Naime, radi se o omiljenom hladnoratovskom manevru sovjetskih političara (to je osmišljeno u laboratorijima KGB-a) – na svako neugodno pitanje odgovarali su protupitanjem koje s temom nije imalo veze. Ako su ih pitalo o nedostatku ljudskih prava u SSSR-u, oni bi pitali: "A što je s pravima Crnaca u SAD-u" ili ako bi na red došla njihova represivna politika prema nekoj istočnoeuropskoj državi, samo bi odgovorili protupitanjem: „A što je sa zemljom Indijanaca u sjevernoj Americi“.
Informacijski rat
Rusija i Zapad ponovo se gledaju preko nišana kao što su to radili od sredine prošlog stoljeća. Gomilaju vojsku, razvijaju nova oružja, jedni drugima nadlijeću ratne brodove u brišućem letu, povećavaju proračunske stavke za obranu. No ovog puta i jedni i drugi naglašavaju nešto drugo – nove IT tehnologije, informatiku, informiranje i propagandu. Čak što više, i generali, poput bivšeg načelnika Glavnog stožera Ruske vojske Jurija Balujevskog, danas smatraju da je važnija pobjeda u informacijskom ratu nego u klasičnom vojnom sukobu! „Tu ne pada krv, nema pravih žrtava, ali efikasnost je učinkovitija od bilo kojeg ubojitog oružja. Naime, ako se dobro radi i iskoriste potencijali, informacijskim ratom možemo paralizirati sve tijela vlasti u državama protivnicima“, kaže Balujevski. Ruski general misli da se sadašnja tehnologija, toliki broj informacijskih sredstava, portala, tv postaja i društvenih mreža mogu itekako efikasno uporabiti u širenju lažnih ili poluistinitih vijesti, alternativnih informacija i činjenica koje mogu ili zbuniti, unijeti apatiju ili potpuno zbuniti konzumente te dezorijentirati korisnike. Otprilike onako kako se zna govoriti – da je Hitlerov šef propagande Joseph Goebbels imao na raspolaganju današnju tehnologiju i svoj propagandni aparat, Drugi svjetski rat bi još trajao. Naime, društvene mreže dušu su dale da se na vrlo brz i efikasan način šire „potrebne“ vijesti. Znamo iz iskustva da su često društvene mreže najbrže sredstvo širenja ignorancije jer neposredni „sudionici“ ili svjedoci nekog događaja, pogotovo nesreće ili bombaškog napada, mogu naravno reagirati brže od agencija i TV kuća. Naime, prvi izvještaji, fotografije s mjesta događaja sada su na društvenim mrežama prije nego na CNN-u, te upravo zato i postoji cijelio niz krivih ili uznemirujućih informacija koje dodatno unose zbrku. Upravom zato netko s „lažnim profilom“ može širiti krivu informaciju koja nekome odgovara da, a toga će, smatraju analitičari, biti više. Naime, umjesto da razvoj informatičkih tehnologija pridonese bržem i uspješnijem informiranju ljudi, došli smo u situaciju da smo bombardirani svakakvim, često tendencioznim informacijama u čiju autentičnost ne možemo biti sigurni.
Lažne vijesti popularnije od istinitih
Nedavno je čak i predsjednik Trump, na skupu svojih simpatizera, kazao da je prešućen teroristički napad u Švedskoj, a istraživanja su pokazala da, unatoč demantijima, pa i otvorenoj sprdnji kojom je „informacija“ dočekana u Stockholmu, jedan dio ljudi vjeruje da se to stvarno dogodilo te zataškalo. Buzz Fed proveo je istraživanje o informacijama na društvenim mrežama o američkim predsjedničkim izborima; ispalo je, piše Al Jazeera, da je dvadeset najpopularnijih lažnih vijesti o izborima u SAD-u popularnije od 20 najpopularnijih istinitih vijesti!
Upravo zato i ruska i američka vojska imaju cyber postrojbe, specijalno obučene informatičare da unose pomutnju, ne samo među suparničku vojsku nego prvenstveno među stanovništvo, kako se ne bi znala prava istina niti bi se znalo kojem mediju i političarima treba vjerovati.
Ministra obrane Sergej Šojgu obznanio je osnivanje „informacijsko-informatičkih postrojbi“ ruske vojske koje, kažu bolji poznavaoci, već zapravo postoje i broje oko tisuću hakera te troše gotovo milijardu dolara iz proračuna. Šojgu je, kažu, sada samo obznanio ono što se već zna. SAD pak ima najmoćniju cyber vojsku koja broji čak 9 tisuća pripadnika, a za njihov rad se godišnje izdvaja, kažu, čak oko sedam milijardi dolara. Kina je također razvila svoje cyber snage koje, prema nekim informacijama, broje 20 tisuća hakera, te se iz proračuna izdvaja više od 1,5 milijarde dolara.
Cyber odrede imaju i SAD, i Rusija i Kina
U Rusiji, kažu, postoje dvije cyber skupine koje financira rusko ministarstvo obrane – Fancy Bear (ATP 28) i Cozy Bear (ATP 39) djeluju od 2004. godine pod paskom ruskih tajnih službi, poznatih po tome da su izvršili više cyber napada na institucije stranih država te ruskih oporbenih stranaka i političara.
„Danas je informacijska konfrontacija u prvom planu. Traje borba za umove i svijest ljudi“, kazao je Balujevski.
Naime, osim toga, postoje cijeli timovi obučenih ljudi kojima je jedini zadatak da se javljaju na razne forume ili pišu komentare ispod tekstova kako bi usmjerili raspravu u željenom smjeru, prebacili je u drugom pravcu, izazvali strasti ili pak ubacili informaciju koja je „potrebna“. Pogotovo se barata govorom mržnje, neprovjerenim informacijama, blate se određene nepodobne poznate i javne osobe te osporava ili napada materijal koji se navodno komentira. Upravo smo zato svjedoci da se u komentarima uopće ne nalazi analiza teksta ili rasprava koja se odnosi na materiju teksta (što je bila početna namjera onih koji su osmislili mogućnost komentiranja), nego se „raspravlja“ ili svađa na prostački način. Glavno je skrenuti s teme, nametnuti neku svoju „šprancu“ ili paradigmu, unijeti zbunjenost i ono što se može svesti na „Ma svi su oni (političari, Rusi, Amerikanci, Hrvati, Srbi, konzervativci, liberali...) isti“ ili „Nikome ne možeš vjerovati“.
Vladimir Šamanov, predsjednik ruskog parlamentarnog Odbora za nacionalnu strategiju i obranu, kazao je kako su „informacijske vojne snage“ važan, ako ne i najvažniji segment, nacionalne obrane isto kao i nuklearni i svaki drugi vojni potencijal. „Informacijski rat je sastavni dio modernog ratovanja i opće konfrontacije kojoj danas svjedočimo“, kazao je Šamanov.
On, na primjer, smatra da SAD i NATO već dugo „zagađuju“ ruski informacijski prostor te da je potrebno razviti borbu na dva fronta. „Trebaju nam specijalisti koji će pravovremeno blokirati inozemne diverzije u elektroničkim, televizijskim i ostalim medijskim platformama. No, drugi nivo je voditi propagandni rat na teritoriju suparnika te njegov prostor zagaditi 'potrebnom' (dez)informacijom.“
Povratak ručnom brojanju glasova
Širenje alternativnih informacija i dezinformacija postalo je najvažniji aspekt u propagandnom ratu.Otkad je na vlast u SAD-u došao Donald Trump, mediji diljem svijeta, a i neke obavještajne zajednice, govore o tome da je Rusija bila umiješana u izbore, pa čak i da je cyber upadom „pomogla“ Trumpu da dobije izbore. Kolika je panika zavladala od, navodnog, ruskog upada u izborne sustave govori i podatak da će Nizozemska na predstojećim parlamentarnim izborima ponovo pribjeći „ručnom brojanju glasova“ kako neki haker iz Moskve ne bi „nadoštukao“ glasove nekoj njima povoljnijoj stranačkoj i političkoj opciji.
Kada vidimo kamo je otišla cyber tehnologija te kako se koristi u „ratne“ i propagandne svrhe, pitanje je koliko smo mi u Hrvatskoj izloženi tome te jesmo li u stanju odgovoriti na zahtjeve koji nam nameće sadašnjost. No, možemo samo prekapati po nekim našim vijestima koje su poslužile određenom političkom trenutku. Sjetimo se kako je Tomislav Karamarko govorio o izbornom inženjeringu, ali je sve ostalo na njegovoj izjavi a da nitko nikad nije ni odgovarao ni rekao što se tu dogodilo. Naša Predsjednica u zadnje vrijeme, a to su već primijetili i mnogi ovdašnji analitičari, vrlo rado rabi whataboutitsm. Konačno, sjetimo se panike koju su izazivale svinjska ili ptičja gripa, koje naravno nisu iskorijenjene. Ljudi i dalje od toga umiru, ali mediji više tome ne poklanjaju ni desetinu pažnje kao ranije.