Aktualno > Analize

Intervju - Oriana Ivković Novokmet i Ilko Čimić: Ako se borimo, ima nade za novinarstvo

22.05.2019.

Razgovarao: Ivica Buljan

 

Ovogodišnji dvostruki dobitnici HND-evih nagrada Oriana Ivković Novokmet i Ilko Ćimić svakako se svrstavaju u kategoriju naših vrhunskih novinara. Oriana i Ilko dobili su nagradu Marija Jurić Zagorka za internetsko novinarstvo te nagradu Jasna Babić za istraživačko novinarstvo za 2018. godinu. Ilko je k tome bio i u najužem izboru za Novinara godine. S to dvoje novinara, koji su svojim profesionalnim, temeljitim i beskompromisnim pisanjem o aferama Hotmail i Grupa Borg uzdrmali Vladu premijera Plenkovića, razgovarali smo o stanju u hrvatskom novinarstvu i na medijskoj sceni.

Što je bilo novinarski zahtjevnije - istraživati aferu Hotmail ili način djelovanja Grupe Borg?

ORIANA: Kada je Ilko dobio mailove, nakon valjda stotinu tekstova o Agrokoru koje smo prije toga napisali on, ja i Marko Repecki, priznajem da mi se učinilo da je unutra samo potvrda svega onog što smo već napisali. I prije toga smo upozoravali na sve probleme oko Lex Agrokora, samo što grupu oko Plenkovića i Dalić nismo prije mailova zvali - Grupa Borg. Ali inzistirali smo na toj priči. No pokazalo se da su upravo ti mailovi bili ključni da javnost barem pokuša shvatiti razmjere štete, što je zatim rezultiralo smjenom Martine Dalić. Nažalost, ne i istragom DORH-a, usprkos mailovima i kasnijim nevjerojatnim iskazima koje su im dali akteri. Mailovi su potvrdili ono ključno o čemu smo pisali - da je grupa ljudi, pod pokroviteljstvom Andreja Plenkovića, mimo znanja javnosti pisala zakon koji im je direktno osigurao angažman u Agrokoru i milijunske honorare.

ILKO: Afera Hotmail, odnosno objava mailova, samo je potvrdila ono što smo pisali o Agrokoru 14 mjeseci prije, uključujući i djelovanje ljudi koji su pisali Lex Agrokor. Tih 14 mjeseci bilo je teško "rudarenje" za informacijama s obzirom na to da su članovi Vlade ili lažno odgovarali na novinarske upite ili, što je bio češći slučaj, sasvim ignorirali ne samo upite nego i odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama. Borili smo se. Iz samog Agrokora također nisu bili otvoreni prema javnosti. Naravno, tu je bio i Vladin PR - na konkurentskim medijima uvijek su imali spremni hvalospjev za Vladu u Agrokoru, odnosno Agrokor u Vladi i to svaki puta kad bismo mi objavili informacije iz kojih bi bilo vidljivo da priča o Vladinom preuzimanju Agrokora nije bila čista.

Dio medija i kolega bio je na suprotnoj strani. Kako je to kada kolege pišu drugačije i daju podršku onima koji se evidentno ne pridržavaju pravila igre te zloupotrebljavaju ta pravila, pa i zakone?

ORIANA: Neki vole biti oportunisti, biti bliski Vladinim ili korporativnim PR-ovcima nadajući se nekim mrvicama od informacija, budućoj karijeri izvan medija ili naprosto vjerujući u vlast. Drugi osluškuju puls urednika koji žele da se lijepo piše o oglašivačima i Vladi, koji vežu konja kako to već poslovica kaže. Nemojte zaboravite brojne Vladine konferencije preko kojih se javni novac slijeva u medije i koji zasigurno utječe na medijski tretman vlasti. U situaciji u kojoj Vlada preuzima Agrokor, do jučer najvećeg oglašivača, šutnja je bila gotovo zagarantirana. Mnoge su se oštrice radije okrenule prema posrnulom tajkunu kojeg se donedavno slavilo i čije se bikove ljubilo među rogove, a kojim se ionako bavi pravosuđe. Veselilo me suprotstaviti se dogovoru vlasti i dijela medija, njihovim naručenim temama i uporno ih razbijati činjenicama.

ILKO: To nisu kolege. To nisu novinari. To nisu neovisni mediji. To su ljudi koji rade u tvrtkama koje su vlasnici sredstava za priopćavanje. To je PR, a oni su PR-ovci. Nama je sugerirano iz Vlade, u prvim danima objave mailova, da bi bilo dobro da se fokusiramo na političku ulogu Mosta. No to smo odbili. Važnija od uloge Mosta bila je uloga nositelja operacije premijera Andreja Plenkovića i njegove pobočnice Martine Dalić te raskrinkavanje operacije preuzimanja Agrokora. Drugi mediji su radili upravo to. Okretali sve na političku borbu Mosta i HDZ-a. No, to je taj PR. Prirodni neprijatelj istraživačkog novinarstva.

Index, portal na kojem radite, zaslužan je za rušenje nekoliko političkih i tajkunskih kapitalaca, pri čemu ste vi dali svoj veliki obol. Stječe se dojam da drugim, prije svega mainstream medijima, nije ni stalo da se talasa i propitkuje rad onih koje smo izabrali da rade na boljitak svih nas, a ne samo njih. Kakav je vaš stav?

ORIANA: Nisam više u Indexu; mislim da je taj medij imao golemu zaslugu u raskrinkavanju neugodnih poteza ove i prošlih vlasti. Tu je nemjerljiva uloga Ilka Ćimića, ali ima tamo još odličnih novinara. No i u drugim medijima, pa i ovim najvećim, ima poštenih i hrabrih novinarki i novinara koji su izabrali dobro.

ILKO: Od svetih se krava rade najbolji novinarski bifteci. Index je također mainstream medij, no zahvaljujući uredničkoj politici i Matiji Babiću, opstali smo i radimo kao neovisni medij.

Todorić je pao, ali raznih todorića još ima. Slijede li vaša nova istraživanja i novi tekstovi?

ORIANA: Medijski tretman kakav je imao Todorić dobila je nakon njega izvanredna uprava Agrokora. Novinarstvo ima snagu samo ako propituje moćne. Ne držim previše do novinarstva koje 2018. raskrinkava isključivo Todorića i to bez borgovaca; to mi nalikuje na PR. Moja istraživanja i tekstovi više nisu vezani za Index, sada radim za Gong. Trudim se biti jednako dobra i na ovom novom zadatku. Iako su mediji važni, nisu dovoljni za promjene u društvu. Trebaju nam osviješteni i hrabri građani, profesionalno pravosuđe, jača opozicija, nevladine udruge, sveučilište, znanost. Mediji daju taj impuls za promjene, zato su neobično važni, ali nažalost rijetko ustraju, jer afera sustiže aferu. Ako jednaki tretman dobiva bitno i nebitno, podcjenjuju se čitatelji i obeshrabruju se promjene.

ILKO: Nikada se nije bilo lakše baviti istraživačkim novinarstvom. Korupcijskih tema je i previše, pa morate birati na što se fokusirati. Jednostavno ne stignete sve. S druge strane, nikada se nije bilo teže baviti istraživačkim novinarstvom. Posljednje vrijeme je u modi da se tuže novinari radi pogrešnog zareza, a suci, čini se, prate takav trend. Možda i nećete dobiti po glavi kao što je bio slučaj prije, no ugrožena vam je egzistencija. Isto tako, politička elita zatvorenija je kao nikad prije. Unatoč jasnom Zakonu u medijima ne žele odgovarati na upite novinara. Neka ministarstva, uključujući samu Vladu, uopće nemaju osobu zaduženu za pitanja novinara. Sve se svodi na potezanje za rukav premijera i ministrica na hodnicima, koji odgovaraju kao da su holivudski celebrity. Zakon o pravu na pristup informacijama također se našao na udaru HDZ-ovaca, posebno premijera Plenkovića i predsjednice Kolinde Grabar Kitarović. Oni taj zakon jednostavno ignoriraju, pa morate do informacija dolaziti žalbom i tužbama na sudovima. No, za istinu se vrijedi boriti.

Ima li zapravo kraja ortačkom kapitalizmu u Hrvatskoj?

ORIANA: Priča o Agrokoru je priča o ortačkom kapitalizmu, i za vrijeme Todorića i za vrijeme Grupe Borg. Kraja svemu lošem, pa tako i ortačkom kapitalizmu, ima samo ako građani žele tome stati na kraj - zahtijevajući odgovornije političare, progon korupcije, jače institucije. Želim ih ohrabriti u tim namjerama. Najveća zabluda na koju mogu nasjesti je ona da su svi političari isti i da nema mogućnosti promjene. Upravo takav spin nastoje proširiti najkorumpiraniji među njima.

ILKO: Nema. Početak kraja ortačkog kapitalizma bio bi početak kraja aktualnih hrvatskih političkih elita na čelu s HDZ-om. No ja taj kraj, gledajući ankete i rezultate izbora, ne vidim.

Često novinari imaju problema - dobiju zadatak od urednika sa već zadanim tezama. Kakva su vaša iskustva i suradnja s urednicima?

ORIANA: Na mene je najviše utjecala Đurđica Klancir; dugo godina sam bila njezina novinarka, kasnije i dio uredničkog tima. Sada mladi ljudi skupljaju razne stipendije, ljetne škole, no čini mi se da je za profesionalni razvoj ključno imati urednicu sa znanjem i integritetom, koja se bori za prostor slobode, podršku unutar redakcije. Ja sam to imala. Na Indexu sam odlično surađivala s Andrejom Hudikom i Nevenom Barkovićem, koji su imali povjerenja u ono što radim.

ILKO: Moji prvi novinarski počeci bili su oni s pokojnim bardom novinarstva Jožom Vlahovićem. Vlahović me naučio zanatu i na tome sam mu vječno zahvalan. U to vrijeme, a to je bilo prije više od 20 godina, urednici su zaista radili s novinarima. To iskustvo mi je bilo dragocjeno. Ne mogu se žaliti. Već 11 godina urednica na Indexu mi je Andreja Hudika s kojom imam sjajnu suradnju i razumijevanje.

Novinari su stalno na udaru političara i samozvanih tajkunskih elitista, ali i sudova….  Kako se tome suprostaviti?

ORIANA:To je prvenstveno osobna borba, koja je puno lakša ako imate podršku urednice i izdavača. No ako je dovoljno onih koji se usude suprotstaviti ili barem javno podržati vašu borbu, dogodi se i neka društvena promjena. U idealnom svijetu imate urednicu koja amortizira te udarce, izdavača koji je spreman izgubiti reklamu zbog vašeg teksta i javnost koja brine za novinare - u stvarnosti to vrlo često nije tako. Novinari danas ponekad zastupaju stavove svojih izdavača, koji nisu nužno i osobno njihovi; uzmimo za primjer porez na nekretnine, mirovinsku reformu ...

ILKO: Na sudovima je više od tisuću predmeta koji se vode protiv novinara, odnosno medija. To je jednostavno postalo hit - da svatko tko se sjeti tuži novinara. Posebno je teško kada vas tuže sutkinje. Radio sam serijal od sedam članaka, a na temelju više od 20 presuda protiv novinara u slučajevima kada su tužile sutkinje. Ispalo je da upravo one najviše pate od duševnih boli, a razina njihove boli nije usporediva ni s institucijom hrvatskog predsjednika, premijera ili ikoje druge javne osobe. Iako u nijednom Zakonu ne postoji nijedna odredba niti postoji posebno zakonsko pravilo kojim bi suci tijekom sudskih postupaka bili privilegirani u odnosu na druge građane i javne osobe, sutkinje u svojim odmjeravanjima konkretnih okolnosti slučaja itekako favoriziraju svoje kolegice i kolege. Kako se suprotstaviti? Istinom i objavom takvih i sličnih slučajeva i presuda.

 Može li se danas živjeti od novinarstva radeći na internet portalima?

ORIANA: Živjela sam tako desetak godina. Ako se izborite da pišete teme, mimo uobičajenog rada na desku, možete se smatrati privilegiranom. To postaje luksuz. Novinari na portalima često su potplaćeni i doslovno zatrpani poslom.

ILKO: Situacija u medijima je sve teža i teža. Ne vidim razliku između novinarstva na portalima i u, primjerice, tiskanim medijima. Novinar je danas sve - i pisac, i istraživač, i snimatelj, fotograf i montažer i još puno toga. Četiri ili pet osoba u jednom, a za plaću jednog. Mokri san krupnog kapitala i noćna mora običnog radnika.

Koji su vam novinarski zadaci najteži, a koji su vam manje dragi i ima li takvih?

ORIANA: Najteži su i najdraži su pravi istraživački zadaci. Za njih treba vremena i za njih sluha mora imati prije svega urednička ekipa, jer ishod je često neizvjestan. Poslovi iz noćne more uključivali bi svaku vrstu nemara prema činjenicama i zamućivanje istine. Ne bih prihvaćala, a nisam ni dobivala takve zadatke.

ILKO: Ne volim se baviti politikom. Onom hardcore. To mrzim, jer ako istinitu informaciju, koja je temeljena na autentičnim izjavama, objavite u ponedjeljak navečer, ne mora značiti da će ta ista informacija biti istina i u utorak ujutro.

Pitanje koje svima postavljam je ima li nade za bolje sutra hrvatskog novinarstva i medija?

ORIANA: Umjereno sam pesimistična, dakle ima.

ILKO: Na nama je da se borimo, nadam se da ćemo u tome i uspjeti.

Dvostruki ste dobitnici, reklo bi se sveukupni pobjednici ovogodišnje dodjele nagrada HND-a, s time da je Ilko bio i u najužem izboru za Novinara godine. Koliko vam nagrade znače?

ORIANA: Naravno da mi znače nagrade jer su potvrda kolegica i kolega, razveselili su moju obitelj i prijatelje. Sretna sam i zbog drugih nagrađenih i nominiranih, bila je dobra godina.

ILKO: Dobio sam već prije nagradu HND-a za internetsko novinarstvo za seriju od 40 tekstova o predstečajnim nagodbama i za istraživačko novinarstvo za seriju od 17 članaka pod zajedničkim nazivom "Dossier: Afera Kamensko". Prava nagrada bila bi da su se ti slučajevi procesuirali na pravi način, no nisu. Ne mislim da će i Agrokor, odnosno sve što smo pisali o premijeru, potpredsjednici vlade i Agrokoru biti procesuirano na pravi način. To bih smatrao ne samo nagradom, nego i pravdom.

Pratite li što sve radi HND i koliko ste osobno angažirani u radu naše strukovne udruge? Koji su glavni problemi po vašem mišljenju i što bi trebalo napraviti?

ORIANA: Važno je što se HND angažirao oko brojnih tužbi protiv novinara. Mislim da bi trebalo povećati članstvo u što širem krugu redakcija, pa i sniziti članarinu, motivirati članove da se aktivnije uključe u rad Društva, raditi na povezanosti, pa i solidarnosti. Ohrabrivati ljude koji rade u malim, lokalnim redakcijama, prenositi i njihove priče. Koliko god redakcije bile različite, novinarke i novinari dijele slične probleme; to pokazuje i ova poplava tužbi.

ILKO: Bio sam član HND, no ispisao sam se 2002. godine. Vratio sam se nedavno, nakon što je za šefa strukovne organizacije izabran Hrvoje Zovko, a na ključna mjesta kolegice koje izuzetno cijenim. Trenutno sam potpredsjednik Nadzornog odbora HND-a. Problema je puno, no možda je jedan od najvećih da vratimo ponos našoj profesiji.

 

--------------

ILKO: Zbog prijetnji sam iz Dubrovnika došao u Zagreb 

Počeli ste kao novinar u tiskanim medijima , a punu afirmaciju stekli ste kao internetski novinar. Ima li nostalgije za tiskom i što su vaše intimne želje u novinarstvu?

 ILKO: Da. Ne samo da sam počeo u tiskanom novinarstvu nego sam bio i jedan od pokretača jednog takvog medija - dubrovačkog tjednika Setemana. Ne, nema nostalgije za tiskom. Uvijek me je "mučila" ne samo ta "pauza" od napisanog članka do njegove objave nego i "ograničenost" u veličini članka. Danas više ne znam koliko je točno teksta novinarska kartica. S druge strane, novinarstvom se bavim već više od 20 godina i mislim da sam odradio taj nekakav "full circle", od novinara na terenu, urednika rubrike, urednika medija pa do novinara kojem je opis posla istraživačko novinarstvo. S tim sam trenutno zadovoljan.

 Već ranije ste dobivali novinarske nagrade i postalo je dio novinarske mitologije ono vaše ''No krenimo redom''… Ima li onih koji vam prijete , a koji su bili ili dolaze na red?

ILKO: Ima prijetnji. Naravno. Napada se vaša egzistencija i jasno vam se daje do znanja da zaboravite ekonomsku budućnost. Od gomile tužbi s nevjerojatnim odštetnim zahtjevima, pa do toga da vam se jasno daje do znanja da za vas nema egzistencije kad izađete iz novinarstva. Prijetnje koje sam dobivao u vrijeme dok sam bio novinar i urednik Dubrovačkog lista, a kasnije Setemane te dopisnik Večernjeg lista bile su puno i gore jer su moji suradnici i prijatelji pod prijetnjama lokalnog HDZ-a u Dubrovniku gubili poslove. Uostalom i sam sam se zbog toga, ostvarene prijetnje, našao u Zagrebu.

 --------------

ORIANA: Nema života bez novinarstva 

Okruženi ste i živite s novinarima. Otac vam je novinar, muž … Ima li života bez novinarstva?

ORIANA: Odrasla sam na novinama i stripovima, tata nam je donosio troje dnevne novine doma svaki dan. Sestre i ja smo lupale po pisaćoj mašini, razvijale smo fotografije u mraku laboratorija još u osnovnoj školi. Dojmila me se kao djevojčice atmosfera redakcije, silne razglednice po zidovima, gomila papira, šale s putovanja, kolegiji po kafićima. Kada sam ušla u novinarstvo, taj je svijet gotovo iščeznuo. Domagoj je izvrstan novinar, bio je nominiran za Novinara godine, družimo se s novinarima, tako da ste u pravu - nema mi života bez novinarstva, pa čak ni sada kada sam izvan redakcije.

Na tportalu ste dobili otkaz. Kako ljudi koji nekome daju otkaz , a taj dobije nagradu za svoj rad, taj otkaz mogu obrazložiti. U normalnim okolnostima taj koji je dao nekome takvom otkaz i sam bi trebao odstupiti. No to kod nas nije praksa i gotovo je nezamislivo. Može li biti drugačije i kada će to biti?

ORIANA: Odgovornost urednica za kvalitetno novinarstvo postoji i bez obzira na nagrade njihovih novinarki. Nažalost, u mnogim su redakcijama zavladali ljudi koje krasi nekompetencija i sluganstvo i koji zapravo ne vole novinarstvo. Normalizirano je stanje u kojem nema mjesta za najbolje, a istovremeno se kunu u tržište. Izbrisana je cijela grupa sjajnih novinarki i novinara u redakciji tportala koju je vodila Đurđica Klancir. Nisam samo ja ''bivša'' s tportala; nema više Đurđe Klancir, Helene Puljiz, Ivane Erceg, Nevena Barkovića, Gordana Duhačeka, Nenada Jarića Dauenhauera i drugih. Ne pratim više taj portal, ne zanima me što rade. Ta je priča iza mene.

Razgovarao: Ivica Buljan

 

Ovogodišnji dvostruki dobitnici HND-evih nagrada Oriana Ivković Novokmet i Ilko Ćimić svakako se svrstavaju u kategoriju naših vrhunskih novinara. Oriana i Ilko dobili su nagradu Marija Jurić Zagorka za internetsko novinarstvo te nagradu Jasna Babić za istraživačko novinarstvo za 2018. godinu. Ilko je k tome bio i u najužem izboru za Novinara godine. S to dvoje novinara, koji su svojim profesionalnim, temeljitim i beskompromisnim pisanjem o aferama Hotmail i Grupa Borg uzdrmali Vladu premijera Plenkovića, razgovarali smo o stanju u hrvatskom novinarstvu i na medijskoj sceni.

Što je bilo novinarski zahtjevnije - istraživati aferu Hotmail ili način djelovanja Grupe Borg?

ORIANA: Kada je Ilko dobio mailove, nakon valjda stotinu tekstova o Agrokoru koje smo prije toga napisali on, ja i Marko Repecki, priznajem da mi se učinilo da je unutra samo potvrda svega onog što smo već napisali. I prije toga smo upozoravali na sve probleme oko Lex Agrokora, samo što grupu oko Plenkovića i Dalić nismo prije mailova zvali - Grupa Borg. Ali inzistirali smo na toj priči. No pokazalo se da su upravo ti mailovi bili ključni da javnost barem pokuša shvatiti razmjere štete, što je zatim rezultiralo smjenom Martine Dalić. Nažalost, ne i istragom DORH-a, usprkos mailovima i kasnijim nevjerojatnim iskazima koje su im dali akteri. Mailovi su potvrdili ono ključno o čemu smo pisali - da je grupa ljudi, pod pokroviteljstvom Andreja Plenkovića, mimo znanja javnosti pisala zakon koji im je direktno osigurao angažman u Agrokoru i milijunske honorare.

ILKO: Afera Hotmail, odnosno objava mailova, samo je potvrdila ono što smo pisali o Agrokoru 14 mjeseci prije, uključujući i djelovanje ljudi koji su pisali Lex Agrokor. Tih 14 mjeseci bilo je teško "rudarenje" za informacijama s obzirom na to da su članovi Vlade ili lažno odgovarali na novinarske upite ili, što je bio češći slučaj, sasvim ignorirali ne samo upite nego i odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama. Borili smo se. Iz samog Agrokora također nisu bili otvoreni prema javnosti. Naravno, tu je bio i Vladin PR - na konkurentskim medijima uvijek su imali spremni hvalospjev za Vladu u Agrokoru, odnosno Agrokor u Vladi i to svaki puta kad bismo mi objavili informacije iz kojih bi bilo vidljivo da priča o Vladinom preuzimanju Agrokora nije bila čista.

Dio medija i kolega bio je na suprotnoj strani. Kako je to kada kolege pišu drugačije i daju podršku onima koji se evidentno ne pridržavaju pravila igre te zloupotrebljavaju ta pravila, pa i zakone?

ORIANA: Neki vole biti oportunisti, biti bliski Vladinim ili korporativnim PR-ovcima nadajući se nekim mrvicama od informacija, budućoj karijeri izvan medija ili naprosto vjerujući u vlast. Drugi osluškuju puls urednika koji žele da se lijepo piše o oglašivačima i Vladi, koji vežu konja kako to već poslovica kaže. Nemojte zaboravite brojne Vladine konferencije preko kojih se javni novac slijeva u medije i koji zasigurno utječe na medijski tretman vlasti. U situaciji u kojoj Vlada preuzima Agrokor, do jučer najvećeg oglašivača, šutnja je bila gotovo zagarantirana. Mnoge su se oštrice radije okrenule prema posrnulom tajkunu kojeg se donedavno slavilo i čije se bikove ljubilo među rogove, a kojim se ionako bavi pravosuđe. Veselilo me suprotstaviti se dogovoru vlasti i dijela medija, njihovim naručenim temama i uporno ih razbijati činjenicama.

ILKO: To nisu kolege. To nisu novinari. To nisu neovisni mediji. To su ljudi koji rade u tvrtkama koje su vlasnici sredstava za priopćavanje. To je PR, a oni su PR-ovci. Nama je sugerirano iz Vlade, u prvim danima objave mailova, da bi bilo dobro da se fokusiramo na političku ulogu Mosta. No to smo odbili. Važnija od uloge Mosta bila je uloga nositelja operacije premijera Andreja Plenkovića i njegove pobočnice Martine Dalić te raskrinkavanje operacije preuzimanja Agrokora. Drugi mediji su radili upravo to. Okretali sve na političku borbu Mosta i HDZ-a. No, to je taj PR. Prirodni neprijatelj istraživačkog novinarstva.

Index, portal na kojem radite, zaslužan je za rušenje nekoliko političkih i tajkunskih kapitalaca, pri čemu ste vi dali svoj veliki obol. Stječe se dojam da drugim, prije svega mainstream medijima, nije ni stalo da se talasa i propitkuje rad onih koje smo izabrali da rade na boljitak svih nas, a ne samo njih. Kakav je vaš stav?

ORIANA: Nisam više u Indexu; mislim da je taj medij imao golemu zaslugu u raskrinkavanju neugodnih poteza ove i prošlih vlasti. Tu je nemjerljiva uloga Ilka Ćimića, ali ima tamo još odličnih novinara. No i u drugim medijima, pa i ovim najvećim, ima poštenih i hrabrih novinarki i novinara koji su izabrali dobro.

ILKO: Od svetih se krava rade najbolji novinarski bifteci. Index je također mainstream medij, no zahvaljujući uredničkoj politici i Matiji Babiću, opstali smo i radimo kao neovisni medij.

Todorić je pao, ali raznih todorića još ima. Slijede li vaša nova istraživanja i novi tekstovi?

ORIANA: Medijski tretman kakav je imao Todorić dobila je nakon njega izvanredna uprava Agrokora. Novinarstvo ima snagu samo ako propituje moćne. Ne držim previše do novinarstva koje 2018. raskrinkava isključivo Todorića i to bez borgovaca; to mi nalikuje na PR. Moja istraživanja i tekstovi više nisu vezani za Index, sada radim za Gong. Trudim se biti jednako dobra i na ovom novom zadatku. Iako su mediji važni, nisu dovoljni za promjene u društvu. Trebaju nam osviješteni i hrabri građani, profesionalno pravosuđe, jača opozicija, nevladine udruge, sveučilište, znanost. Mediji daju taj impuls za promjene, zato su neobično važni, ali nažalost rijetko ustraju, jer afera sustiže aferu. Ako jednaki tretman dobiva bitno i nebitno, podcjenjuju se čitatelji i obeshrabruju se promjene.

ILKO: Nikada se nije bilo lakše baviti istraživačkim novinarstvom. Korupcijskih tema je i previše, pa morate birati na što se fokusirati. Jednostavno ne stignete sve. S druge strane, nikada se nije bilo teže baviti istraživačkim novinarstvom. Posljednje vrijeme je u modi da se tuže novinari radi pogrešnog zareza, a suci, čini se, prate takav trend. Možda i nećete dobiti po glavi kao što je bio slučaj prije, no ugrožena vam je egzistencija. Isto tako, politička elita zatvorenija je kao nikad prije. Unatoč jasnom Zakonu u medijima ne žele odgovarati na upite novinara. Neka ministarstva, uključujući samu Vladu, uopće nemaju osobu zaduženu za pitanja novinara. Sve se svodi na potezanje za rukav premijera i ministrica na hodnicima, koji odgovaraju kao da su holivudski celebrity. Zakon o pravu na pristup informacijama također se našao na udaru HDZ-ovaca, posebno premijera Plenkovića i predsjednice Kolinde Grabar Kitarović. Oni taj zakon jednostavno ignoriraju, pa morate do informacija dolaziti žalbom i tužbama na sudovima. No, za istinu se vrijedi boriti.

Ima li zapravo kraja ortačkom kapitalizmu u Hrvatskoj?

ORIANA: Priča o Agrokoru je priča o ortačkom kapitalizmu, i za vrijeme Todorića i za vrijeme Grupe Borg. Kraja svemu lošem, pa tako i ortačkom kapitalizmu, ima samo ako građani žele tome stati na kraj - zahtijevajući odgovornije političare, progon korupcije, jače institucije. Želim ih ohrabriti u tim namjerama. Najveća zabluda na koju mogu nasjesti je ona da su svi političari isti i da nema mogućnosti promjene. Upravo takav spin nastoje proširiti najkorumpiraniji među njima.

ILKO: Nema. Početak kraja ortačkog kapitalizma bio bi početak kraja aktualnih hrvatskih političkih elita na čelu s HDZ-om. No ja taj kraj, gledajući ankete i rezultate izbora, ne vidim.

Često novinari imaju problema - dobiju zadatak od urednika sa već zadanim tezama. Kakva su vaša iskustva i suradnja s urednicima?

ORIANA: Na mene je najviše utjecala Đurđica Klancir; dugo godina sam bila njezina novinarka, kasnije i dio uredničkog tima. Sada mladi ljudi skupljaju razne stipendije, ljetne škole, no čini mi se da je za profesionalni razvoj ključno imati urednicu sa znanjem i integritetom, koja se bori za prostor slobode, podršku unutar redakcije. Ja sam to imala. Na Indexu sam odlično surađivala s Andrejom Hudikom i Nevenom Barkovićem, koji su imali povjerenja u ono što radim.

ILKO: Moji prvi novinarski počeci bili su oni s pokojnim bardom novinarstva Jožom Vlahovićem. Vlahović me naučio zanatu i na tome sam mu vječno zahvalan. U to vrijeme, a to je bilo prije više od 20 godina, urednici su zaista radili s novinarima. To iskustvo mi je bilo dragocjeno. Ne mogu se žaliti. Već 11 godina urednica na Indexu mi je Andreja Hudika s kojom imam sjajnu suradnju i razumijevanje.

Novinari su stalno na udaru političara i samozvanih tajkunskih elitista, ali i sudova….  Kako se tome suprostaviti?

ORIANA:To je prvenstveno osobna borba, koja je puno lakša ako imate podršku urednice i izdavača. No ako je dovoljno onih koji se usude suprotstaviti ili barem javno podržati vašu borbu, dogodi se i neka društvena promjena. U idealnom svijetu imate urednicu koja amortizira te udarce, izdavača koji je spreman izgubiti reklamu zbog vašeg teksta i javnost koja brine za novinare - u stvarnosti to vrlo često nije tako. Novinari danas ponekad zastupaju stavove svojih izdavača, koji nisu nužno i osobno njihovi; uzmimo za primjer porez na nekretnine, mirovinsku reformu ...

ILKO: Na sudovima je više od tisuću predmeta koji se vode protiv novinara, odnosno medija. To je jednostavno postalo hit - da svatko tko se sjeti tuži novinara. Posebno je teško kada vas tuže sutkinje. Radio sam serijal od sedam članaka, a na temelju više od 20 presuda protiv novinara u slučajevima kada su tužile sutkinje. Ispalo je da upravo one najviše pate od duševnih boli, a razina njihove boli nije usporediva ni s institucijom hrvatskog predsjednika, premijera ili ikoje druge javne osobe. Iako u nijednom Zakonu ne postoji nijedna odredba niti postoji posebno zakonsko pravilo kojim bi suci tijekom sudskih postupaka bili privilegirani u odnosu na druge građane i javne osobe, sutkinje u svojim odmjeravanjima konkretnih okolnosti slučaja itekako favoriziraju svoje kolegice i kolege. Kako se suprotstaviti? Istinom i objavom takvih i sličnih slučajeva i presuda.

 Može li se danas živjeti od novinarstva radeći na internet portalima?

ORIANA: Živjela sam tako desetak godina. Ako se izborite da pišete teme, mimo uobičajenog rada na desku, možete se smatrati privilegiranom. To postaje luksuz. Novinari na portalima često su potplaćeni i doslovno zatrpani poslom.

ILKO: Situacija u medijima je sve teža i teža. Ne vidim razliku između novinarstva na portalima i u, primjerice, tiskanim medijima. Novinar je danas sve - i pisac, i istraživač, i snimatelj, fotograf i montažer i još puno toga. Četiri ili pet osoba u jednom, a za plaću jednog. Mokri san krupnog kapitala i noćna mora običnog radnika.

Koji su vam novinarski zadaci najteži, a koji su vam manje dragi i ima li takvih?

ORIANA: Najteži su i najdraži su pravi istraživački zadaci. Za njih treba vremena i za njih sluha mora imati prije svega urednička ekipa, jer ishod je često neizvjestan. Poslovi iz noćne more uključivali bi svaku vrstu nemara prema činjenicama i zamućivanje istine. Ne bih prihvaćala, a nisam ni dobivala takve zadatke.

ILKO: Ne volim se baviti politikom. Onom hardcore. To mrzim, jer ako istinitu informaciju, koja je temeljena na autentičnim izjavama, objavite u ponedjeljak navečer, ne mora značiti da će ta ista informacija biti istina i u utorak ujutro.

Pitanje koje svima postavljam je ima li nade za bolje sutra hrvatskog novinarstva i medija?

ORIANA: Umjereno sam pesimistična, dakle ima.

ILKO: Na nama je da se borimo, nadam se da ćemo u tome i uspjeti.

Dvostruki ste dobitnici, reklo bi se sveukupni pobjednici ovogodišnje dodjele nagrada HND-a, s time da je Ilko bio i u najužem izboru za Novinara godine. Koliko vam nagrade znače?

ORIANA: Naravno da mi znače nagrade jer su potvrda kolegica i kolega, razveselili su moju obitelj i prijatelje. Sretna sam i zbog drugih nagrađenih i nominiranih, bila je dobra godina.

ILKO: Dobio sam već prije nagradu HND-a za internetsko novinarstvo za seriju od 40 tekstova o predstečajnim nagodbama i za istraživačko novinarstvo za seriju od 17 članaka pod zajedničkim nazivom "Dossier: Afera Kamensko". Prava nagrada bila bi da su se ti slučajevi procesuirali na pravi način, no nisu. Ne mislim da će i Agrokor, odnosno sve što smo pisali o premijeru, potpredsjednici vlade i Agrokoru biti procesuirano na pravi način. To bih smatrao ne samo nagradom, nego i pravdom.

Pratite li što sve radi HND i koliko ste osobno angažirani u radu naše strukovne udruge? Koji su glavni problemi po vašem mišljenju i što bi trebalo napraviti?

ORIANA: Važno je što se HND angažirao oko brojnih tužbi protiv novinara. Mislim da bi trebalo povećati članstvo u što širem krugu redakcija, pa i sniziti članarinu, motivirati članove da se aktivnije uključe u rad Društva, raditi na povezanosti, pa i solidarnosti. Ohrabrivati ljude koji rade u malim, lokalnim redakcijama, prenositi i njihove priče. Koliko god redakcije bile različite, novinarke i novinari dijele slične probleme; to pokazuje i ova poplava tužbi.

ILKO: Bio sam član HND, no ispisao sam se 2002. godine. Vratio sam se nedavno, nakon što je za šefa strukovne organizacije izabran Hrvoje Zovko, a na ključna mjesta kolegice koje izuzetno cijenim. Trenutno sam potpredsjednik Nadzornog odbora HND-a. Problema je puno, no možda je jedan od najvećih da vratimo ponos našoj profesiji.

 

--------------

ILKO: Zbog prijetnji sam iz Dubrovnika došao u Zagreb 

Počeli ste kao novinar u tiskanim medijima , a punu afirmaciju stekli ste kao internetski novinar. Ima li nostalgije za tiskom i što su vaše intimne želje u novinarstvu?

 ILKO: Da. Ne samo da sam počeo u tiskanom novinarstvu nego sam bio i jedan od pokretača jednog takvog medija - dubrovačkog tjednika Setemana. Ne, nema nostalgije za tiskom. Uvijek me je "mučila" ne samo ta "pauza" od napisanog članka do njegove objave nego i "ograničenost" u veličini članka. Danas više ne znam koliko je točno teksta novinarska kartica. S druge strane, novinarstvom se bavim već više od 20 godina i mislim da sam odradio taj nekakav "full circle", od novinara na terenu, urednika rubrike, urednika medija pa do novinara kojem je opis posla istraživačko novinarstvo. S tim sam trenutno zadovoljan.

 Već ranije ste dobivali novinarske nagrade i postalo je dio novinarske mitologije ono vaše ''No krenimo redom''… Ima li onih koji vam prijete , a koji su bili ili dolaze na red?

ILKO: Ima prijetnji. Naravno. Napada se vaša egzistencija i jasno vam se daje do znanja da zaboravite ekonomsku budućnost. Od gomile tužbi s nevjerojatnim odštetnim zahtjevima, pa do toga da vam se jasno daje do znanja da za vas nema egzistencije kad izađete iz novinarstva. Prijetnje koje sam dobivao u vrijeme dok sam bio novinar i urednik Dubrovačkog lista, a kasnije Setemane te dopisnik Večernjeg lista bile su puno i gore jer su moji suradnici i prijatelji pod prijetnjama lokalnog HDZ-a u Dubrovniku gubili poslove. Uostalom i sam sam se zbog toga, ostvarene prijetnje, našao u Zagrebu.

 --------------

ORIANA: Nema života bez novinarstva 

Okruženi ste i živite s novinarima. Otac vam je novinar, muž … Ima li života bez novinarstva?

ORIANA: Odrasla sam na novinama i stripovima, tata nam je donosio troje dnevne novine doma svaki dan. Sestre i ja smo lupale po pisaćoj mašini, razvijale smo fotografije u mraku laboratorija još u osnovnoj školi. Dojmila me se kao djevojčice atmosfera redakcije, silne razglednice po zidovima, gomila papira, šale s putovanja, kolegiji po kafićima. Kada sam ušla u novinarstvo, taj je svijet gotovo iščeznuo. Domagoj je izvrstan novinar, bio je nominiran za Novinara godine, družimo se s novinarima, tako da ste u pravu - nema mi života bez novinarstva, pa čak ni sada kada sam izvan redakcije.

Na tportalu ste dobili otkaz. Kako ljudi koji nekome daju otkaz , a taj dobije nagradu za svoj rad, taj otkaz mogu obrazložiti. U normalnim okolnostima taj koji je dao nekome takvom otkaz i sam bi trebao odstupiti. No to kod nas nije praksa i gotovo je nezamislivo. Može li biti drugačije i kada će to biti?

ORIANA: Odgovornost urednica za kvalitetno novinarstvo postoji i bez obzira na nagrade njihovih novinarki. Nažalost, u mnogim su redakcijama zavladali ljudi koje krasi nekompetencija i sluganstvo i koji zapravo ne vole novinarstvo. Normalizirano je stanje u kojem nema mjesta za najbolje, a istovremeno se kunu u tržište. Izbrisana je cijela grupa sjajnih novinarki i novinara u redakciji tportala koju je vodila Đurđica Klancir. Nisam samo ja ''bivša'' s tportala; nema više Đurđe Klancir, Helene Puljiz, Ivane Erceg, Nevena Barkovića, Gordana Duhačeka, Nenada Jarića Dauenhauera i drugih. Ne pratim više taj portal, ne zanima me što rade. Ta je priča iza mene.