Obrazloženja nagrada Hrvatskog novinarskog društva
za najbolje novinarske radove u 2023. godini

O dobitnicima HND-ovih novinarskih nagrada za 2023. godinu odlučivao je Ocjenjivački odbor u kojem su bili: Hrvoje Ivančić, Ivana Nobilo Grgić, Goran Penić, Ivica Buljan, Mirjana Radulović, Ante Ljubičić, Mato Pejić, Saša Kavić, Tomislav Brđanović, Ilija Jandrić, Branimir Zekić, Ana Mlinarić, Andreja Oreč, Josipa Krajinović, Ilko Ćimić, Gabriela Radanović, Vanja Moskaljov, Damir Kundić, Gordana Grgas, Iva Pavletić Crnić, Željka Gavranović, Igor Kralj, Ivana Pevec i Denis Romac.

Nagrade su dodijelili sljedećim novinarkama i novinarima:

Nagrada Otokar Keršovani za životno djelo

VIKTOR IVANČIĆ

Mnogi su vrsni novinari i novinarke u ovih gotovo šest desetljeća zaslužili HND-ovu Nagradu za životno djelo, ali s imenom, djelom i značajem Otokara Keršovanija u ovoj profesiji možda se jedino može usporediti Viktora Ivančića.

Iako djelujući u drukčijim vremenskim i povijesnim okolnostima Keršovani i Ivančić mogu se usporediti po svestranom obrazovanju i angažiranom intelektualizmu. Premda studirajući šumarstvo, odnosno elektrotehniku, primarno nisu bili predodređeni za novinarstvo, pokazalo se da im je ono postalo ne samo profesija, nego je odredilo i usmjerilo njihove živote. Zajednički im je ljevičarski svjetonazor. Keršovanija je koštao desetogodišnje robije, gdje je nastavio pisati i poučavati svoje kolege o tome kako svijet nije dovoljno interpretirati, nego ga valja i mijenjati. Ivančić je, pak, kao jedini autor „Krležinog kritičkog kapaciteta na ovim prostorima“, kako ga je doživjela Borka Pavićević, danas predvodnik one istinske lijeve misli na kojoj je utemeljen i od koje je sazdan i Keršovani.

Obojica su vrhunski stilisti i istinski majstori pisane riječi. Zanimanje za literaturu, povijest, filozofiju, sociologiju i sve drugo što je potrebno kako bismo razumjeli čovjeka i društvene procese, pretakali su u tekstove i knjige, ali im je novinarstvo uvijek bilo na prvome mjestu, što ih čini perjanicama naše profesije. Keršovani je na kraju svoju nepokolebljivost platio životom. Ivančić je zbog svog novinarskog angažmana bio proganjan i sudski gonjen, kako od lijevih, socijalističkih, tako i od desnih, kapitalističkih vlasti. Zbog božićne naslovnice „Feral Tribunea“ na kojoj su Tuđman i Milošević zagrljeni u bračnom krevetu, uz naslov „Jesmo li se za to borili?“, bio je usred rata, kao jedini glavni urednik u Hrvatskoj, prisilno mobiliziran 31. prosinca 1993. godine, u vremenima kada su HDZ-ove perjanice diktature neposlušnima prijetile metkom u potiljak. Nakon nekoliko mjeseci pušten je na pritisak uglednih intelektualaca i međunarodne javnosti.

Keršovanija su likvidirali ustaše, Ivančić još i danas svojim tekstovima pokušava staviti novinsku točku na U i ustaštvo. Kada su uniformirani čuvari došli u Kerestinec po Otokara Keršovanija da ga odvedu pred streljački vod, samo ih je pogledao i rekao: „Dopustite da završim misao.“ Dopisao je još nekoliko redaka u svojoj nikad završenoj knjizi „Povijest Hrvata“ i rukopis predao Augustu Cesarcu znajući da odlazi u smrt.

Viktor Ivančić rođen je u Sarajevu 8. listopada 1960. godine. Živi i radi u Splitu. Novinarstvom se počeo baviti još u studentskim danima, u listu Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje, za koji je 1984. godine dobio Nagradu 7 sekretara SKOJ-a. Prije 40 godina počeo se baviti profesionalnim novinarstvom, najprije u Nedjeljnoj Dalmaciji, a zatim u Slobodnoj, gdje i nastaje podlistak Feral Tribune. Viktor Ivančić s Predragom Lucićem i Borisom Dežulovićem osniva Studio Viva Ludež i 1993. godine počinju izdavati najprije dvotjednik pa vrlo brzo tjednik Feral Tribune, koji je svojim kritičkim i satiričkim tekstovima, satirom i stripom, ilustracijama i fotomontažama bio trn u oku vladajućih, koji su ga pod svaku cijenu nastojali ugasiti i u tome uspjeli 2008. godine. Odlazi potom u Novi list gdje mu ne žele objavljivati tekstove. Danas je kolumnist Novosti, objavljuje na Peščaniku i drugim portalima slične orijentacije.

Otac je Robija K., koji već 40 godina nije uspio završiti III.a razred, ali zato u svoju bilježnicu ispisuje nezaboravne i nezaobilazne tekstove o sociologiji svakidašnjice koji su ukoričeni u više izdanja. Autor je knjiga „Točka na U“, „Lomača za protuhrvatski blud“, „Šamaranje vjetra“, „Animal Croatica“, „Zašto ne pišem i drugi eseji“, „Jugoslavija živi vječno“, romana „Vita activa“ i „Planinski zrak“, zbirke priča „Radnici i seljaci“ te s Hrvojem Polanom i Nemanjom Stjepanovićem koautor fotomonografije „Iza sedam logora – od zločina kulture do kulture zločina“. Višestruko je nagrađivan za svoj novinarski rad, između ostalih međunarodnih priznanja dobio je Nagradu Međunarodne federacije novinara 1996. godine, Međunarodnu nagradu za slobodu tiska 1997. (Committee to Protect Journalists, New York), Nagradu Olof Palme 1998. (Zaklada Olof Palme, Stockholm), Nagradu Zlatna golubica za mir 2007. (Archivio Disarmo, Rim)…

Viktor Ivančić cijelu je svoju karijeru radio samo dvije stvari: uređivao najbolje novine i pisao neke od najvažnijih tekstova u povijesti ovdašnjeg novinarstva, tvrdoglavo dokazujući da nije sloboda ono što će mu netko dati, nego ono što mu nitko ne može oduzeti. Keršovani bi bio ponosan. 

Nagrada Marija Jurić Zagorka za pisano novinarstvo

HRVOJE ŠIMIČEVIĆ

Ono što odlikuje novinarstvo Hrvoja Šimičevića nije samo njegov besprijekorni stil i pismenost za ugled, nisu to samo bitne teme i britke misli. Njegovi su tekstovi društveno angažirani, oni problematiku ne ostavljaju za jedno čitanje i zaborav, nego zahtijevaju promjenu i nikoga ne ostavljaju ravnodušnim, pogotovo kada se bave nečim tako mučnim kao što je pedofilija u crkvenim redovima.

Otprije poznat i priznat rijedak novinarski talent Hrvoja Šimičevića naprosto je eksplodirao u 2023. godini. Njegov izvrstan i iznimno društveno važan serijal briljantnih tekstova „Sveta omerta“, 11. 2. 2023., „Zlostavljači u haljama“, 18. 2. 2023.,  „Kad nadbiskupi utihnu“, 11. 3. 2023., „Nadbiskup i njegove poluistine“, 22. 3. 2023., „Na potezu je Vatikan“, 29. 3. 2023., “Klizno komuniciranje“,  8. 4. 2023., objavljen u tjedniku Novosti, praktički je označio proces raskrinkavanja pedofilije u Crkvi u Hrvatskoj. Mučna je to priča o slučaju sotinskog svećenika Zlatka Rajčevca, koji je seksualno zlostavljao maloljetnice, i ulozi nadbiskupa Đure Hranića, koji ga je štitio. Ovaj Šimičevićev serijal nije samo najvažniji u protekloj godini, on je jedan od najvažnijih novinarskih radova u posljednjih 30 godina.

Hrvoje Šimičević je po tko zna koji put pokazao da za njega kao vrsnog novinara nema tabu-tema i da je u uvijek na strani slabijih i nezaštićenih. 

Nagrada Nikša Antonini za novinsku fotografiju

PATRIK MACEK

U vremenu koje je prethodilo superizbornoj godini jedno od glavnih pitanja na političkoj sceni bilo je kako će se lijeve oporbene stranke suprotstaviti vladajućoj koaliciji, koja je išla po svoj treći uzastopni mandat.

Još od lokalnih izbora u Zagrebu oslabljeni SDP je – računajući na predizbornu koaliciju na parlamentarnim izborima sa strankom Možemo! – pristao na ulogu manjeg partnera u Gradskoj skupštini. Nagrađena fotografija je iz vremena dok se SDP još mogao nadati toj suradnji.

Osjetljiva politička igra manjeg i većeg partnera, odnosno niže (lokalne) i više (nacionalne) razine suradnje ono je što je fotoreporter Pixsella Patrik Macek majstorski uhvatio na konferenciji za novinare, gdje gledamo razdraganog Peđu Grbina (SDP) i ozbiljnu Ivanu Kekin (Možemo!) u Hrvatskom saboru. Iz ugla političkoga komentatora, taj detalj izvrsno oslikava političku situaciju tog trenutka, a usto je snimio fotografiju s koje ne možete skinuti pogled i kojoj se stalno vraćate.   

Fotografija je tehnički izvrsna, kompozicijom skladna, a svjetlom i oštrinom besprijekorna i obuzima pažnju promatrača. Važno je dati na važnosti i činjenici da je snimljena na običnom, inače „nefotogeničnom“ događaju kao što je press-konferencija.   

Nagrada Marija Jurić Zagorka za radijsko novinarstvo

RADIO TEATAR BAJSIĆ I PRIJATELJI

Filmski redatelj, umjesto kamere, u ruku uzima najmanju tehniku, maleni tonski snimač i gotovo neprimjetno ulazi u žarište događaja, u kamp u kojemu građani, a ponajviše građanke Novog Sada mjesecima spavaju u šatorima i brane svoju zelenu oazu na Dunavcu: Šodroš – posljednji prirodni ekosistem unutar grada. Čine to u početku prosvjedima i dopisima, a na kraju i golim rukama na barikadama. U tim šatorima i na tim barikadama sve vrijeme je i sam autor. Svojim mikrofonom bilježi jake ženske glasove i kroniku pobune koja pokušava zaustaviti izgradnju „Novog Sada na vodi“, a kroz kadar zvučnih slika proći će mu i hrpa kineskih najamnih građevinskih radnika koji se ni krivi ni dužni nađu u tom loncu užasa – čineći ga svojim prisustvom još apsurdnijim. 

Ova građanska ekološka borba je naravno završila tragično. Jer, poznamo taj scenarij i mi, gradska vlast sljubljena s privatnim profitom ždere, ruši i sječe sve pred sobom. Ali iza tog poprišta, kao na polju nakon bitke, ostaje ovaj potresni tonski dokument.

Autor ga je već u startu snimao gotovo filmski, stvarajući zvučne slike, mikrofonom se približavajući događaju i udaljavajući od njega, formirajući u zvuku ono što bi na filmu bio široki ili krupni plan. Kasnije, u zagrebačkom studiju u montaži mu se pridružio vrhunski ton-majstor s kojim je živu snagu ovog sirovog zvučnog dokumenta oblikovao u scene, pazeći da u njima i jedan uron dabra ima svoje dramaturško mjesto, pazeći na izmjenu ritma, ali i emocija: u rasponu od melankolije nad gotovo tomsojerovskim romantičnim svijetom u raspadu, preko bijesa zbog kapitalističkog nasilja – pa sve do osjećaja nemoći i tuge. Tuge duboke i beskrajne poput Dunava.

Rezultat svega je 56 minuta potresne dokumentarne radiodrame koja se sluša poput napetog trilera, koja ne podliježe zakonitostima „feel good radija“ i koja ima sve manje prostora u vodećim eterima. Radio koji nam govori jezikom samog medija i koji je u stanju ući ispod, iza i dublje od same informacije i novinarskih pitanja. Radio koji će nas natjerati da zaustavimo automobil i poslušamo nešto do kraja ili radio koji će nas, u ovom slučaju – naježiti i ostaviti bez teksta.

„Šodroš“ na mađarskom znači „brzaci“, brza voda koja nosi sve pred sobom i nalazi svoj put. Baš se poput šodroša, noseći sve pred sobom, i ova emisija probila kao najbolja u prijavljenoj radijskoj konkurenciji.

Nagrada Marija Jurić Zagorka za radijsko novinarstvo u 2023. godini dodjeljuje se dokumentarnoj radiodrami „Vratiće se Valter, nosiće brushalter“, autora, snimatelja i redatelja Szabolcsa Tolnaija, a čestitamo i njegovom partneru u montaži, oblikovatelju zvuka Dinu Tomašu Brazzoduru. Emisija je nastala unutar neformalne regionalne redakcije Radiofonski četvrtak čija je urednica Pavlica Bajsić, u produkciji Katarine Krešić za zagrebački Radio Teatar Bajsić i prijatelji. 

Nagrada Marija Jurić Zagorka za internetsko novinarstvo

SAŠA VEJNOVIĆ

Saša Vejnović je serijom tekstova na portalu Dnevnik.hr uspio plastično približiti probleme s kojima se u svakodnevnom životu suočavaju pripadnici romskog naroda zbog predrasuda prema toj nacionalnoj manjini. Vejnović to doznaje neposredno, u razgovoru s Romima koji su se, unatoč startu iz debelog minusa, uspjeli probiti na društvenoj ljestvici.

U javnosti se o njima uglavnom piše u negativnom kontekstu, dok Vejnovićevi tekstovi, nasuprot tomu, osvještavaju u javnosti spoznaju da se s predrasudama o Romima često susrećemo i sami. Kroz razgovore o iskustvima kroz koja prolaze tijekom školovanja ili traženja posla, postaje jasno kako je trud koji Romi moraju uložiti da bi postali uspješni članovi društva znatno veći od napora koji trebaju uložiti Hrvati ili pripadnici gotovo svih drugih manjina. O tome koliko je važno ukazati na stigmu s kojima ti naši sugrađani žive možda najbolje svjedoči slučaj da je jedan od Vejnovićevih sugovornika nakon objave teksta molio da se razgovor s njim ipak ukloni s portala, iz straha da bi mogao imati problema. Istodobno, iskustva koja je Vejnović zabilježio, ohrabrenje su i poticaj drugim Romima da ne odustanu na svojem putu prema uspješnom obrazovanju. Serijal je imao velik i pozitivan odjek u javnosti, sudeći barem po komentarima i zainteresiranosti čitatelja.  

Nagrada Marija Jurić Zagorka za televizijsko novinarstvo

JAGODA BASTALIĆ

Dokumentarni serijal Jagode Bastalić „3. 5. 2023.“ prikazan u dvije epizode u emisiji „Labirint“ Hrvatske televizije o tragičnom masovnom ubojstvu u beogradskoj osnovnoj školi „Vladislav Ribnikar“ vrhunski je novinarski rad koji nije mogao ostati nenagrađen, a od članova žirija konsenzusom je osvojio maksimalni broj bodova.

Gledatelji ne samo u Hrvatskoj, nego i u cijeloj regiji, mogli su prvi put čuti što o tom danu kao i onima koji su uslijedili, odgovornosti i odnosu društva i šire zajednice prema žrtvama i njihovim obiteljima u emotivnoj i potresnoj ispovijesti kažu Ninela i Ivan, roditelji ubijene djevojčice, jedanaestogodišnje Ane Božović. Kolegica Bastalić opravdala je povjerenje ponajprije roditelja, ali i drugih sudionika, te odgovornim novinarstvom ovu tragičnu priču donijela bez trunke senzacionalizma i tabloidizacije. Ispričan bez novinarskog teksta, isključivo kroz izjave sudionika, serijal je školski primjer odgovornog novinarstva i putokaz kako o tragičnim događajima poput onoga u beogradskoj osnovnoj školi treba izvještavati.

Serijal Jagode Bastalić imao je golem odjek ne samo u Hrvatskoj, nego i na prostoru bivše države, pri čemu je u srbijanskoj javnosti posebno odjeknulo i pitanje: zašto smo roditelje žrtve iz Ribnikara čuli na HRT-u umjesto na RTS-u?

Jagoda Bastalić svojim je radom pokazala i kako javni medij – zahvaljujući profesionalizmu i savjesti pojedinaca – ipak može biti u službi najšire javnosti kao most prema jačanju solidarnosti, empatije, tolerancije i razumijevanja. I to u vremenu i okruženju u kojem na brojnim razinama svjedočimo sustavnoj razgradnji tih vrijednosti. 

Nagrada za snimateljski prilog na televiziji Žarko Kaić

MARINO GRGUREV

Marino Grgurev je u desetak godina rada za Provjereno dokazao i pokazao koliko su talent, ali i osobiti trud i volja, presudni u pripovijedanju priča te koliko je slika ono što televizijsko novinarstvo čini drukčijim. Njegov je rad ove godine nagrađen na temelju dviju priča. Prva je ona o beskućnicima u Zagrebu, koju je snimao s kolegicom Emom Branicom, a koja je pratila svakodnevicu trojice beskućnika koji su svoj „dom“ pronašli u napuštenom skladištu. Priča je to o njihovim sudbinama, sadašnjem životu, problemima s kojima se susreću. Od činjenice da je topli dom, pa i krevet, struja, tekuća voda za njih samo želja. Priča govori o lokacijama i udrugama gdje ljudi poput tih beskućnika, makar na nekoliko sati na dan. Slika koju je kolega Grgurev donio brutalno i nedvosmisleno pokazuje što znači biti bez doma i krova nad glavom.

U drugoj nam priči kolega Grgurev i novinarka Maja Medaković donose kako izgleda transplantacija srca u KB-u Dubrava. Te snimke zorno pokazuju brzinu, odgovornost i profesionalnost stručnog tima. Ali i onog novinarskog. Danima su bili na liniji s bolnicom te onog trenutka kada se doznalo da u Austriji postoji donor, počinje utrka s vremenom i snimanje koje je trajalo satima, u kojem je trebalo reagirati, ostati pribran. Kolega Grgurev je uz svu hektiku taj prilog snimao i dodatnom kamerom od 360 stupnjeva koja je dočarala trenutke u kojima su minute najbitnije. Tako je uhvatio i emocije, ali i sam proces koji gledatelji rijetko ili nikad nemaju priliku vidjeti.   

Nagrada Jasna Babić za istraživačko novinarstvo

HRVOJE ŠIMIČEVIĆ

Ono što odlikuje novinarstvo Hrvoja Šimičevića i što ga kandidira za Nagradu Jasna Babić u kategoriji istraživačkog novinarstva za 2023. godinu nije samo ekskluzivnost teme i upornost istraživačkog rada, nije njegov besprijekorni stil i pismenost za ugled. Njegovi su tekstovi društveno angažirani, oni problematiku ne ostavljaju za jedno čitanje, nego vape za promjenama i nikoga ne ostavljaju ravnodušnim, pogotovo kada se bave nečim tako mučnim kao što je pedofilija u crkvenim redovima.

Otprije poznat i priznat rijedak novinarski talent Hrvoja Šimičevića naprosto je eksplodirao u 2023. godini. Njegov izvrstan i iznimno društveno važan serijal briljantnih istraživačkih tekstova, počevši od „Sveta omerta“, „Zlostavljači u haljama“, „Kad nadbiskupi utihnu“, „Nadbiskup i njegove poluistine“,  „Na potezu je Vatikan“ i „Klizno komuniciranje“, svi objavljeni u tjedniku Novosti, praktički je označio proces raskrinkavanja pedofilije u crkvenim redovima u Hrvatskoj.  Mučna je to priča o slučaju sotinskog svećenika Zlatka Rajčevca, koji je seksualno zlostavljao maloljetnice, i ulozi nadbiskupa Đure Hranića, koji ga je štitio. Ovaj Šimičevićev  serijal nije samo najvažniji u protekloj godini, on je jedan od najvažnijih istraživačkih radova u posljednjih 30 godina, a za to je zaslužan ovaj sjajni novinar.

Pedofilija u crkvenim redovima najvažnija je tema u 2023., a kojom je Šimičević ponovo pokazao da za njega kao vrsnog novinara nema tabu-tema i da je u uvijek na strani slabih i nezaštićenih. 

Finalisti za nagradu Novinarka/Novinar godine

IVANA DRAGIČEVIĆ

U godini u kojoj su se globalna zbivanja sve više usložnjavala, u hrvatskom medijskom prostoru sve su rjeđi glasovi koji se dubinski, analitički i kontekstualno bave svjetskim zbivanjima. Jedan od rijetkih takvih onaj je Ivane Dragičević, vanjskopolitičke kolumnistice i novinarke N1 televizije, koja je kroz seriju svojih kolumni „Global Fokus“ iz tjedna u tjedan nudila ne samo put prema razumijevanju globalnih događaja i poremećaja, nego ih je povezivala sa širim društvenim, kulturnim i povijesnim analogijama te nam pružala potpuno inovativan pristup koji je zainteresirao šire čitateljstvo, ne samo u Hrvatskoj, nego i u regiji.

Ivana Dragičević je u 2023. godini otišla još jedan korak ispred svih. Uoči globalne i hrvatske superizborne 2024. snimila je serijal „Glasači 2024.“, koji u svojih šest epizoda otvara ključnu temu za budućnost Hrvatske i Europe – onu o mladima. Europa stari, javni se prostor radikalizira, big-tech širi svoj utjecaj do razmjera koji nisu mjerljivi starim kategorijama vrijednosti. Kakva će naša društva biti s niskom razinom povjerenja i niskom razinom participacije, pogotovo mladih čija budućnost je ona klimatske neutralnosti, isključivosti drugih i drugačijih, nereguliranog digitalnog prostora.

Serijalom „Glasači 2024“ Dragičević je u prošloj godini pokazala kako je i anticipiranjem tema i njihovom obradom u kojoj je i autorica, često i snimateljica, montažerka te autorica svih sadržaja na društvenim mrežama, ispred svih i primjer svima.

Godinu 2023. obilježila je i novom knjigom „Nesigurni“, koja se naslanja na njezin prvijenac „Nejednaki“ iz 2018. Kritika ju je ocijenila kao jedno od rijetkih publicističkih djela u Hrvatskoj koja se hvataju ukoštac s gorućim problemima današnjice, a sama autorica kao self-help priručnik za čovječanstvo i humanizam u izazovnim vremenima u kojima živimo. Promocija knjige u zagrebačkoj Laubi prerasla je u prvorazredni društveni događaj koji je privukao veliku pažnju javnosti i brojne osobe iz političko-društvenog života u Hrvatskoj. 

DORA KRŠUL

Zahvaljujući istraživanjima novinarke Dore Kršul javnost je u 2023. doznala za nezapamćen niz skandala, kriminalnih radnji i repulzivnih moralnih posrnuća. U velikom finalu potkraj godine, zahvaljujući njezinim otkrićima, Ured europskog tužitelja uhitio je 29 osoba pod optužbama za ozbiljna kaznena djela.

Istraživački serijal o Geodetskom fakultetu tjednima je bio glavna tema u državi, zahvaljujući nepopustljivoj upornosti novinarke Kršul koja je u slojevima otkrivala malverzacije tadašnjeg dekana i njegovih najbližih suradnika. Nakon početnih otkrića kako su novcem iz europskih fondova kupili luksuzne automobile i jahtu, koju su na kraju iznajmljivali, pedantnim istraživanjem došla je i do sumnjivog posla Geodetskog fakulteta i Ministarstva kulture i medija.

Iako se Ministarstvo uporno oglušivalo na upite i molbe za dostavom dokumentacije, Kršul je nakon sedam mjeseci istraživanja objavila serijal temeljen na dokumentima i iskazima relevantnih aktera. Unatoč tome, ministrica kulture i medija u javnim istupima uporno grubo napada Doru Kršul, što je osudio HND, ugledna američka Koalicija za žene u novinarstvu te Europska federacija novinara, koja je od ministrice zatražila hitnu ispriku.

Serijal o malverzacijama vezanim uz Geodetski fakultet pritom je mali dio opusa koji je novinarka objavila. Tijekom ljeta bavila akademskom karijerom sada bivšeg ministra Marija Banožića i razotkrila da je njegov skandalozni rad prepisan iz knjiga profesora koji su potom taj plagijat ocijenili pozitivno.

Istraživala je i prevare na pripremama za maturu, razotkrivala fakultete koji godišnje upisuju tek nekoliko studenata, prokazivala naoko ugledne plagijatore znanstvenih radova. Zahvaljujući njoj studentima su vraćeni enormni iznosi školarina nakon što je raskrinkala osječki fakultet koji ih je ilegalno ubirao.

Tekstovi Dore Kršul savršen su obrazac istraživačkog pristupa temi. Kad nađe početnu nit, strpljivo, krajnje temeljito i odgovorno počinje rasplitati zamršeno klupko, što često vodi do razotkrivanja ozbiljnih anomalija s dalekosežnim posljedicama na društvo.

DOMAGOJ NOVOKMET

Domagoj Novokmet prvi je otvorio aferu „Plin za cent“ i nastavio pratiti sve njezine krakove, koji do danas nisu u potpunosti rasvijetljeni. Pokazalo se da je HEP kupovao kompletnu plinsku proizvodnju Ine, a zatim je deklarirao kao višak i prepuštao po dramatično nižim cijenama drugim igračima. N1 je pokazao da su najveći dio tog plina preuzele kompanije Pavla Vujnovca iako se to na početku demantiralo.

Zbog afere je i Hrvatski sabor izvanredno zasjedao tijekom ljeta, kada su spomenuta otkrića i službeno potvrđena. Premijer Andrej Plenković mjesecima je poručivao da će on odlučiti kad će s javnošću podijeliti informacije o ovoj aferi, da bi onda u kopernikanskom obratu potkraj godine ustvrdio kako su svi odgovori dani još ljetos. U međuvremenu su smijenjeni gotovo svi akteri afere, ali nitko zbog štete koja je nastala u ovom slučaju, a koja iznosi najmanje 10 milijuna eura.

Osim za tim odgovorom, Novokmet i dalje traga za odgovorima na pitanja o poništenju 100 milijuna eura teškog natječaja za nabavu plina u HEP-u, koje je dobila Ina, i skupljem ugovoru koji je nakon toga potpisan s PPD-om, kao i za odgovorima na pitanja iz prve plinske afere u kojoj su glavni akteri Damir Škugor i njegova majka Rada, trgovkinja pozamanterijom koja je pod nerazjašnjenim okolnostima preprodala dugove Dalekovoda i tako zaradila devet milijuna kuna.

Afera „Plin za cent“ mjesecima je bila politička tema broj jedan u kojoj je Domagoj Novokmet ustrajno tražio odgovore na ključna pitanja od javnog interesa. U više navrata temu su komentirali najmoćniji ljudi države, od premijera Andreja Plenkovića i predsjednika Republike Zorana Milanovića, koji je zbog ove afere sazvao izvanrednu sjednicu Hrvatskog sabora, preko vodećih političara do poduzetnika Vujnovca i smijenjenog predsjednika Uprave HEP-a Frane Barbarića. 

Novokmet je još jednom pokazao da temama koje obrađuje pristupa detaljno, a u potrazi za odgovorima kirurški precizno secira sve detalje afera koje otvara. Njegovo umijeće prezentiranja informacija uživo i na terenu i u studiju je pitko, prijemčivo za gledatelje, što ga čini jednim od najboljih novinara i voditelja u hrvatskom televizijskom eteru. 

HRVOJE ŠIMIČEVIĆ

Raskrinkavanje pedofilije u Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj mnogi su označili kao najvažniju temu u 2023. i jednu od najvažnijih novinarskih priča u zadnjih 30-ak godina, a za nju je zaslužan Hrvoje Šimičević. Ovaj sjajni novinar izvrsnim i društveno iznimno važnim serijalom istraživačkih tekstova – „Sveta omerta“, „Zlostavljači u haljama“, „Kad nadbiskupi utihnu“, „Nadbiskup i njegove poluistine“, „Na potezu je Vatikan“ i „Klizno komuniciranje“ – objavljenom u Novostima praktički je označio proces raskrinkavanja pedofilije u crkvenim redovima. Otkrivanje mučne priče o slučaju sotinskog svećenika Zlatka Rajčevca, koji je seksualno zlostavljao maloljetnice, i uloga nadbiskupa Đure Hranića, koji ga je štitio, potresla je javnost i natjerala Crkvu – na ispriku.

Šimičević je jedan od rijetkih novinara u Hrvatskoj koji ne bježi i ne ustručava se ući u polemiku s glavnim likovima svojih priča i jedan od onih koji ne dopušta da se zaborave tamne strane novije hrvatske povijesti. To se najbolje vidi u tekstovima u kojima razotkriva pozadinu blagih nepravomoćnih kazni Branimiru Glavašu i drugima  za otmicu, mučenje i likvidaciju srpskih civila u Osijeku 1991. te blagonaklonost pravosudnog sustava koji je dopustio nepravomoćno osuđenom ratnom zločincu da i drugi put pobjegne u BiH.

Šimičević nikoga ne štedi ni kad je riječ o sprezi vlasti i najmoćnijeg tajkuna Pavla Vujnovca u tekstu „Fortenovo pakovanje“ ili o poljskim katoličkim ekstremistima u tekstu „Mržnja iz uvoza“, koji mjesecima u Hrvatskoj vode huškačku kampanju protiv LGBT-zajednice, ili o hrvatskom „klečavcu“ Draženu Ordulju i njegovu poljskom tutoru Dominiku Chmielewskom u tekstu „Marijini ratnici  podzemlja“. Istražujući, pak, mučnu borbu odvjetnice Line Budak sa zdravstvenim sustavom („Država narušenog zdravstva“ i „Operirani od srama“) dokazuje da je uvijek na strani slabijih. Moćnici u Šimičevićevim tekstovima nikad neće dobiti oprost za sve loše što su napravili pojedincima ili društvu.

Šimičevićevi su tekstovi društveno angažirani i vape za promjenama te ga potvrđuju kao beskompromisnog lovca na istinu.

Obrazloženja Priznanja Milan Grlović

Priznanje Hrvatskog novinarskog društva Milan Grlović dodjeljuje se zaslužnim novinarkama i novinarima, članovima i članicama HND-a za dugogodišnji rad i značajan doprinos razvitku novinarske organizacije i ugledu profesije te jačanju medijskih sloboda; novinarima koji su se istaknuli u radu i aktivnostima HND-a. Odluku o dodjeli Priznanja Milan Grlović donio je Središnji odbor HND-a.

DAMIR MATKOVIĆ

Damir Matković bio je 40 godina član Hrvatskog novinarskog društva. Kroz sva ta desetljeća vjernosti društvu borio se za novinarsku profesiju, javni interes i Hrvatsku radio televiziju kao javni servis u punom smislu riječi. Jedini je novinar u dugoj povijesti HND-a koji je dvije godine uzastopce dobio nagradu Zlatno pero za svoj izniman televizijski rad. Bio je i prvi predsjednik Foruma 21, koji je osnovan 1997. unutar Hrvatskog novinarskog društva.

 „Polazeći od toga da su demokratske promjene u RH tek rubno dotakle radiotelevizijski sustav, da HRT i dalje djeluje više kao državna radiotelevizija nego kao javna služba, da vlast do sada nije pokazala zbiljsku želju za promjenom modela radiotelevizije naslijeđenog iz prošlih vremena, uvjereni da javna služba podrazumijeva višeglasje, a nipošto monolitnost, da ukidanje jednostranačja otvara potrebu i mogućnost da privatni poduzetnici budu korisnici etera, držeći da politika nije uvijek ni u dovoljnoj mjeri podržavala dijalog kao preduvjet demokratskog života, okupljanjem i povezivanjem  novinara elektroničkih medija želimo  potaknuti dijalog o svim značajnim pitanjima elektroničkih medija u Republici Hrvatskoj.“

Tako je glasio početak rezolucije Foruma 21, Zbora novinara elektroničkih medija Hrvatskog novinarskog društva, koju je prije 27 godina potpisalo 23 kolegica i kolega iz javnih i privatnih medija. Ova jedna od najznačajnijih inicijativa u novijoj povijesti Hrvatske teško bi bila zamisliva bez Damira Matkovića. Bila je to ujedno inicijativa koja je izazvala bijes tadašnje vlasti na čelu s predsjednikom Franjom Tuđmanom, ali i oduševljenje svih onih koji su se zalagali za demokratizaciju društva u kojem živimo. Forum 21 pojavio se u pravo vrijeme i otvorio brojna pitanja koja su i danas itekako aktualna. Damir Matković je do zadnjeg trenutka svoga života bio vjeran HND-u i postulatima novinarske struke te zbog svega navedenoga itekako zaslužuje biti dobitnik ovog časnog priznanja koje nosi ime po prvom predsjedniku HND-a.

MARIJA BARIĆ

Marija Barić dugogodišnja je tajnica te zamjenica predsjednice Zbora turističkih novinara Hrvatskog novinarskog društva koja je u 40 godina karijere dala značajan doprinos opstanku sektorskog novinarstva promičući turističke, baštinske i kulturne teme koje je pratila u svojem gradu i županiji, na nacionalnoj razini te u inozemstvu.

Članica je FIJET-a, odnosno Međunarodne federacije turističkih novinara, te Zbora turističkih novinara i Zbora novinara za okoliš HND-a. Također, zamjenica je predsjednika Ogranka HND-a u Varaždinskoj županiji, gdje je aktivna u promicanu lokalnog novinarstva.

Članica je IO-a Pokreta prijatelja prirode Lijepa naša, grane Varaždin, a u sklopu LN-a petnaestak godina organizirala je ekološko-turističku akciju Cvijet za ljepši svijet i manifestaciju Tragovi iskona – ekološki recital u špilji Vindija.

Dobitnica je nekoliko nagrada i plaketa Marco Polo koje dodjeljuje FIJET za putopisne reportaže. Nagrađena je i kao autorica i redateljica dokumentarnih filmova o Trakošćanu na Festivalu turističkog filma u Solinu.

Profesionalno se bavi novinarstvom od 1984. godine, najprije kao novinarka Varaždinskih vijesti, a prije šest godina osnovala je portal HIA, koji dijelom prati i iseljeništvo i trenutno radi kao glavna urednica. 

TAMARA MARINKOVIĆ MARGETIĆ

Novinarka i urednica u Hini, Tamara Marinković Margetić članica je HND-a od 2003. godine i posljednja dva desetljeća aktivno je uključena u rad Društva kao članica Skupštine, zatim kao članica Središnjeg odbora te predsjednica Zbora zdravstvenih i medicinskih novinara. Taj je zbor među aktivnijim organizacijama HND-a i do sada je organizirao veliki broj stručnih skupova, između ostaloga i redovne simpozije “Mediji i zdravlje” u okviru motovunske ljetne škole unaprjeđenja zdravlja u suradnji sa Školom narodnog zdravlja “Andrija Štampar”, Medicinskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu te Hrvatskom mrežom zdravih gradova i udrugom Difrakcija. Posljednjih godina Zbor samostalno organizira godišnji stručni skup MedMed čiji je osnovni cilj poticanje dijaloga i suradnje najvažnijih dionika zdravstvenog sustava, a koji svake godine okuplja predstavnike zdravstvene administracije, ravnatelje zdravstvenih ustanova, liječnike i predstavnike udruga pacijenata kako bi razgovarali o aktualnim temama s područja zdravstvenog sustava.

Tamara Marinković svojim je znanjem i bogatim novinarskim iskustvom bila na raspolaganju HND-u u njegovim najtežim trenucima u povijesti u proteklih nekoliko godina, najprije kada nam je prijetila opasnost od otimačine Novinarskog doma u sudskom postupku s tvrtkom U.T.T. Europa, ali i u vrijeme potresa i korona-krize, kada je aktivno, kao članica Središnjeg odbora, sudjelovala u donošenju presudnih odluka za budućnost Društva. Svojim nesebičnim radom pokazala je u proteklih 20 godina kako HND kao krovna novinarska organizacija u svojem članstvu ima brojne članice i članove koji samozatajno i vrijedno pridonose jačanju organizacije i da u najtežim trenucima ima ljude na koje se uvijek može osloniti.

BRANKO MIJIĆ

Branko Mijić jedan je od onih članova HND-a koji je sve svoje znanje i vještine što je godinama stjecao radeći kao novinar, a kasnije i urednik u Novom listu, stavio na raspolaganje HND-u boreći se za bolju strukovnu organizaciju, a time i bolju novinarsku profesiju. Teško je zamisliti bilo koju akciju HND-a zadnjih godina bez kolege Mijića. Od brojnih zagovaračkih politika do prosvjeda, uvijek je nesebično davao svoje vrijeme i bogato iskustvo. 

Zalažući se  za poštivanje redakcijskih statuta i obranu novinarske profesije u Novom listu, u vrijeme dok je bio potpredsjednik HND-a i predsjednik Ogranka u tim novinama, Mijić je bio jedan od onih koji je javno govorio o njihovu kršenju i sve većem profesionalnom urušavanju tih novina koje je 1900. pokrenuo Fran Supilo. Zbog takvog principijelnog stava i odanosti prema svemu što naše strukovno udruženje zagovara, kolega je prijevremeno umirovljen u novinama u kojima je radio 35 godina i čiji je bio jedan od zaštitnih znakova.

Branko Mijić prošao je sve novinarske poslove, od lektora do glavnog urednika u dva mandata. Ratni izvjestitelj, komentator i kolumnist te urednik kulturne rubrike, a najviše se ponosi što je pokrenuo tjedni kulturni prilog “Mediteran”, koji izlazi svake nedjelje već punih 26 godina. Branko Mijić bio je jedan od najaktivnijih članova koji su se uključili u borbu za obranu Novinarskog doma, a time i HND-a.

Trenutno je član Izvršnog odbora HND-a i predsjednik Ogranka HND-a umirovljenih novinara Primorsko-goranske županije, koji je uspio obnoviti okupljajući kolege. Bio je potpredsjednik Hrvatskog novinarskog društva u mandatu 2019. – 2023., a dobitnik je HND-ove nagrade Novinar godine za 2014.

Izvor: HND