Naivnost je mana. Neki se pritom tješe da je to odlika dobrodušnih ljudi, neiskvarenih, onih koji s povjerenjem u dobro vide zlo samo ako se mora. Drugi će reći da je naivnost uglavnom znak gluposti. Prihvaćam i to drugo drastično tumačenje, a ono se odnosi i na mene. Bila sam, dakle, glupa.

Cijelo svoje odraslo doba vjerujem da je javni medijski servis važan za društvo i da se kompletni sektor informiranja građana ne smije prepustiti tržištu, što će reći infotainmentu, Kardashiankama, reklamama, mjestimičnim pogodbama s financijski potkoženim faktorima i kretenskim »zabavnim« projektima za dodatno zaglupljivanje najglupljih.

Utoliko sam vječno tupila naokolo da HRT treba podržati unatoč tome što im je program loš, jer zašto jednog dana ne bi postao dobar. Branila sam i tu obaveznu pristojbu jer će im jednom, u neka buduća, demokratski zrelija vremena, stvarno jamčiti neovisnost i kvalitetu.

Ali sada prvi put kažem: Vlada treba prodati HRT i staviti te pare u proračun.  Sigurno postoji bolji način da se ti milijuni utroše nego da se bacaju u taj gluhi ponor bez dna. Eh, nakon više desetljeća, i budala se, valjda, mora opametiti. Za javni servis u Hrvatskoj nema spasa. HRT nikad neće biti BBC. Oko toga se treba prestati zavaravati jednom zauvijek i odsvirati konac i kraj.Svega smo se u ovih tridesetak godina ustavne demokracije natrpjeli od te javne kuće koju financiramo svojim novcem, vjerujući da će se propadanje jednom ipak spriječiti. Ali popravka nema, sve je samo sve gore. HRT je bio i ostao politička ispostava vlasti, prodaju nam manipulacije umjesto novinarstva, vodstvo im je lijeno i u struci posve neugledno, dila se ispod stola pa čak i krade.

Zato HTV više nitko i ne pali, taj se proizvod jednostavno ne da podnijeti, pogotovo ne informativni program, koji kao da im uređuje Ivica Šola. A sada su nam priredili još i ovu prljavu aferu s kartama za nogometno prvenstvo u Rusiji.

Dva mjeseca znaju da su njihov jako važni sportski komentator Drago Ćosić i još neki ljudi s televizije pokušali trgovati besplatnim kartama koje su dobili od Fife, pa preko Europske unije javnih televizija, da mogu raditi svoj novinarski posao. I nitko iz te uprave nije čuo ni znao da je za HTV odobreno i preuzeto čak 40 ulaznica? I nisu smatrali da javnosti treba priznati što se dogodilo i da Fifa vodi istragu o muljaži s označenim »Ćosoćevim« VIP kartama za finale, koje su htjeli utopiti po 18.500 eura svaku? I nitko iz vrha kuće nije osjetio potrebu da se za ovu mega-sramotu globalnih razmjera ispriča gledateljima i javnosti koja ih plaća. I koju, uostalom, ovršuju ako im se ne pošalje jedan mjesečni ček.

Ma ne zanima me hoće li dobiti otkaz netko od lopova koje je osujetila direktno Fifa, sada kad zataškavanje više ne ide. Zanima me samo to da definitivno otkažemo uslugama HRT-a i da ih skinemo s vrata. Pa neka ih kupi tko hoće i od njih napravi nešto suvislo. Ako se s njima još išta može. Vlastima za PR ionako posebno plaćamo sve te Miliće, odjele za odnose s javnošću i vanjske agencije, ne treba im još i javni servis. A ovakav jeftini kažin za skupe pare građanima ne treba svakako.