Iz medija

Nisam Karolina Vidović Krišto, ali...

12.01.2015.
Link na članak

Brutalna ubojstva članova redakcije satiričnog lista Charlie Hebdo podigla su na noge čitav svijet. I mi u Hrvatskoj smo odali dužnu poštu pariškim žrtvama maloumlja. Svi smo danas Charlie i lijepo je što jesmo.

Ladislav Tomičić
Svi smo danas za slobodu govora i izražavanja, svi smo, kao, spremni prinijeti živote na taj oltar. Tako se čini, sudeći po porukama na društvenim mrežama. U isto vrijeme, malo tko je na društvenim mrežama Karolina Vidović Krišto, novinarka Hrvatske televizije kojoj je ravnatelj HRT-a Goran Radman dao izvanredni otkaz, jer ga je uvrijedila u raspravi na nekakvom internom prisavskom komunikacijskom kanalu. Prema dostupnim informacijama, Karolina Vidović Krišto pokrenula je tu raspravu jer joj je jedan od televizijskih šefova zabranio nastup u emisiji Hrvatskog katoličkog radija »Zašto vjerujem«. Taj nastup, ocijenili su rukovoditelji na HRT-u, bio bi u suprotnosti s prisavskim Etičkim kodeksom i Općim pravilima, koji djelatnicima HRT-a zabranjuju javno isticanje vjerske i bilo koje druge pripadnosti. Drugim riječima, televizijskim i radijskim djelatnicima zabranjeno je stati na Trg bana Jelačića i vikati: »Je suis Hrvat s dna kace!« ili »Je suis Srbin i tko mi što može!« ili »Je suis katolik i ukazala mi se Gospa!« ili »Je suis musliman i svakodnevno klanjam svih pet namaza!«. (Još uvijek im je dozvoljeno vikati Je suis Charlie, jer od toga nikog neće zaboljeti glava.)
    Novinarka Karolina poželjela je u radijskoj emisiji viknuti »Je suis katolkinja, a sad ću vam objasniti i zašto!«, što joj nije omogućeno pa je Radmana prikazala »kao osobu koja nije u stanju razumjeti demokraciju, demokratske uzuse, slobodu čovjeka i ljudska prava«. Poželjela mu je pritom oslobađanje »svih javnih funkcija koje nije u stanju obnašati«. Ravnatelj to nije lijepo primio. Pokazao joj je crveni karton.
    U pitanju je svinjarija prvog reda, kao što je svinjarija i etički kodeks koji novinarima zabranjuje javno blamiranje isticanjem svojih identitetskih odrednica. Zašto Karolini ili bilo kome drugom ne bi bilo dopušteno da o svom trošku pojašnjava tko je i što je svima koji to žele slušati? Valjda bi trebalo biti važno da profesionalno odrađuju svoj posao na javnom informativnom servisu, a što će raditi u privatno vrijeme, gdje će i kod koga gostovati – koga briga! Ne, na Hrvatskoj radio-televiziji stvari stoje obrnuto. U programu kuće za koju radiš možeš govoriti gluposti, ali privatno se ne smiješ blamirati. Recimo, Karolini Vidović Krišto svojedobno je dopušteno da u emisiji koju je vodila ustvrdi kako je spolni i rodni odgoj u školama zapravo seksualno zlostavljanje mladih i djece. Dopušteno joj je da kaže kako statistike dokazuju da spolni odgoj proizvodi zlo. Dopušteno joj je da hrvatskoj javnosti prikaže opskurni filmić kojim se »dokazuje« da je pedofilija temelj spolnog odgoja. Nakon što je rekla i prikazala sve te ogavne splačine, Karolina Vidović Krišto dobila je nekakav ukor, ali ne i izvanredni otkaz.
    Proizlazi da je uvreda upućena Glavnom ravnatelju veći grijeh od navedenog. Drugim riječima: zasposlenici HRT-a mogu svoje gledatelje manipulirati lažima i glupostima, ali reći negdje da su katolici, pravoslavci, Srbi, Čečeni – to ne mogu. Uvrijediti Glavnog ravnatelja opaskom da nije u stanju razumjeti demokraciju – to ne mogu nikako, točnije mogu samo jednom, nakon čega slijedi otkaz ugovora o radu. To, istina, nalikuje na javnu televiziju pod vođstvom premudrog Gorana Radmana, što pouzdano govori da stvar nije postavljena na normalne temelje.
    Iako se potpisani autor s Karolinom Vidović Krišto ni u čemu ne bi složio da raspravljamo tri života, u ovom trenutku dođe mu da vikne: »Je suis Karolina Vidović Krišto!«. Ova bizarna želja potpisanog autora minut će, evo, već u ovom trenutku, jer tko bi pri zdravoj svijesti htio biti osoba koja tvrdi da je spolni odgoj u školama zapravo seksualno zlostavljanje mladih i djece. Jasno je, dakle, zašto nitko na društvenim mrežama ne tvrdi da je novinarka koja ima želju javno ljudima objašnjavati zašto vjeruje u Boga. To je jasno, ali nije jasno zašto javna informativna kuća s Prisavlja svojim zaposlenicima ne dozvoljava da se u privatno vrijeme blamiraju kako žele, dok im u isto vrijeme dozvoljava da blamiraju i sebe i kuću za koju rade u redovitom HRT-ovom programu.

Ladislav Tomičić