pravi interes djeteta, objaviti neku informaciju ili ne, navodeći primjer priče o djetetu oboljelom od dijabetesa bez adekvatne roditeljske skrbi koje je nakon objave u medijima u rekordnom roku pronašlo svoje posvojitelje.
„Slučaj dječaka s dijabetesom nije bio dramatiziran, ta je priča bila dramatična sama po sebi. Mediji su često samo odraz zbilje. Postoje brojni slučajevi u kojima su mediji pomogli djeci. Primjer za to su i brojne uspjele kampanje za pomoć oboljeloj djeci. Interes za zaštitu privatnosti nije uvijek najviši interes koji dijete u nekom trenutku ima“, istaknula je Turčin.
Pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević upozorila je da postoji sve više slučajeva u kojima roditelji sami izlažu djecu javnosti kako bi manipulirali nekom situacijom ili sudskim procesom: „Pozivam novinare na poseban senzibilitet kada je riječ o takvim slučajevima. Svaki istup u vezi priče koji potenciraju manipulativni roditelji je štetan, čak i ako je riječ o stručnom mišljenju i odgovoru institucije, pa bi bilo najbolje da novinari bojkotiraju takve manipulativne teme“.
Ljubica Matijević Vrsaljko, bivša pravobraniteljica za djecu misli da mediji čine puno više dobrog nego lošeg. „Mi često polazimo od pretpostavke da je sustav „posložen“, savršen. Međutim, on je izuzetno nepravedan i drzak. Vi formalno imate pravna sredstva, možete se žaliti na nekoliko sudskih instanci, ali u stvarnosti vi pravdu možete čekati i više od 10 godina. Ljudi se obraćaju medijima iz očaja, sustav ih tjera na to“, zaključila je.
Lana Petö Kujundžić, sutkinja za mladež Županijskog suda u Zagrebu upozorava da mediji često unaprijed donose presude maloljetnim prijestupnicima. „Događaju se situacije u kojima mediji unaprijed donose presude maloljetnicima, a onda taj maloljetnik bude oslobođen. Na žalost, šteta koju su nanijeli mediji ostaje trajna“, rekla je Peto Kujundžić.
Smatra da bi situaciju moglo popraviti educiranje novinara, isticanje pozitivnih primjera u medijima i osuđivanje negativnih ponašanja prema djeci. Smatra da je štetna medijska praksa veličanje negativnih primjera, senzacionalističko iznošenje suicidalnog ili nasilnog ponašanja djece i kršenje njihove privatnosti.
Glavni tajnik HND-a Vladimir Lulić kazao je da se HND ovom temom intenzivno bavi već više od desetljeća, apelima, priopćenjima, organiziranjem tribina i edukacija za novinare. "HND uspješno surađuje s Uredom pravobranitelja za djecu, a sudjelovao je i u kreiranju zakonskih odredaba koje štite prava i privatnost djece u medijima. Situacija jest bolja nego prije desetak godina, ali ona je krhka i ne znači da stvari ne mogu ponovo krenuti u negativnom smjeru", zaključio je Lulić.
Snimku tribine možete poslušati ovdje.
Piše: Ema Tarabochia