Pravomoćna presuda kojom je Jutarnjem listu naloženo da splitskom sucu i članu Državnog sudbenog vijeća (DSV-a) Nevenu Cambju mora platiti 50.000 kuna za duševne boli koje je taj sudac navodno pretrpio zbog objave autoriziranog intervjua saborskog zastupnika Mosta, Nikole Grmoje i 9150 kuna sudskih troškova, izaziva reakcije.

Grmoja je, podsjetimo, u autoriziranom intervjuu objavljenom potkraj prošle godine u Jutarnjem listu ustvrdio da je “DSV izvor korupcije i da suce biraju korumpirani ljudi”, ne imenovavši pritom nikoga od članova DSV-a. Grmoja je na suđenju ponovio da stoji iza te izjave.

Uz sedam sudaca i dvojicu sveučilišnih profesora prava u DSV-u su i dvojica saborskih zastupnika: Orsat Miljenić i Željko Lacković. Miljenića smo pitali je li kao član DSV-a trpio duševne boli zbog Grmojine tvrdnje da je DSV “izvor korupcije”. “Nisam bio pogođen Grmojinom tvrdnjom i nisam zbog nje trpio duševne boli, a Grmojin intervju sam vidio tek nekoliko dana nakon objave”, odgovorio je.

 
SDP-ovac i član saborskog Odbora za pravosuđe Peđa Grbin jučer je na saborskoj sjednici uime zastupničkog kluba zatražio je stanku kako bi progovorio o opasnoj cenzorskoj praksi hrvatskih sudova koji pravosudnim dužnosnicima dosuđuju visoke novčane iznose u medijskim sporovima što je suprotno praksi Europskog suda za ljudska prava.

- Sud u Strasbourgu - izjavio je Grbin - već godinama donosi presude protiv država čiji sudovi novčano kažnjavaju medije zbog iznošenja kritičkih sudova o javnim dužnosnicima, uključujući i pravosudne. Najnoviju presudu protiv Hrvatske taj je sud, podsjeća Grbin, objavio prije samo nekoliko dana i njome naložio hrvatskoj državi da zadarskom Narodnom listu isplati 5000 eura odštete zbog povrede konvencijskog prava na slobodu izražavanja.

Hrvatski sudovi, ističe Grbin, u medijskim sporovima sustavno krše praksu Europskog suda za ljudska prava koji je u nizu presuda zauzeo jasno stajalište da je kritika u demokratskom društvu ne samo dopuštena nego i poželjna. Jedini način je da se tome stane na kraj jest da se takve sporne presude protiv medija, a pogotovo one kojima suci svojim kolegama sucima podebljavaju kućne budžete, uporno osporavaju pred Ustavnim sudom i Europskim sudom za ljudska prava, smatra Grbin.

Taj zastupnik kaže da ga je vijest o presudi članu DSV-a od 50.000 kuna koji u tekstu nije niti imenovan, zapanjila. “Po istoj logici i ja bih mogao tužiti medije svaki put kad objave nečiju izjavu, ili vrijednosni sud kojim se tvrdi da su hrvatski političari loši, ili da Hrvatski sabor ništa ne valja. Na djelu je zabrinjavajuća praksa prema kojoj hrvatski sudovi pod izlikom povrede nečije osobnosti zatiru kritičku riječ koja je u javnom interesu, a istodobno ustaški pozdrav “Za dom spremni” i druge otvorene rasističke ispade poput javnog pozva majkama s djecom da paze kad prolaze pored zagrebačke pravoslavne crkve da iz nje ne istrči neki “četnički vikar u svojoj maniri klanja”, podvode pod slobodu govora, ističe Peđa Grbin.

A da su hrvatski suci kad ih se prozove u medijima “laki na obaraču”, tj. da brzo i učinkovito posežu za sudskim tužbama protiv medija i novinara i da ovi posljednji u pravilu izvuku “deblji kraj”, pokazuju i sljedeći podaci. Samo u zadnjih osam godina, od 2010. do danas protiv bivšeg EPH, danas Hanza Medije, suci su zbog duševnih boli podigli čak 16 privatnih tužbi od čega je do danas pravomoćno okončano pet i sve su u korist sudaca. Protiv splitskog Dnevnika, Slobodne Dalmacije, suci su zbog duševnih boli u zadnjih sedam godina podnijeli 12 tužbi od čega je do danas pravomoćno okončano pet i sve su u korist sudaca.

Međutim, i sama sudska praksa unutar Hrvatske u nekim istovrsnim slučajevima ponekad je nedosljedna. Pokazuju to presude u slučaju RTL-a i Jutarnjeg lista.

Više možete pročitati ovdje.