Aktualno > Vijesti

Komemorativni skup za Slavka Goldsteina: Otišao je čovjek izuzetne stvaralačke energije

20.09.2017.

Piše: Goran Borković

Slavko Goldstein cijeli svoj život opirao se totalitarnoj svijesti, inzistirajući na otvorenoj i dinamičnoj kulturi. Među jugoslavenskim republikama upravo je u Hrvatskoj vidio najviše potencijala da prednjači u kulturnom polju i tako razvodnjava totalitarne pokušaje. Upravo ga je zato boljelo što se taj veliki potencijal nije ostvario u svojoj samorealizaciji nakon 1990. godine. Želio je otvorenu, sređenu i vjerodostojnu Hrvatsku, a ne dvosmislenu, namrgođenu, s figom u džepu.

Riječi su to Ive Žanića, Goldsteinova suradnika iz časopisa Erasmus, izrečene na komemorativnom skupu održanom u Novinarskom domu u organizaciji Hrvatskog novinarskog društva i Zajednice nakladnika i knjižara koji su se tako oprostili od jednog od najznačajnijih hrvatskih intelektualaca.

Otvarajući skup, Mišo Nejašmić naglasio je da je Goldsteinovo djelo primjer ozbiljnosti i kritičnosti, dodavši kako je njegovo čovjekoljublje uključivalo neumoran angažman na raznim poljima društvenog i političkog javnog rada, s tim da je najviše traga ostavio u izdavaštvu.

U ime Zajednice nakladnika Anita Šikić kazala je da je Goldsteinovim odlaskom Hrvatska izgubila možda posljednjeg iz stare garde nakladnika i urednika. Podsjetila je na njegov neumorni kulturni rad, još od 1951. godine, kada je počeo objavljivati tekstove u hrvatskim novinama. Napisao je, kazala je, više od šesto članaka, feljtona, reportaža, komentara i prikaza baveći se aktualnim događajima, povijesnim fenomenima i postignućima u kulturi.

Surađivao je praktički sa svim dnevnim novinama u Hrvatskoj – od Vjesnika, preko Novog lista i Slobodne Dalmacije do Jutarnjeg i Večernjeg lista. Pisao je i za tjedna izdanja poput Vjesnika u srijedu, Starta, Feral Tribunea, Globusa, pa za časopise Kolo, Književna kritika i Erasmus, sudjelovao u programima radija i televizija i u Hrvatskoj i izvan nje. Svuda se isticao iznimnom zanimljivošću tema, kritičnim zapažanjem i jasnoćom stila.

Prisjetila se važnosti Sveučilišne naklade Liber u kojoj je 70-ih godina prošlog stoljeća Goldstein otvarao prostor onima koji iz političkih razloga drugdje nisu mogli objavljivati, što je ponukalo i jezikoslovca Radoslava Katičića da kaže kako je za hrvatsku kulturu učinio „neizmjerno mnogo“ ne samo u Liberu, nego i nakon toga u Cankarjevoj založbi od 1982. do 1990., kao i poslije u Novom liberu i Erasmusu.

„Tijekom 40 godina nakladničke djelatnosti sudjelovao je u objavljivanju više od 400 knjiga među kojima su i one koje su imale ključnu ulogu u formiranju ovoga društva. Nije imao samo ambiciju objaviti znanstveno vrijedan rad, nego i potrebu da ga učini dostupnim najširoj sredini. Standardi koje je on postavio iznimno su visoki i bit će ih teško dostići. Imamo sreće da nam je on bio uzor“, zaključila je Anita Šikić.

S njom se složio i Žanić kazavši da mu se činilo da je u agencijskoj vijesti koja je izišla nakon smrti bio tipfeler u brojci od 150 knjiga koje je uredio. Pomislio sam, rekao je, da je ispala barem jedna nula, da ih je zapravo bilo 1500 ili više. "Barem ih je toliko prošlo kroz moje ruke. Pretpostavljam da su mislili samo na one knjige koje je Goldstein tehnički uredio, jer je, gledajući sociokulturno, njegov doprinos na druga izdanja nemoguće izbrojati. U tom smislu bio je golem tipfeler", kazao je Žanić.

Istaknuo je nesvakidašnju Goldsteinovu energiju koja ga je izdvajala u odnosu na stereotipne urednike koji su ili cinici kojima je važno samo da se novine idući dan objave ili oni drugi koji po cijeli dan viču na suradnike. "Goldstein nije spadao u nijednu od te dvije kategorije. On je bio strpljiv, marljiv i predan čovjek koji bi uvijek našao vremena za druge ljude", kazao je. 

Državni tajnik u Ministarstvu kulture Ivica Poljičak rekao je da je Goldstein svojim djelom ostavio neizbrisiv, prepoznatljiv i uočljiv trag. "Bio je nedvojbeno čovjek zavidnih sposobnosti i širokih interesa. Suočen s brojnim izazovima uspješno se nosio s njima. Po vlastitom priznanju, izdavaštvo mu je osobni iskaz po kojem je želio da ga pamtimo. Značajno je utjecao na razvojne trendove u nakladništvu gdje je obnašao različite funkcije", ustvrdio je Poljičak i dodao da će Goldstein ostati zapamćen kao iznimno tolerantan čovjek koji je ostavio vrijednu autobiografsku prozu dotaknuvši  brojne neuralgične točke u kojima se isprepletao njegov osobni život s društvenim događanjima što je tim svjedočanstvima dalo dodatnu vjerodostojnost.

Nazočnima se obratio i Ivo Goldstein, Slavkov sin, kazavši da je njegov otac napustio novinarstvo nakon što je dobio čir zbog viška cigareta. Nije mu se nikada u potpunosti vratio, dijelom upravo zbog toga, ali je nastaviti prijateljevati s kolegama do kraja života. Među novinarima, izdavačima i književnicima u publici u Novinarskom domu našao se i ministar rada Marko Pavić.

Goldstein se rodio 22. kolovoza 1928. godine u Sarajevu. Prve godine života proveo je u Karlovcu, gdje je ga je zatekao i rat. Početkom Drugog svjetskog rata ustaše su ubile njegova oca, a on je, s majkom i bratom Danijelom, pobjegao i pridružio se partizanima. Vrlo rano se počeo baviti novinarstvom i izdavaštvom, pa je tako, između ostaloga, bio osnivač redakcije i urednik Vjesnika u srijedu, urednik na Radio-Zagrebu, filmski scenarist, glavni urednik izdavačke kuće Stvarnost i časopisa Erasmus.

Autor: Goran Borković

Piše: Goran Borković

Slavko Goldstein cijeli svoj život opirao se totalitarnoj svijesti, inzistirajući na otvorenoj i dinamičnoj kulturi. Među jugoslavenskim republikama upravo je u Hrvatskoj vidio najviše potencijala da prednjači u kulturnom polju i tako razvodnjava totalitarne pokušaje. Upravo ga je zato boljelo što se taj veliki potencijal nije ostvario u svojoj samorealizaciji nakon 1990. godine. Želio je otvorenu, sređenu i vjerodostojnu Hrvatsku, a ne dvosmislenu, namrgođenu, s figom u džepu.

Riječi su to Ive Žanića, Goldsteinova suradnika iz časopisa Erasmus, izrečene na komemorativnom skupu održanom u Novinarskom domu u organizaciji Hrvatskog novinarskog društva i Zajednice nakladnika i knjižara koji su se tako oprostili od jednog od najznačajnijih hrvatskih intelektualaca.

Otvarajući skup, Mišo Nejašmić naglasio je da je Goldsteinovo djelo primjer ozbiljnosti i kritičnosti, dodavši kako je njegovo čovjekoljublje uključivalo neumoran angažman na raznim poljima društvenog i političkog javnog rada, s tim da je najviše traga ostavio u izdavaštvu.

U ime Zajednice nakladnika Anita Šikić kazala je da je Goldsteinovim odlaskom Hrvatska izgubila možda posljednjeg iz stare garde nakladnika i urednika. Podsjetila je na njegov neumorni kulturni rad, još od 1951. godine, kada je počeo objavljivati tekstove u hrvatskim novinama. Napisao je, kazala je, više od šesto članaka, feljtona, reportaža, komentara i prikaza baveći se aktualnim događajima, povijesnim fenomenima i postignućima u kulturi.

Surađivao je praktički sa svim dnevnim novinama u Hrvatskoj – od Vjesnika, preko Novog lista i Slobodne Dalmacije do Jutarnjeg i Večernjeg lista. Pisao je i za tjedna izdanja poput Vjesnika u srijedu, Starta, Feral Tribunea, Globusa, pa za časopise Kolo, Književna kritika i Erasmus, sudjelovao u programima radija i televizija i u Hrvatskoj i izvan nje. Svuda se isticao iznimnom zanimljivošću tema, kritičnim zapažanjem i jasnoćom stila.

Prisjetila se važnosti Sveučilišne naklade Liber u kojoj je 70-ih godina prošlog stoljeća Goldstein otvarao prostor onima koji iz političkih razloga drugdje nisu mogli objavljivati, što je ponukalo i jezikoslovca Radoslava Katičića da kaže kako je za hrvatsku kulturu učinio „neizmjerno mnogo“ ne samo u Liberu, nego i nakon toga u Cankarjevoj založbi od 1982. do 1990., kao i poslije u Novom liberu i Erasmusu.

„Tijekom 40 godina nakladničke djelatnosti sudjelovao je u objavljivanju više od 400 knjiga među kojima su i one koje su imale ključnu ulogu u formiranju ovoga društva. Nije imao samo ambiciju objaviti znanstveno vrijedan rad, nego i potrebu da ga učini dostupnim najširoj sredini. Standardi koje je on postavio iznimno su visoki i bit će ih teško dostići. Imamo sreće da nam je on bio uzor“, zaključila je Anita Šikić.

S njom se složio i Žanić kazavši da mu se činilo da je u agencijskoj vijesti koja je izišla nakon smrti bio tipfeler u brojci od 150 knjiga koje je uredio. Pomislio sam, rekao je, da je ispala barem jedna nula, da ih je zapravo bilo 1500 ili više. "Barem ih je toliko prošlo kroz moje ruke. Pretpostavljam da su mislili samo na one knjige koje je Goldstein tehnički uredio, jer je, gledajući sociokulturno, njegov doprinos na druga izdanja nemoguće izbrojati. U tom smislu bio je golem tipfeler", kazao je Žanić.

Istaknuo je nesvakidašnju Goldsteinovu energiju koja ga je izdvajala u odnosu na stereotipne urednike koji su ili cinici kojima je važno samo da se novine idući dan objave ili oni drugi koji po cijeli dan viču na suradnike. "Goldstein nije spadao u nijednu od te dvije kategorije. On je bio strpljiv, marljiv i predan čovjek koji bi uvijek našao vremena za druge ljude", kazao je. 

Državni tajnik u Ministarstvu kulture Ivica Poljičak rekao je da je Goldstein svojim djelom ostavio neizbrisiv, prepoznatljiv i uočljiv trag. "Bio je nedvojbeno čovjek zavidnih sposobnosti i širokih interesa. Suočen s brojnim izazovima uspješno se nosio s njima. Po vlastitom priznanju, izdavaštvo mu je osobni iskaz po kojem je želio da ga pamtimo. Značajno je utjecao na razvojne trendove u nakladništvu gdje je obnašao različite funkcije", ustvrdio je Poljičak i dodao da će Goldstein ostati zapamćen kao iznimno tolerantan čovjek koji je ostavio vrijednu autobiografsku prozu dotaknuvši  brojne neuralgične točke u kojima se isprepletao njegov osobni život s društvenim događanjima što je tim svjedočanstvima dalo dodatnu vjerodostojnost.

Nazočnima se obratio i Ivo Goldstein, Slavkov sin, kazavši da je njegov otac napustio novinarstvo nakon što je dobio čir zbog viška cigareta. Nije mu se nikada u potpunosti vratio, dijelom upravo zbog toga, ali je nastaviti prijateljevati s kolegama do kraja života. Među novinarima, izdavačima i književnicima u publici u Novinarskom domu našao se i ministar rada Marko Pavić.

Goldstein se rodio 22. kolovoza 1928. godine u Sarajevu. Prve godine života proveo je u Karlovcu, gdje je ga je zatekao i rat. Početkom Drugog svjetskog rata ustaše su ubile njegova oca, a on je, s majkom i bratom Danijelom, pobjegao i pridružio se partizanima. Vrlo rano se počeo baviti novinarstvom i izdavaštvom, pa je tako, između ostaloga, bio osnivač redakcije i urednik Vjesnika u srijedu, urednik na Radio-Zagrebu, filmski scenarist, glavni urednik izdavačke kuće Stvarnost i časopisa Erasmus.

Autor: Goran Borković