Ministar zdravstva Milan Kujundžić vlasnik je kuće u rodnoj Ivanbegovini koja prema podacima njegove imovinske kartice ima ravno 100 kvadrata i nikakvu okućnicu. U zemljišnim knjigama, pak, piše da je kuća velika 184 kvadrata. Parcela na kojoj se nalazi, također ministrova, broji 1016 kvadrata. Drugim riječima, Milan Kujundžić, uz sve ostale nekretninske afere u imovinskoj kartici zaboravio je spomenuti nemalo vlaško zemljište, dok je za kuću naveo skoro upola manju kvadraturu. Napisao je, također, da je njena vrijednost tek mizernih 533 eura po kvadratu. Manje od uobičajene građevinske cijene rohbaua.

Riječ je o dvoetažnoj luksuznoj vili. Obloženoj finim kamenom i s prostranim dvorišnim bazenom. Njegovanim travnjakom, kovanom ogradom, modernim prozorima. Do nje se gradi još jedna fina nekretnina. Mještani koji na njoj rade, ministrovi rođaci, odmah su se lijepo predstavili.

Ali, prije nego vas s njima upoznamo, slijedi mala digresija. U novinarskim tekstovima običaj je koristiti zamjenicu mi, kad se misli na ekipu koja je bila na terenu ili na nas kao na medij ili novine. Posjet jednoj od ministrovih nekretnina u okolici Imotskog činio se kao svakodnevni radni zadatak i nije bilo ni primisli da bi išta moglo poći po zlu; da ćemo zbog ičega pri pisanju ovog članka morati prijeći na prvom lice jednine. Za sve ima prvi put. Osim za ispisivanje Kujundžićevih imovinskih kartica.

Bilo je, dakle, nešto prije 11 sati kad sam parkirala automobil pred kućom za koju Katastar nedvojbeno tvrdi da je 1/1 u vlasništvu Milana Kujundžića s prebivalištem u Zagrebu, na adresi toj i toj jer ne bi bilo etično da je ovdje navedemo. Divan zimski dan, pusta cesta obrasla škrtim kamenjarom i zvuci varenja, udaranja alata i dovikivanja onih radnika. Sa suvozačkog sjedala dohvatila sam fotoaparat i stala na cestu da promotrim odakle je najbolje snimiti kuću, a da ne upadam u privatni posjed. Zabrinuto sam podigla pogled jer sam iz pravca one kuće koja se gradi, začula strašnu viku. Neki je čovjek trčao prema meni. Crn, srednje građe.

- Dobar dan - rekla sam, posebno ozarena jer sam ga prepoznala. Da, to je ministrov blizak rođak, Kujundžić se preziva, ima i spomenicu Franje Tuđmana i dvadeset je godina već u HDZ-u,a sve to znam jer sam nedavno baš tu, u Ivanbegovini, s njim razgovarala kad sam radila reportažu o rezultatima lokalnih izbora. I on je mene prepoznao! Ali nije mu bilo drago da me vidi.

Cijeli tekst možete pročitati i više pogledati na slobodnadalmacija.hr.