Europska komisija želi prisiliti internetske divove da (konačno) počnu plaćati za isječke koje koriste, primjerice iz medija ili s glazbene scene. Na taj način Komisija ispunjava želje izdavačkih i medijskih kuća te glazbene industrije.
Kako ukrotiti internetske divove? Stižu teža vremena za Facebook, Twitter, Google i YouTube
06.09.2016.
Link na članak
U Europi polako stižu teža vremena za Facebook, Twitter, YouTube i Google. Naime, Europska komisija želi prisiliti internetske divove da (konačno) počnu plaćati za isječke koje koriste, primjerice iz medija ili s glazbene scene. Na taj način Europska komisija ispunjava želje izdavačkih i medijskih kuća te glazbene industrije.
Kako se zapravo predstavljaju veliki internetski giganti u Bruxellesu, posebice u svjetlu natezanja oko potražnje za naknadno plaćanje poreza koja je stigla na adresu proizvođača Applea?
Google, na primjer, u Bruxellesu ima skroman ured sa samo devet suradnika, ali su zato vrlo aktivni. Tako iz Europske komisije, točnije iz ureda povjerenika Güntera Oettingera, priznaju da dva do tri puta tjedno djelatnici Googlea navraćaju u ovu europsku instituciju. Kucanja na mnoga vrata bila su očito bezuspješna, jer će povjerenik Oettinger 21. rujna predstaviti novi zakonski okvir autorskog prava, a upravo je takvu odredbu Google htio spriječiti.
Oštrije postupanje
Da je iz Europske komisije započelo doba oštrijeg postupanja prema američkim kompanijama, pokazuje i nastup povjerenice Margrethe Vestager, Dankinje koja se ne boji giganta poput Applea ili Googlea. Tako sada i povjerenik Oettinger želi ispostaviti račun američkim kompanijama a to su prije svega Facebook, Google, YouTube i Twitter. Spomenute kompanije ubuduće bi morale plaćati za korištenje novinskih članaka, glazbe i drugih sadržaja koje šire putem interneta. Na taj način povjerenik Oettinger ispunjava veliku želju izdavačkih i novinskih kuća, prije svega iz Njemačke. Niti nakon višegodišnjih pokušaja medijske kuće nisu se do sada uspjele izboriti za honorare koje bi primjerice Google plaćao za novinske članke koje nudi na svojoj tražilici. Zbog toga je u posljednje vrijeme rastao pritisak izdavača na povjerenika Oettingera i na kraju urodio plodom. Član Europske komisije koji je zadužen za digitalna pitanja namjerava uvesti na razini Europske unije zaštitu autorskih prava i pri tome uvesti još strožije odredbe nego što su na snazi, primjerice, u Njemačkoj. Prema prijedlogu nove zakonske regulative internetski giganti bi se obvezali sklapati ugovore s vlasnicima autorskih prava o »korištenju njihovih sadržaja«, stoji među ostalim u Komisijinom prijedlogu sastavljenom na 180 stranica. Za izdavače ovakav zakon otvara mogućnost za »naplatu korištenja svojih sadržaja«. Ukoliko internetski giganti dobrovoljno ne žele sklopiti ugovore o korištenju autorskih prava, u tom slučaju izdavačke kuće dobile bi mogućnost tražiti svoje pravo pred sudovima u cijeloj Europskoj uniji.
Koliko bi trajala zaštita sadržaja? Predviđa se zaštita online sadržaja za razdoblje od 20 godina, što je mnogo duže od postojeće zaštite koja traje uglavnom godinu dana. Prema prijedlogu, izdavači bi mogli mnogo kasnije tražiti odštetu pred sudom. Osim toga, novi zakon ne bi se odnosio samo na internetske tražilice, već na sve službe koje online šire svoje sadržaje a to znači i društveni mediji i mreže ili internetske službe vijesti.
Novinski izdavači
Njemački član Europske komisije Oettinger namjerava poduzeti još nešto za izdavačke kuće, posebice za one klasične koje djeluju u području tiskanja: izdavačke kuće ubuduće bi dobivale udio prihoda u reprintu i ponovnom korištenju materijala, što do sada nije moguće. O tome su, kako njemački Vrhovni sud tako i Europski sud odlučili da prihodi iz ponovnog korištenja ne pripadaju izdavačkoj kući, već samo autorima koji su samo i jedino vlasnici autorskog prava.
Sada se nalazimo u situaciji da izdavačke kuće traže status u europskom zakonodavstvu kao vlasnici (autorskih) prava. Iz Udruženja europskih izdavača ENPA poručuju kako je ovakvo pravo izdavača koje bi vrijedilo na razini cijele Europske unije vrlo bitno jer, kako ističu u ovom udruženju, radilo bi se o stvaranju pravne sigurnosti za autorska prava za sve novinarske sadržaje. Čini se da takva razmišljanja povjereniku Oettinger ipak idu predaleko, jer ako se izdavači paušalno proglase vlasnicima autorskih prava, za same autore bi to značilo da njima ne ostaje ništa. Nakladnici knjiga u tom pogledu navodno nisu tražili ništa tome slično. Stoga je Europska komisija odabrala nešto drukčiji put i time izašla u susret novinskim izdavačima. Ukoliko je novinar prepustio svoja autorska prava izdavačkoj ili novinskoj kući, tada je to dovoljno kao pravna osnova za izdavača da ubire prihode iz reprinta, stoji u radnoj verziji prijedloga Europske komisije. Odgovarajuće odredbe očekuju se od država članica u njihovim nacionalnim zakonodavstvima.
Novi europski zakon o autorskim pravima neće istovremeno stvoriti digitalno unutarnje tržište Europske unije. Dogodit će se samo nekoliko promjena. Takozvana sloboda panorama fotografija, pravo stavljanja online fotografija javnih građevina i njihovo slobodno širenje internetom ostat će netaknuto, premda su mnogi očekivali suprotno. Nema promjene niti oko geoblockinga, dakle blokiranje internetskih videoponuda, filmova i sportskih prijenosa na nacionalnim granicama. I dalje ostaju na snazi zaštićena nacionalna tržišta i prava za emitiranje igranih filmova i sportskih prijenosa.
TV postaje
Male promjene se očekuju za TV postaje koje bi jednostavnije nego do sada mogle dobiti licencu Europske unije za dio svoje ponude, kako bi primjerice na internetu nudile prekogranično svoju medijsku ponudu (medijateke). Na području satelitske televizije to je već sada moguće pa je logično da i novi europski zakon slijedi taj put. To se pak ne odnosi na sportske prijenose, serije i igrane filmove. Njihovo emitiranje i dalje se smije ograničiti samo na područje pojedinih država članica Europske unije. Obrazloženje Europske komisije glasi da bi za mnoge TV kanale i druge ponuđače europska licenca za takve sadržaje bila preskupa, a time neisplativa.
Autor: Alen Legović