„Dok je pad ukupnog broja zaposlenih u 2013. godini u odnosu na 2008. bio 16 posto, u istom razdoblju u medijskim je djelatnostima zabilježen pad od 29 posto, a samo u tiskanim medijima 53 posto. To su značajne razlike. Uzrok tomu su medijski poslodavci koji su tražili fleksibilizaciju radnog ansambla jer kad su kupovali medije kupovali su poduzeća s visokim prihodima ali i visokim troškovima. Tražili su način da ti troškovi budu fleksibilniji, da se mogu brže prilagoditi eventualnim promjenama na tržištu“, naveo je savjetnik za medije ministra kulture Milan F. Živković, pozivajući se na podatke Državnog zavoda za statistiku.
Nesiguran položaj novinara i partikularni interesi vlasnika medija doveli su do značajnog pada profesionalnih standarda, a konačni je rezultat tog procesa niska razina političke i medijske pismenosti gdje vjerodostojnost više ne predstavlja nikakvo mjerilo u javnosti, ocijenila je Antonija Letinić, glavna urednica portala Kulturpunkt.
„Kulturpunkt je krenuo 2005., kad je bilo malo medija koji su pokrivali nezavisnu kulturnu scenu. Danas je to polje teže ograničiti jer puno se toga promijenilo. Krenuli smo iz perspektive kritičke valorizacije kulturne produkcije, a danas, deset godina kasnije, kultura je u svim medijima toliko marginalizirana da se moramo baviti širim poljem kako bi kritičkom stavu koji iznosimo dali i neki kontekst. Isto se događa i u svim drugim područjima. Kriza medijskog tržišta stavila je pred aktiviste zadatak da pokrivaju puno šira područja nego što su kapacitirani, i to se sada više ne odnosi samo na teme i skupine koje nisu dovoljno zastupljene u komercijalnim medijima, već je to sada i pitanje zaštite novinarskih standarda“, rekla je Letinić.
Neprofitni medijski sektor u Hrvatskoj je uglavnom rezultat aktivističkih inicijativa, no u situaciji pada zaposlenosti i propadanja medijskih poduzetnika, sve više novinara upravo ovdje nalazi prostor za slobodno i kritičko novinarstvo. Neprofitni mediji trebali bi biti njihovo utočište, istaknuo je Milan F. Živković. „Ali od kuda krenuti kad sami mediji vode kampanju protiv politike koja želi razviti sustav javnih potpora za novinarstvo? štoviše, traže da se i ovo malo uništi. Komercijalni mediji istovremeno čine sve da zaustave medijsku strategiju, a među novinarima nedostaje solidarnosti“, rekao je Živković govoreći o preprekama koje su stavljene pred medijsku strategiju.
Da je nezavisna kulturna scena puno bolje konsolidirana od novinarske zaključila je i Antonija Letinić: „Kulturpunkt je puno sudjelovao u pregovaračkim procesima oko medija, i uvijek bi negdje krenulo u krivo. Shvaćam i neke razloge, to je drugačija profesija i druga vrsta izloženosti u društvu, ali možda je dozrelo vrijeme da se stvari sagledaju šire od partikularnih interesa. Dosadašnja iskustva nisu išla u tom smjeru“.
Sanja Despot, nekadašnja novinarka Večernjeg lista koja je, nakon štrajka u ožujku 2011., počela pisati za Styrijin tjednik Forum, podsjetila je kako su redakciju tog lista činili mahom 'štrajkaši'. Forum je za manje od godinu dana ugašen, a redakcija raspuštena: „štrajkali smo da bi sačuvali Kolektivni ugovor. Večernji list imao je do tada vrlo pristojan ugovor koji su u velikoj mjeri preuzeli i u drugim redakcijama. Kolektivnog u Jutarnjem listu ne bi bilo da nije postojao u Večernjem. Ali štrajkali su samo zaposleni s ugovorom o radu, a mladi novinari u RPO statusu koji su s nama radili nisu nam se pridružili. Jer, u međuvremenu su odgojene cijele generacije novinara, honorarci, RPO-ovci, Mrsičevci, koji nisu niti navikli na sigurniji položaj u redakciji. Pored toga i unutar samih redakcija vodi se politika 'zavadi pa vladaj'. Većina komercijalnih medija prešutjela je da se štrajk uopće događa. Bilo bi sjajno kad bi svi novinari u redakcijama sebe shvaćali kao važnu kariku u društvu, kada bi svatko imao pravo odbiti zadatak bez straha od mogućih posljedica. Možda bi jačanje neprofitnih medija bilo izlaz, ali bi oni u tom slučaju trebali biti konkurentni, u njih bi se trebalo puno više ulagati kako bi se uspjeli nametnuti kvalitetom“.
što novinari sami, bez podrške države, uopće mogu učiniti, upitala je Veronika Rešković, također novinarka Forum.tm-a, podsjetivši na ulogu koju je inspekcija rada imala u neuspjelom štrajku novinara Večernjeg lista: „što je država učinila da poboljša položaj novinara? Medijska strategija trebala je dati okvir za neprofitne medije, ovako, da sam sa strane, i meni bi to djelovalo neobično. Sve se radi u naletima, nema cjelovite politike koja bi podupirala neprofitne medije kao važne, ponudila porezne olakšice za ulaganja oglašivača u neprofitne medije ili razvila takav sustav financiranja koji bi svakom građaninu omogućio da sam odabere kome će dati 1 posto od poreza koji plaća. Hoće li to biti neprofitni medij, crkva, nevladina organizacija. Tako bi se izbjegla ova četiri natječaja godišnje na kojima se pojavljuju stalno jedno te isti“.
Milan F. Živković upozorio je kako medijska strategija predlaže sličan mehanizam, s time da se sredstva ne bi mogla usmjeravati komercijalnim medijima jer, kako je rekao: „Ta sredstva moraju biti namjenska. Ne možemo ih dati komercijalnim medijima pa da oni to ulažu u nekretnine ili građevinu. Sada su i u Sindikatu novinara Hrvatske i u Hrvatskom novinarskom društvu svjesni da se procesi neće zaustaviti povećanim oglašavanjem ili poreznim olakšicama vlasnicima medija. Važno je da novinarke i novinari koji odlaze iz komercijalnih medija imaju opciju nastaviti se baviti svojim poslom u nezavisnim medijima. Ali za to bi trebale deset puta veće potpore. No, čim se pojavi takva inicijativa kreću napadi i ako novinari tome ne stanu na kraj, nitko neće“.
Žestina tih napada, kako je primijetila Jelena Berković iz GONG-a, nikako ne odgovara iznosu od par milijuna kuna koliko se u neprofitni medijski sektor ukupno uloži javnih sredstava. „Nitko ne spominje natječaj Grada Zagreba i što pravi igrači rade. Ovo nije ljudsko pravaška scena i tu vrijede druga pravila, a energija se rasipa umjesto da se iskoriste resursi HND-a gdje bi se stvari mogle raspraviti u krugu struke i riješiti sva neslaganja kako bi se prema vlasnicima išlo zajednički, s artikuliranim zahtjevima“, rekla je Berković.
Okvirni plan djelovanja mogao bi biti podrška medijske strategije kao sredstvo pritiska na institucije prema artikuliranim problemima. „Strategija je najbolje što se moglo dogoditi, jer netko je konačno napravio analizu toga što se u medijima događa. Posljednjih 20 godina nitko se nije bavio medijima i oni su sustavno zanemarivani. Sada postoji Odjel za medije u Ministarstvu kulture i više nema natrag. To je barem nekakvo polazište oko kojeg se moguće konfrontirati“ smatra Antonija Letinić iz Kulturpunkta.
Usredotočiti se na artikuliranje najvažnijih problema i raditi na zakonima koji bi i vlasnike komercijalnih medija motivirali na provođenje takvih normi pristup je koji se kod uvođenja Statuta u redakcije pokazao donekle učinkovitim, ocijenjeno ne na tribini, ali bi razgovore poput ovog trebalo voditi puno češće i puno šire. Jer, bude li se neprofitni medijski sektor stalno doživljavao kao abortivni tip komercijalnih medija neće se daleko stići, zaključeno je na tribini.
Autor: Melisa Skender