Iz medija

Procesuira se tek desetina ubojstava novinara

26.02.2016.
Link na članak

Ni za jedno od 40-ak ubojstava novinara u BiH od 1990. godine nikome nije suđeno, a i u svijetu bude procesuiran tek svaki deseti slučaj.

U svijetu je od 1990. godine zabilježeno više od 2300 smrti novinara koje su bile posljedica ciljanih atentata, unakrsne vatre ili bombaških napada, a tek jedan od deset takvih slučajeva bude predmetom istrage.

Tijekom '90-ih, u Bosni i Hercegovini je ubijeno 39 novinara; to su podaci iz izvještaja Međunarodne novinske federacije (IFJ). U ukupni broj ubijenih novinara ne ulaze podaci o novinarima stradalim u prirodnim katastrofama, a različite organizacije imaju drugačije kriterije za bilježenje broja pogibije novinara, pa njihovi godišnji izvještaji variraju. Evidencije u Bosni i Hercegovini variraju od 34 do 52 slučaja, a ni jedan  nije sudski procesuiran.

Udruženje BH novinari podsjeća da posmrtni ostaci nekih novinara nikad nisu pronađeni ni dva desetljeća nakon rata, kada ih je najviše stradalo. Nema ni informacija o tome da je ijedna osoba kažnjena zbog ubojstva novinara ili bilo kojeg drugog medijskog zaposlenika, u čemu je odgovornost i na pravosuđu i na medijskoj zajednici. 

„Razloga za to ima više, a najvjerojatnije još uvijek nitko nije tražio od nadležnih istražnih i pravosudnih organa provođenje istrage i kažnjavanje počinitelja ubojstava tijekom granatiranja, likvidacija ili drugih djela ratnog zločina u najširem smislu te riječi. Počinitelji nisu ni utvrđeni, a kamoli kažnjeni, što je strašno za njihove obitelji i nedopustivo s aspekta poštivanja žrtve“, kaže za Media.ba Borka Rudić, generalna tajnica BH novinara. 

„Žalosna je činjenica da se ubojstvima novinara u Bosni i Hercegovini nisu po službenoj dužnosti bavili istražni i pravosudni organi. Očito je da će se ovim pitanjem ozbiljnije morati pozabaviti BH novinari u suradnji s drugim novinarskim udrugama u BiH, na način da za ubijene novinare čija imena imamo prikupimo svu dokumentaciju i raspoložive informacije, te ih dostavimo nadležnim tužilaštvima na daljnje procesuiranje“, smatra Rudić.

 

Nerasvijetljena ubojstva novinara

Osim skupnog podatka IFJ-a Komitet za zaštitu novinara objavio je popis na kojem navodi 25 imena, među kojima je desetak stranih novinara. Među bh. novinarima je nekoliko novinara sarajevskog Oslobođenja. 

Jedan od njih je Kjašif Smajlović, dopisnik Oslobođenja, koji je nestao u travnju 1992. godine nakon pada Zvornika. Njegovo tijelo nikad nije pronađeno, a Udruženje BH novinari kaže da se smatra da su ga 8. travnja 1992. godine ubili pripadnici Arkanove jedinice. 

„Mislim da medijska zajednica BiH mora učiniti sve da bi se istražili i objavili podaci o svim stradalim novinarima i medijskim djelatnicima, a onda, u skladu sa zakonskim procedurama, zahtijevati procesuiranje počinitelja ubojstva ili djela ratnog zločina prema našim kolegama“, kaže Rudić.

Prema evidenciji Komiteta za zaštitu novinara među novinarima stradalim za rata u Bosni i Hercegovini su bili i Kruno Marinović, novinar Hrvatskog državnog radija, koji je nestao u Foči u travnju 1992. godine i Tihomir Tunuković, snimatelj koji je radio za BBC i koji je ubijen kada je njegovo vozilo pogođeno projektilom sa brda oko Travnika u studenom 1992. godine. Nerazjašnjeno je i ubojstvo novinara Radio Zavidovića, Jadranka Božanovića, koji je ubijen u rujnu 1995. godine na vratima stana. 

Svi izvještaji organizacija poput IFJ-a pokazuju da je broj novinara poginulih u mirnodopskim okolnostima mnogo veći nego broj onih koji stradaju tijekom rata.

Komitet za zaštitu novinara u svom pregledu imena ubijenih novinara navodi i šest slučajeva u kojima motivi nisu poznati i za koje ispituje da li su vezani za posao koji su obavljali. Između ostalih, tu je Saša Kolevski, kamerman Banjalučke televizije, koji je nestao zajedno sa svojim vozačem u rujnu 1995. godine dok je pratio borbe na Ozrenu; Komitet objašnjava da je njegovo tijelo vraćeno srpskim vlastima na kraju te godine. Tu je i Risto Đogo, kontroverzni paljanski novinar i televizijski urednik, koji je posljednji put viđen u rujnu 1994. godine, a čije je tijelo kasnije pronađeno u Zvorničkom jezeru. 

Mnogo je slučajeva stradanja novinara i u državama regije. Izvještaj IFJ-a, koji je sabrao ukupno 2297 slučajeva ubojstava novinara u svijetu od 1990.-2015. godine, na grafikonu koji prikazuje listu zemalja po broju stradalih novinara u posljednjih četvrt stoljeća, na 13. mjestu navodi i Jugoslaviju sa 48 poginulih novinara. Broj poginulih novinara u balkanskim zemljama rapidno je narastao u doba sukoba ‘90-ih, nakon čega opada. 

Osim Bosne i Hercegovine, za zemlje bivše Jugoslavije ističu se slučajevi novinarke Radoslave Dade Vujasinović, koja je u travnju 1994. godine pronađena mrtva u svom stanu u Beogradu i čija smrt još uvijek nije razjašnjena (policija je prvo tvrdila da se radi o samoubojstvu, potom da su dokazi izgubljeni).

Nerazjašnjeno je i ubojstvo Slavka Ćuruvije, novinara i vlasnika lista Dnevni telegraf, ubijenog 1999. godine u Beogradu; za taj slučaj suđenje još traje. Ivo Pukanić i Niko Franjić, iz hrvatskog tjednika Nacional, ubijeni su eksplozivnom napravom na parkiralištu ispred zgrade tog lista 2008. godine u Zagrebu. Duško Jovanović, glavni i odgovorni urednik crnogorskog lista Dan, ubijen je 2004. godine iz vozila u prolazu u Podgorici, dok je Milan Pantić, reporter Večernjih novosti, 2001. godine ubijen dok je ulazio u svoj stan u Jagodini. 

 

Novinarstvo kao opasna profesija i u miru

Kako navode autori izvještaja Međunarodne novinarske federacije dva su zaključka evidentna: prvo, razina nasilja s kojim se novinari suočavaju dostigao je rekordne visine posljednjih godina; drugo, faktor koji najviše pridonosi nasilju je činjenica da se napadi na novinare ne procesuiraju i ne kažnjavaju. 

Prema procjenama autora izvještaja, tek jedan od deset slučajeva smrti novinara predmetom je istrage. U svrhu skretanja pažnje javnosti na problem utvrđen je Međunarodni dan borbe protiv nekažnjavanja ubojstava novinara, koji se obilježava 2. studenog.

Novinarstvo je opasna profesija i novinari stradavaju svuda u svijetu: od Pakistana do Palestine, od Šri Lanke do Somalije i Sirije, od Rusije do Iraka i Meksika.

Izvještavanje iz ratnih zona i pojave koje prate rat rezultiraju slučajevima pogibija i ciljanih ubojstava novinara, a posljednjih godina veliki porast je doživjela i prijetnja ekstremističkih i terorističkih grupa kojima su mete novinari i drugi medijski radnici, često korišteni kao pregovaračko sredstvo.

No, svi izvještaji organizacija poput IFJ-a pokazuju da je broj novinara poginulih u mirnodopskim okolnostima mnogo veći nego broj onih koji stradaju za trajanja ata. Novinari stradavaju od vlasti, kriminalnih elemenata i vojnih i paravojnih formacija.

U 2016. godini je do sada ubijen 21 novinar.

 

Izvor: Media.ba