šest mjeseci prošlo je od smrti kolege Vladimira Matijanića, čovjeka kojeg je zdravstveni sustav odgurivao i umirivao dok nije umro od posljedica kombinacije Covida i niza teških dijagnoza. Nije adekvatno pregledan, čak ni strpljivo saslušan. Ipak, povjerenstvo ministra zdravstva zaključilo je da nije bilo propusta u liječenju Vladimira Matijanića te da je za svoju smrt odgovoran upravo pacijent.

U pokušaju da razumijemo što je zdravstvenom sustavu stajalo na putu da pomogne Matijaniću, odgovore smo tražili na odgovornim adresama.

Prva od njih je bila Kliničko-bolnički centar Split. Tog 5. kolovoza, kada je Matijanić posljednji put, zadnjim snagama molio Hitnu da mu pomogne i povede ga u bolnicu, bio je praznik, Dan pobjede i domovinske zahvalnosti. Je li bolnica bila pretrpana? Je li osoblja bilo premalo zbog iscrpljenosti sezonom i pandemijom, zbog godišnjih odmora i slobodnih dana? Jesu li liječnici KBC-a Split bili potrebniji u svojim privatnim ordinacijama taj dan?

Pola godine nije bilo dovoljno da nam odgovore na krajnje jednostavna pitanja. Najprije su nam rekli da je istraga u toku i da ne smiju. Kada je istraga završila, to nije promijenilo ništa. Uporno podsjećanje na Zakon o pravu na pristup informacijama nije ih pomjerilo ni milimetra. Žalba Povjereniku za informiranje, kao ni rješenje kojim Povjerenik od njih traži da nam odgovore na pitanja – nisu rezultirali odgovorima.

Razlozi za uskratu odgovora

Ovih dana u pošti nas je dočekao dopis KBC-a Split. I dalje nam ne žele govoriti o stanju u bolnici prvih dana kolovoza, a razlog je što odgovor na naš upit “zahtijeva istraživanje, prikupljanje i analiziranje različitih podataka u informacijama koje se nalaze na različitim mjestima”. šest mjeseci, dakle, KBC-u Split nije bilo dovoljno da provjere sljedeće stvari, kako sami navode:

“[Z]a popunjenost kreveta na određene dane, umjesto na mjesečnoj bazi potrebno je provesti dodatne analize od strane pružatelja usluge održavanja informatizacijskog sustava KBC-a Split”.

Ovo je vrlo zanimljivo, jer kako nam kažu u Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, HZZO plaća ugovornim zdravstvenim ustanovama prema dijagnostičko-terapijskim skupinama (DTS) u kojima je sadržan boravak u bolnici, prehrana, dijagnostički i terapijski postupci, kao i svi drugi postupci. Da bi KBC Split pokrio troškove obroka i liječenja pojedinog bolesnika, oni naprosto moraju znati za što i za koji period izdaju račun. No, pola godine očito nije dovoljno da znaju što su naplatili.

Ne znaju tko im kada radi u smjeni?

To nije jedina matematička operacija koja teško pada KBC-u Split.

“U svezi s podatcima o ukupnom broju osoblja na godišnjem odmoru potrebno je prikupiti pojedinačno od svih rukovoditelja organizacijskih jedinica podatke te provesti dodatno prikupljanje i obradu podataka, kao i za podatke o broju liječnika koji stvarno rade u privatnim praksama, odnosno koliko je liječnika stvarno angažirano u privatnim praksama”, navode u rješenju kojim odbijaju odgovoriti na ova pitanja.

U sklapanju odgovora na pitanje koliko su bili desetkovani na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, očigledno im nije pomogla činjenica da stručni radnici – liječnike i medicinske sestre – na blagdane i praznike rade za uvećanu plaću.

Članak 49 Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, naime, kaže da “za rad u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i rad na dan Uskrsa, radnik ima pravo na plaću uvećanu za 150%”. KBC Split, drugim riječima, ne zna tko je toga dana usred paklenog ljeta, na blagdan i usred sezone plaćen jednu i pol dnevnicu više.

Ovdje treba napomenuti da nam nije ponuđena opcija da sami ekstrahiramo podatke iz veće količine koju je KBC-u problematično pregledati, iako bi to javnosti dalo vrijedan uvid u uzroke uskrate zdravstvenih usluga. Takav uvid potencijalno može umanjiti rizike i prevenirati slične situacije u budućnosti.

Cijeli tekst možete pročitati na faktograf.hr.