Novinari na cesti u Hrvatskoj nisu baš svakodnevna pojava. Iz sjećanja već blijedi 21. studeni 1996. godine i stotinjak tisuća ljudi na zagrebačkom glavnom trgu kada su u obrani Radio 101 građani masovno ustali i tako spriječili pokušaj gašenja jednog od rijetkih slobodnih medija. Bio je to i početak kraja Tuđmanovog režima.

Pamti se i jedan bizarni prosvjed iz 2016. godine kada je desničarska kolona od pet tisuća ljudi nasrnula na novinare i tadašnjoj predsjednici Vijeća za elektronske medije isporučili – šajkaču. Nisu bili zadovoljni što je nakratko zabranjen rad mrzilačkoj TV stanici na kojoj se zazivala smrt Srbima.

Bilo je i javnog paljenja novina, u više navrata. Svi ostali prosvjedi povezani s medijima bili su strukovno-sindikalni hepeninzi čije poruke su imale ograničeni javni odjek.

Prije nekoliko dana u Zagrebu su prosvjedovali novinari. Hrvatsko novinarsko društvo je pod sloganom "Oteli ste medije, novinarstvo ne damo" odlučilo javno prosvjedovati ulicama grada, te Vladi i Ministarstvu kulture uručiti listu od osam zahtjeva. Pridružilo im se nekoliko tisuća građana. Nakon duljeg vremena dio javnosti je prepoznao da je sloboda medija dio njihovih sloboda i da se za nju vrijedi boriti.

U Banskim dvorima zahtjeve su umjesto premijeru uručili portiru, a u Ministarstvu kulture objesili su ih na kvaku. Nikoga nije bilo.

Premijer Andrej Plenković je još ranije izjavio da ''ne vidi problem po pitanju slobode medija'' pa se tako ponio i ovom prigodom. Nakon prosvjeda poslužio se otrcanom PR-ovskim metodom zamjene teza, pa se o meritumu skupa izbjegao izjasniti, ali je zato predsjednika HND-a Hrvoja Zovka žigosao kao nasilnika, što je činjenično nepotvrđeno.

Cijeli tekst možete pročitati ovdje.