Nadalje se navodi kako se štoviše, može zaključiti da se negativan odnos prema politici i političkom sustavu preslikava na odnos publike prema medijima te građani koji ne vjeruju političarima ne vjeruju ni novinarima – što ukazuje da se na novinare gleda kao na dio iste medijsko-političke elite.
Dio je to rezultata velikog anketnog istraživanja percepcije javnosti o medijima i medijskom
sadržaju koje je predstavio istraživački tim s Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u
Zagrebu koji stoji iza projekta “ISTRAŽIVAČKI NOVINARSKI LABORATORIJ: VJERODOSTOJNOST
MEDIJA KROZ KULTURU EKSPERIMENTA I INOVACIJE U REDAKCIJAMA”. U sklopu projekta
skraćenog naziva “JOURLAB” koji financira Hrvatska zaklada za znanost (HRZZ) provedeno je
anketno istraživanje u prosincu 2020. godine i to na reprezentativnom uzorku od 1009 ispitanika.
– Najviše ispitanika se svakodnevno informira putem televizije, a slijede internetski portali,
društvene mreže, radio, dnevni tisak te tjednici i magazini. No kada je riječ o mlađoj populaciji,
od 18 do 22 godine, kod njih su na prvom mjestu internetski portali pa društvene mreže. No treba
istaknuti kako najviše ispitanika kaže kako upravo na društvenim mrežama i internetskim
portalima nailaze na vijesti za koje vjeruju da krivo predstavljaju stvarnost ili su pogrešne – rekla
je profesorica Tena Perišin, voditeljica znanstveno-istraživačkog projekta koji je pokrenut prošle
godine s ciljem istraživanja medijskog sadržaja te percepcije publike, ali i proizvodnje i testiranja
novih novinarskih formi i informativnih oblika.
– U sklopu ove prve faze projekta dobiveni su uistinu opširni podaci o povjerenju u medije, ali i u
novinare, ispitali smo medijske navike, posebice kod mladih, ali i koji su razlozi izbjegavanja
vijesti kod dijela publike. Također zanimalo nas je zadovoljstvo medijskim sadržajima tijekom
koronakrize – naglašava Dejan Oblak, suradnik na projektu. Podaci pokazuju da, kada je riječ o
povjerenju u profesije, najviše građana, čak 82,1 posto vjeruje medicinskim sestrama, dok samo
6 posto vjeruje političarima. Novinari, kojima vjeruje četvrtina građana, nalaze se na sredini od
16 navedenih profesija i institucija. Treba istaknuti i da 60,4 posto ispitanika smatra kako bi svaki
novinar i urednik morao imati licencu za obavljanje posla, a 72,5 posto ispitanika smatra da se
novinari u svom radu moraju pridržavati etičkih kodeksa.
A koji su glavni razlozi zašto građane odbijaju vijesti objašnjava suradnica Petra Kovačević.
– Glavni razlog zašto građani nekada svjesno, a nekada nesvjesno izbjegavaju vijest, jest to što
misle da su previše negativne te da potiču svađe i napetosti u društvu. To najviše od svih misle
mladi između 18 i 30 godina. Također, građani zamjeraju medijima da se ne bave temama koje
su njima osobno važne i zato su im nezanimljivije. To opet najviše misle mladi, a to govori da hrvatski mediji pri kreiranju sadržaja i informiranju ne uzimaju u obzir što je njihovoj najmlađoj
publici važno i do čega im je stalo – istaknula je Kovačević te je dodala kako građani od medija
očekuju da se više čuje njihov glas, kao i da mediji postanu svjesniji tema koje su njima doista
važne. Da publika nije bila zadovoljna vijestima koje su građanima servirane u vrijeme
koronakrize zaključila je pak suradnica Stela Lechpammer.
– Manje od 1 posto građana se izjasnilo da u potpunosti vjeruje informacijama o COVID-u koje
pročitaju na internetskim portalima, a situacija je tek malo bolja kada je riječ o društvenim
mrežama (1,7 posto), dnevnom tisku (1,5 posto) te komercijalnoj televiziji (3,3 posto) i javnoj
televiziji (5,1 posto) – kaže Lechpammer te dodala kako najviše građana vjeruje informacijama o
koronakrizi koje dobivaju od znanstvenika i liječnika. Njih 28,6 posto se izjasnilo da takvim
informacijama vjeruju u potpunosti, dok čak 26,9 posto građana nema nikakvo povjerenje u
informacije o COVID-u koje su dobili od Vlade.
Također, podaci pokazuju i kako su po pitanju medijskog izvještavanja u vrijeme krize građani
pokazali podijeljenost. Dio njih tako smatra da su mediji pretjerivali u opisivanju ozbiljnosti krize
te da su doprinijeli kreiranju konfuznosti u javnosti dok drugi dio smatra da su im mediji ipak
pomogli u boljem razumijevanju krize te da su im pružili informacije o tome kako se ponašati.
– U konačnici smo zaključili da odnos prema medijima, a djelomično i odnos prema politici
oblikuje odnos ljudi prema pandemiji. Smatraju da COVID-19 predstavlja opasnost oni koji
vjeruju u istinitost vijesti i imaju povjerenje u novinare, misle da mogu utjecati na politiku, imaju
pozitivan odnos prema politici u Hrvatskoj općenito te žele veću ekonomsku i socijalnu zaštitu od
države. S druge strane, da je COVID-19 izmišljen smatraju oni koji nemaju povjerenja u istinitost
vijesti, ne vjeruju novinarima, slabije su informirani, skloni su izbjegavati vijesti, žive u manjim
naseljima i protiv su uplitanja države u ekonomiju – ustvrdio je profesor Andrija Henjak, jedan
od suradnika na projektu te dekan Fakulteta političkih znanosti.
– Ovo je tek vrh sante leda našeg istraživanja, u sklopu projekta će se analizirati i medijski sadržaj
te će biti provedeni intervjui s medijskim djelatnicima kako bi se dobila cjelovita slika – rekao je
pak profesor Igor Kanižaj za kraj.
Detaljne rezultate istraživanja možete vidjeti ovdje.