Tko čeka, taj dočeka. Stara je to poslovica koju je višestruko iskoristio Miroslav Kutle, nekada najdraži HDZ-ov tajkun i simbol kriminala u pretvorbi i privatizaciji. Jer dok se on iz BiH, u koju je pobjegao kako bi izbjegao zamke koje mu je postavilo hrvatsko pravosuđe, ruga tom pravosuđu, to isto pravosuđe, dijelom zahvaljujući svojoj nesposobnosti, a dijelom protoku vremena, radi za njega.

Sada je pravomoćna postala oslobađajuća presuda u aferi Tisak, u kojoj je još 2004. bio osuđen na šest i pol godina zatvora. Tada je s objave te presude bio odveden u zatvor u Remetincu, no poslije je presuda ukinuta. Ostaci tog postupka u kojem su za gospodarske zloporabe osim Kutle još bili optuženi Zdenko Francetić, Petar Anić, Krunoslav Marčinko, Ivan Majić, Milena šenator i Dražen Mandić godinama su se iz ovih ili onih razloga vukli po sudovima. Zagrebačko tužiteljstvo je optužnicu protiv Kutle i ostalih u kojima ih je teretilo da su tijekom 1996. i 1997. izvlačili novac iz Tiska podignulo 20. srpnja 2000. Nakon toga je mijenjana pet puta, a s početnih 12 optuženika spala je na sedam. Kutle i ostali prvom su se optužnicom teretili za štetu od 47 milijuna kuna, no na koncu je šteta umanjena, pa im se na kraju na teret stavljalo 30-ak milijuna kuna.

Cijeli tekst možete pročitati na vecernji.hr.