Pitanje vlasništva nad medijima u Hrvatskoj je propisano Zakonom o medijima (NN 59/04, 84/11, 81/13) i Zakonom o elektroničkim medijima (NN 153/09, 84/11, 94/13, 136/13). U ovom članku bavimo se tiskanim medijima, za koje je relevantan Zakon o medijima, a koji u članku 31 propisuje da dionice nakladnika koji obavlja djelatnost javnog informiranja moraju glasiti na ime, a članak 32 da su „nakladnici dužni do 31. siječnja svake kalendarske godine Hrvatskoj gospodarskoj komori dostaviti podatke o tvrtki i sjedištu, odnosno imenu i prezimenu te prebivalištu svih pravnih i fizičkih osoba koje su neposredno ili posredno imatelji dionica ili udjela u toj pravnoj osobi s podatkom o postotku dionica ili udjela“.

Posljednjim izmjenama i dopunama Zakona o medijima iz 2011. godine, članku 32 dodan je stavak 6, kojim se „zabranjuje prikrivanje vlasničke strukture nakladnika ili vlasništva stjecatelja dionica ili udjela u pravnoj osobi nakladnika bilo kojim pravnim poslom, a pravni poslovi kojima se prikriva vlasnička struktura nakladnika ili vlasništvo stjecatelja dionica ili udjela u nakladniku su ništetni“. 

Pravne osobe koje postupe suprotno ovim odredbama kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od sto tisuća kuna do milijun kuna (članak 59 stavak 1). Odgovorna osoba u pravnoj osobi za isto će se kazniti novčanom kaznom od deset do sto tisuća kuna (članak 59 stavak 2), a ako prekršaj počini fizička osoba obrtnik ili trgovac pojedinac, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od dvadeset do sto tisuća kuna (članak 59 stavak 3).

Iz Zakona, ipak, nije jasno koje tijelo je nadležno za nadzor nad provedbom odredbi koje reguliraju vlasništvo. Isto tako, javnosti nije poznato ni koliko je slučajeva kršenja navedenih odredbi bilo, te kolike su u prosjeku bile izrečene novčane kazne.

Kako bismo to pokušali utvrditi, kontaktirali smo prvo Hrvatsku gospodarsku komoru. Odgovor smo dobili od Marka Gjelduma, stručnog suradnika u Sektoru za industriju i IT pri Komori:

Hrvatska gospodarska komora prema Zakonu o medijima nije nadležna za naplatu kazni niti za prijavu prekršitelja, već je dužna samo uputiti pisano upozorenje s navođenjem mogućih sankcija za neizvršenje obveze.

Također, iz odgovora Hrvatske gospodarske komore saznali smo da u njihovoj nadležnosti nije ni vođenje evidencije o tome koliko je prekršaja i eventualnih novčanih kazni izrečeno u odnosu na odredbe iz članka 59 Zakona o medijima. Uputili su nas na nadležno Ministarstvo kulture.

Iz Ministarstva su nam, pak, odgovorili kako ni oni nisu nadležni, te da ne raspolažu traženim podacima. U dostavljenom nam obrazloženju navode sljedeće:

Prema Zakonu o medijima, Ministarstvo kulture nije ovlašteni pokretač prekršajnog postupka za prekršaje predviđene člankom 59 navedenog Zakona. Za pokretanje postupaka u slučaju prekršaja je nadležno državno odvjetništvo sukladno članku 30 Zakona o državnom odvjetništvu.

No, DORH se s ovakvim tumačenjem Zakona o državnom odvjetništvu ne bi složio. Na naš upit su odgovorili da „ne posjeduju i ne raspolažu traženim podacima“. Iz nekog razloga, ipak, vjeruju da istima raspolaže Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, te su istom, sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama, proslijedili naš upit. To je bilo u listopadu prošle godine, a do trenutka objave ovog članka, od Suda nismo dobili nikakav odgovor.

Pitanje je samo na koju će nas adresu oni uputiti, jer već sada je evidentno da nadležno tijelo ne postoji, niti je ikada pokrenut bilo kakav prekršajni postupak koji bi se odnosio na postupanje suprotno odredbama Zakona o medijima koje reguliraju vlasništvo.

Autorica: Ana Hećimović