RADNIČKA PRAVA.ORG

Freelance radnika/ca u medijima u Hrvatskoj sve je više, a često taj način rada nije izbor, nego jedini dostupni tip angažmana. Sve je učestalija praksa da ljudi za različite medije godinama rade preko atipičnih ugovora, i tu se ne radi samo o novinarima, nego i o drugim radnicima u medijima, poput prevoditelja/ica, tonaca/kinja, montažera/ki, snimatelja/ica, grafičara/ki itd.

Ono što je u Hrvatskoj problematično jest da ne postoje kolektivni ugovori u medijskom sektoru koji bi regulirali taj oblik rada, a zakoni su uglavnom manjkavi, nedorečeni i prilagođavaju se potrebama tržišta, a ne potrebama radnika/ca. Ugovori koji se sklapaju s freelancerima su autorski ugovori, ugovori o djelu ili drugi oblici honorarnih ugovora, a koji su vrlo slični autorskim ugovorima i koji ne reguliraju nikakva prava osim dogovorene cijene rada. Kao posljedica navedenog, sve više ljudi odlučuje se na samozaposlenje, odnosno otvaranje obrta, što stvara nove probleme. Jedan od njih je što se temeljem zakona o slobodnom tržišnom natjecanju slobodni medijski radnici koji imaju vlastiti obrt diljem Europe tretiraju kao “poduzetnici”. Zbog toga su u mnogim državama Europske unije kolektivni ugovori, koje sklapaju sindikati pomažući slobodnim medijskim radnicima, proglašeni nezakonitima (osobito ugovori koji se tiču fiksiranja cijena prodaje usluga slobodnih novinara). Kao odgovor na navedenu praksu, u nekim državama EU uvedene su zakonske mjere koje idu prema izuzimanju slobodnih medijskih radnika iz zakona tržišnog natjecanja, a kako bi se spriječilo potpuno ukidanje mogućnosti kolektivnog pregovaranja na tom području. O samozaposlenim radnicima/cama već se pisalo.

Sindikat novinara Hrvatske (SNH) je u 2022. godini u sklopu projekta „Sindikati za pravedan oporavak“ pokrenuo anketu i intervjue o nestandardnim oblicima rada u medijima, a koji pokazuju koliko je tržište rada neregulirano. Glavno obilježje rada u medijskom sektoru je prekarnost. Radnik u produkciji koji u medijima radi 15 godina na autorske ugovore kaže: “Pri zapošljavanju nije bilo puno razgovora, jedini ugovori koji su mi nuđeni bili su autorski ugovori. Kasnijih godina se nešto i pregovaralo jer sam se etablirao, ali onda sam pregovarao samo o financijama, odnosno visini plaće, ugovori su ostali isti. Drugi aspekti života zbog ovog načina zaposlenja mi se raspadaju. Nisam kreditno sposoban, slijedom toga ne mogu riješiti stambeno pitanje, a o planiranju obitelji da i ne pričamo! Sve mi se raspada jer nemam puno ni sigurnosti ni izbora.“

Ono što freelance radnici u medijima spominju kao bitan problem jest nedostatak socijalnih prava, kao što su pravo na bolovanje i pravo na porodiljni dopust. Isto tako, ostvariti punu mirovinu u trenutnim uvjetima vrlo je teško. Poreznom reformom 2017. godine uvedena je stavka koja obvezuje poslodavca na uplaćivanje doprinosa za autorske naknade. Nakon ove reforme freelancerima se godišnji honorar preračunava u radni staž tako što se dijeli s prosječnom plaćom u zemlji i na taj način može se steći najviše jedna godina staža. O reformi se može pročitati više u tekstu na HND stranicama. No, većina freelance radnika/ca u intervjuima kaže da honorari u medijskom sektoru nisu dovoljno visoki kako bi si na godišnjoj uspjeli osigurati i tu jednu godinu staža.

Također, većina slobodnih radnika/ca kao veliki problem naglašava nepostojanje cjenika rada i neplaćene prekovremene sate. Novinarka jednog većeg dnevnog lista radila je 10 godina honorarno: „Prva tri mjeseca radila sam potpuno besplatno – za nula kuna. Poslije su me prebacili u drugu redakciju, tri godine sam svaki dan išla na posao, kao svi stalno zaposleni, no imala sam neki paušalni honorar – na početku 3.000 kuna. Nisam imala nikakva prava koja su imali stalno zaposleni putem kolektivnog ugovora, unatoč tome što imam VSS. Kada mi se tata razbolio morala sam ostati doma i tih tjedan dana mi je bilo neplaćeno, isto se dogodilo i kada sam morala na bolovanje. O mirovini ne želim ni razmišljati, strah me kad pomislim.“

U takvim uvjetima neizbježno se srozava i kvaliteta obavljenog posla, o čemu je pisala i naša Matea Grgurinović. Manjkavo obavljen posao, izostanak istraživačkog novinarstva i posao pod pritiskom opasan je ne samo za novinarstvo, nego i za samo zdravlje demokracije. Novinari koji rade u strahu za egzistenciju ne mogu taj posao obavljati u skladu s pravilima struke jer su u vječnom strahu od gubitka radnog mjesta i time podložni uređivačkim politikama urednika i vlasnika medija.

Cijeli tekst možete pročitati na radnickaprava.org.