Izbijanje epidemije COVID-19 pokazalo nam je koliko smo ranjivi i koliko mogu biti pogubni učinci: na život, zdravlje, društvo, ekonomiju.

Vrlo je jasno pokazao važnost zaštite radnika (i svih ljudi) od bolesti, posebno na radnom mjestu.

Također je pokazalo važnost ulaganja u dobru javnu zdravstvenu zaštitu, ulaganja u dobre uvjete za zdravstvene radnike i ostale zaposlenike na prvom mjestu, kao i potrebu za osiguravanjem dobre plaće za bolovanje i drugim odredbama za zaštitu plaća i radnih mjesta svim ljudima.

U povodu Svjetskog dana zaštite na radu EFJ i ETUC u zajedničkom priopćenju pozivaju da ove godine obilježavanje posvetimo svima koji su preminuli od koronavirusa. “Sjećamo se zdravstvenih radnika i svih ostalih radnika koji su umrli od koronavirusa kroz izlaganje na poslu. Nitko ne smije umrijeti od posla!”, stoji u zajedničkoj poruci.

Medicinske sestre, bolničari, drugo medicinsko osoblje i svi koji rade u zdravstvenim ustanovama poput čistačica, izloženi su višestrukim profesionalnim rizicima – biološkim (npr. od virusa), kemijskim (npr. od mnogih kancerogenih supstanci koje se koriste u medicinskom okruženju), fizičkim (npr. od buke strojeva, zračenja, klizanja i padova), ergonomskim (npr. dizanje teških predmeta), psihološkim (npr. od intenziteta rada, gledanja teških sudbina i rada u smjeni).

Mnogi drugi radnici također su izloženi bolestima. Na primjer, skrbnici, sakupljači smeća, nastavno osoblje, prijevoznici, trgovci, građevinari, zaposlenici u kontakt centrima, ugostitelji, kuriri i dostavni radnici su među onima koji su izloženi velikom riziku od bolesti. Mnogi od tih radnika također djeluju fizički blizu s drugima: riskiraju da se zaraze i posljedično šire bolest. Mnogi prekarni radnici i u vrijeme pandemije prisiljeni su putovati, raditi u lošim radnim uvjetima, slabo su plaćeni i ne mogu na bolovanje – bilo zato što nemaju pravo na plaću tijekom bolovanja, bilo zato što si to jednostavno ne mogu priuštiti. Na taj način izlažu sebe i druge velikom riziku.

Važno je da se svi postojeći zakoni i sporazumi o zdravlju i sigurnosti za zdravstvene radnike, kao i sve ostale radnike, u potpunosti i pravilno primjenjuju i da uključuju dijalog sa socijalnim partnerima. Važno je i ispitati jesu li postojeće zakonske odredbe o zaštiti na radu odgovarajuće za suočavanje s rizikom poput koronavirusa. Jasno je da mnogi radnici, uključujući zdravstvene radnike, nisu primjerice imali odgovarajuću osobnu zaštitnu opremu. Ulaganje u zdravstvenu i sigurnosnu opremu i dijalog na radnom mjestu i rasprava o provedbi mjera zaštite zdravlja moraju se povećati.

Zbog koronavirusa zdravstveni sustavi diljem svijeta napregnuti su do granica izdržljivosti. Sposobnosti javnih zdravstvenih službi da se bore protiv koronavirusa nikako nisu pomogle i okolnosti u kojima se mnoge zemlje, pa i Hrvatska, suočavaju s nedostatkom osoblja i neadekvatnim kapacitetima i proračunima. OECD je istaknuo važnost javne potrošnje i ulaganja u svom nedavnom izvješću o reakcijama na virus. Sindikati pozivaju na povećana ulaganja u javnu zdravstvenu zaštitu, ne samo tijekom krize, već i nakon toga kako bi ojačali sposobnost naših zdravstvenih službi da se bave ovom i drugim hitnim situacijama.

Koronavirus kriza u nekim je zemljama iznijedrilaprivremene mjere širenja programa plaćenog bolovanja na radnike koji inače nemaju pravo na to kao i na druge vrste zaštite, poput samozaposlenih i radnika na online platformama poput Ubera. To ukazuje da postoji dugoročni problem koji treba riješiti: svi radnici trebaju imati plaću u slučaju bolovanja, naknade za nezaposlene i druge naknade za zaštitu plaća. I odgovarajuću zaštitu njihovog zdravlja i sigurnost tijekom radnog vijeka.

Zato vas Sindikat novinara poziva da se zajedno 28.4.2020. sjetimo doktora Li Wenlianga koji je prvi u Kini upozorio na koronavirus i koji je zbog toga bio žrtva kineskog represivnog aparata. Iza sebe ostavio je suprugu i malo dijete.

Sjetimo se brojnih liječnika i medicinskog osoblja u Kini, Italiji, Španjolskoj, SAD-u… koji su svoj život dali na poslu kako bi drugi mogli živjeti. I ne trebamo zbog njih biti tužni, nego ljuti!

Imamo se pravo ljutiti i tražiti da zaštita na radu bude upravo to – zaštita života radnika, a ne da sve počne i završi na testu s unaprijed danim rješenjima koji radnik/ca ispuni pa kad padne, ozlijedi se ili umre poslodavac može reći “bio je/la upoznat/a s odredbama zaštite na radu.”

Zato 28.4.2020. ljutite se, zahtijevate – zbog onih koji to više ne mogu.

Izvor: snh.hr.