Dvadeset i pet godina kontinuiranog izlaženja jednih novina nije mala stvar. Pogotovo ako je riječ o novinama čiji je izdavač organizacija jedne nacionalne manjine koja je svoj status gradila u okolnostima nakon rata 1991. – 1995. koje su joj bile sve samo ne naklonjene. Kažemo, nije mala stvar, jer danas na tržištu političkih tjednika postoje samo još dva važna novinska izdanja starija od Novosti. Prvo takvo je Globus, tjednik pokrenut u decembru 1990. godine. Međutim, on već otprilike pet godina ne izlazi u tjednom, nego u dvotjednom ritmu. Drugo je Nacional, pokrenut 1995., ali s dvogodišnjom pauzom u izlaženju, piše Andrea Radak. 

Prvi broj Novosti objavljen je 17. decembra 1999. godine, tada još s apozicijom "Sedam dana". No, tih dvadeset i pet godina kontinuiranog izlaženja ne znači samo puko bilježenje proteka vremena. Iz kontinuiteta, dugotrajnosti, žilavosti i borbenosti Novosti, na što su nas primoravale često nam nesklone okolnosti, proizašlo je i slobodno, kritičko i hrabro novinarstvo. Lako je to provjeriti listajući uvezane godišnjake Novosti iz kojih je vidljivo da nismo štedjeli ni HDZ-ove ni SDP-ove premijere ili predsjednike. Već četvrt stoljeća, iz tjedna u tjedan, naše novinarke i novinari, komentatori i komentatorice, suradnice i suradnici poručuju im – supekovski kazano – "mene, tekel, fares".

Kako bismo izbjegli bilo kakvu moguću mistifikaciju, kažimo da smo svjesni da slobodno, kritičko i hrabro novinarstvo u Novostima proizlazi i iz uvjeta proizvodnje naših novina. Budući da su Novosti prije svega, formalno i stvarno, tjednik srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj i da se financiraju sredstvima namijenjenim informiranju pripadnica i pripadnika nacionalnih manjina, one su cijelo vrijeme bile oslobođene pritiska financijskog uspjeha ili neuspjeha na medijskom tržištu.

To je, naravno, ogromna stvar, ali istovremeno predstavlja i ogromnu odgovornost. Ako se štampamo i izlazimo zahvaljujući tome što je naš rad poduprt budžetskim sredstvima, onda naša odgovornost kao novinarki i novinara mora biti još izraženija nego što je to u privatnim medijima, u kojima, na koncu, orijentaciju i sadržaj ipak diktiraju vlasnici i tržišni (ne)uspjeh. Mi osjećamo da smo odgovorni ne samo onoj nacionalnoj manjini u čijem okrilju nastajemo, nego i ostalim raznorodnim manjinama u čije ime nastojimo govoriti. Odgovorni smo i općoj javnosti kojoj svojim tekstovima, kao neprofitni medij koji informira o područjima od javnog interesa, nastojimo kompenzirati u nas uložena sredstva.

Novosti predstavljaju svojevrsni asamblaž različitih medijskih modela. Osim što su manjinsko glasilo i što su općeinformativni medij, one su i svojevrsna alternativna medijska institucija, dakako u mjeri u kojoj je to moguće s obzirom na opće okolnosti. Kao što smo rekli, u Novostima se ne pokušava maksimizirati profit, ne prodaju se stranice oglašivačima, ne traži se po svaku cijenu široka publika, a zbog svoje strukturne različitosti one su zainteresirane za nove načine organiziranja medija i zalažu se za razvoj takvih medija u cjelini. Stoga Novosti često funkcioniraju i kao inkubator za nove novinarke i novinare, čime dobrim dijelom nadomještaju ulogu nekadašnje omladinske štampe.

Što Novosti još karakterizira? U današnje doba polarizirane javnosti nastojimo izbjeći negativno stereotipizacijsko pisanje, protiv smo binarnog pristupa koji ljude dijeli na "nas" i "njih". Trudimo se izbjeći generaliziranje u smislu da se ponašanje pojedinaca automatski pripisuje cijeloj grupi i u smislu da se iz jednog događaja zaključuje na opći plan. Ne širimo moralnu paniku, izbjegavamo žrtveni diskurs prema kojem su Srbi/Hrvati uvijek žrtve onih drugih, kao što se i klonimo diskursa urote (npr. strašenje čitatelja bilo "srpskim svetom" bilo "povampirenim ustašama").

Cijeli tekst možete pročitati na portalnovosti.com.