Aktualno > Analize

INTERVJU - MIRJANA RAKIĆ: Treba nam jaka medijska strategija

13.12.2015.

Razgovarala: Melisa Skender

 

Prvi dio analize radijskog tržišta je programski i pokazuje da lokalni i regionalni radiji imaju postojanu slušanost od 1,8 milijuna ljudi dnevno, a u tjednu i više od tri milijuna. Ljudima su izuzetno značajne lokalne informacije i tu je radio nezamjenjiv. Dodjela frekvencija ne ovisi o radiju poimence, odnosno svatko se ima pravo natjecati za svaku raspisanu koncesiju ravnopravno s ostalima. Jedini kriterij su kvaliteta ponude, odgovarajući omjeri u programskoj osnovi, može li se takav program proizvesti te kakvi su financijski, kadrovski i prostorni uvjeti za budući rad, navodi Mirjana Rakić predsjednica Vijeća za elektroničke medije 

Vijeće za elektroničke medije neovisno je regulatorno tijelo koje brine o provedbi zakona koji se na taj medijski sektor odnose. Regulirati bilo što u medijskom sektoru pokazalo se dosad nimalo jednostavnim zadatkom. Vijeće za medije, što ga je u suradnji s nakladnicima pokušalo osnovati Hrvatsko novinarsko društvo, ostalo je tako na postavljenoj ploči i troškovima administracije, medijsku strategiju su na Danima elektroničkih medija ovog listopada u Opatiji dočekali s kritikama da je protiv tržišta, Zakon o medijima datira iz doba kad se portale moglo nabrojiti na prste jedne ruke, a novinari su ili na burzi ili pod svakodnevnim pritiskom da bi ondje uskoro mogli završiti.

Mirjana Rakić radni je vijek provela na HRT-u gdje je zaslužila reputaciju novinarke s profesionalnim integritetom, a predsjednica Vijeća za elektroničke medije postala je prije nešto manje od dvije godine. Nikada nije radila u komercijalnim medijima, no vjeruje da nakladnici koji žele da njihov medij bude uspješan shvaćaju vrijednost iskusnih novinara koji su već izgradili svoju reputaciju. Studentima novinarstva na svojim gostujućim predavanjima ne propušta spomenuti kako je povjerenje koje uživaju u javnosti njihov najveći kapital. Takav svoj kapital uložila je u Vijeće za elektroničke medije.

Početkom njezina mandata provedena je analiza učinaka Fonda za pluralizam, prva u nizu redovnih analiza koje će raditi svake tri godine. Jednako tako bit će izrađene i nove analize radijskog i TV tržišta. Redovito se objavljuju podaci o gledanosti TV programa, organiziraju radionice, Vijeće sudjeluje u međunarodnim projektima, i moguće je jednako aktivno bilo i svih ovih godina, ali javnost o tome nije bila jednako dobro obaviještena.

Među nedavno objavljenim istraživanjima tako je i ono o rodnoj ravnopravnosti u medijima koje otkriva kako u srpnju 2015., od 21 praćenog HTV-ova Dnevnika, u uredničkom timu nije bila ni jedna žena. Istraživanja su provedena u sklopu suradnje s Mediteranskom mrežom regulatornih tijela, a tijekom tjedan dana u listopadu 2014. godine i ponovo u srpnju 2015. pratila se 21 središnja informativna emisija na tri nacionalne televizije u Hrvatskoj. Pokazalo se kako je informativni program Nove TV jedini rodno uravnotežen, dok je to RTL-ov to u većoj mjeri bio 2014. kada su u kreiranju informativnih emisija ravnopravno sudjelovali urednice i urednici. Taj omjer se u 2015. naglo promijenio u korist više od 70 posto urednika muškaraca.

Za siječanj 2016. Mirjana Rakić najavila je i objavu rezultata analize radijskog tržišta.

* Koliko su za rad Vijeća ovakve analize korisne, što otkrivaju?

- Učinci Fonda analizirani su za razdoblje od 2011. do 2013. godine, a 2016. u planu nam je na temelju istih parametara provesti analizu od 2013. do 2015. godine. Sljedeće godine radit ćemo i nastavak analize televizijskog tržišta koje bi se također trebalo ažurirati podacima svake tri godine. Prvi dio analize radijskog tržišta je programski i pokazuje da lokalni i regionalni radiji imaju postojanu slušanost od 1,8 milijuna ljudi dnevno, a u tjednu i više od tri milijuna. Ljudima su izuzetno značajne lokalne informacije i tu je radio nezamjenjiv. Na to će se potom nadograditi ekonomska analiza, kao i prigodom istraživanja TV tržišta. To su uvijek vrijedna istraživanja gdje vidite prije svega programski u kojem smjeru se ide, drugo, koliko su ti mediji financijski stabilni, koliko imaju zaposlenih, koji su uvjeti rada i proizvodnje programa, te koliko je potpora Fonda važna za pojedinog nakladnika. U današnjoj gospodarskoj situaciji, za pojedine nakladnike, uloga Fonda je velika jer, prema pokazateljima, gotovo 70 % njihova financiranja dolazi iz Fonda.

* Premda se nakladnici stalno žale na teške financijske uvjete, broj radijskih postaja nije se bitno mijenjao; jedne se gase, ali se i nove pokreću.

- To je zanimljivo promatrati u usporedbi s drugim zemljama, na primjer s Irskom, koja je teritorijem i stanovništvom otprilike poput Hrvatske. Oni imaju sve skupa oko 35 lokalnih radija na cijelom teritoriju. Mi ih, bez HRT-ovih regionalnih centara i nacionalnih radija, imamo 140, oko 20 lokalnih televizija i stotinjak internetskih portala. Medijska politika trebala bi, temeljem medijske strategije, odlučiti treba li nam toliko lokalnih medija i kako to riješiti - nekom formom okrupnjavanja ili povezivanja pojedinih stanica. Kakvi su planovi za lokalno informiranje, kako da se ono dalje razvija, bi li to trebali biti "community" radiji i što to uopće znači. To ne podrazumijeva komunalni radio, nego radio zajednice; koje su to zajednice, koliko će i kako država sudjelovati u sufinanciranju takvih medija, jesu li to samo neprofitni ili se i trgovačka društva mogu preregistrirati kao neprofitna ako im to jamči stabilno financiranje? Koja je uloga lokalne sredine, lokalnih samouprava za koje bi ulaganje u javno informiranje zajednice trebala biti obaveza, a ne pitanje dobre volje?

* Neprofitni mediji konkretan su rezultat medijske politike Kukuriku vlade, njihov broj raste, hoće li usporedo s tim rasti i omjer koji im je namijenjen u Fondu?

- Kad pogledate raspodjelu sredstava Fonda, oko 10 % izdvaja se za neprofitne elektroničke publikacije, za neprofitne proizvođače audio-vizualnih sadržaja i proizvođače radijskog programa, tako da to nije mala svota. Koliko sam pratila, u 2014., nisu čak ni povučena sva sredstva jer nije bilo dovoljno kvalitetnih programa. Posebno treba istaknuti da neprofitni proizvođači audiovizualnog ili radijskog programa, a koji su dobili sredstva, moraju imati ugovor s nekim lokalnim ili regionalnim nakladnikom koji će to emitirati. Osobno, mislim da ni jedan zakon ne bi trebao biti diskriminirajući, pa ako u zakon stavljate jednu skupinu, a druge isključujete, onda za to morate dati jako dobro obrazloženje. Naš je osnovni kriterij kod raspodjele sredstava iz Fonda kvaliteta sadržaja.

* Sve u svemu, niste zadovoljni rezultatima medijske strategije?

- Tu sam relativno kratko, ali otkako se počelo govoriti o medijskoj strategiji, pratila sam taj proces s velikim zanimanjem jer potreban je dokument koji se donosi na razini države, a koji će utvrditi pravce razvoja medija. Što država želi idućih pet godina, u kojem smjeru će to ići, što će se poticati, što razvijati…? Kad imate takvu strategiju, onda gledate što stoji na putu njezinoj realizaciji, treba li mijenjati zakonodavstvo, pripadajuće akte i ostalo što je potrebno za realizaciju cijelog procesa. Nažalost, po tom se pitanju ništa nije promijenilo i tu smo gdje smo bili.

* Jedan od problema nekomercijalnih proizvođača radijskog i TV sadržaja, zbog čega, kako kažete, nisu uspjeli povući ni sva sredstva iz Fonda 2014., jest to što nema dovoljno medija koji bi emitirali njihov program. Hoće li se otvarati nove frekvencije i zašto pojedini radiji koriste više frekvencija za isto područje?

- Sredstava iz Fonda u 2014. godini nisu dodijeljena ne zbog nedovoljnog broja medija, već zbog nedovoljno prijavljenih proizvođača ili kvaliteta ponuđenih programa. Dodjela frekvencija ne ovisi o radiju poimence, odnosno svatko se ima pravo natjecati za svaku raspisanu koncesiju ravnopravno s ostalima. Jedini kriterij su kvaliteta ponude, odgovarajući omjeri u programskoj osnovi, može li se takav program proizvesti te kakvi su financijski, kadrovski i prostorni uvjeti za budući rad. To su uvjeti koje treba zadovoljiti za koncesiju i nitko nije automatski diskvalificiran temeljem toga što već ima jednu koncesiju.

* Posljednji natječaj za zagrebačku frekvenciju dobila je Radio Marija koja već koristi jednu frekvenciju za Zagreb. Nije li jednu mogla ustupiti?

- Vijeće za elektroničke medije daje koncesije na temelju tehničkih parametara koje određuje HAKOM, a pri tome nije nužno da koncesija koja pokriva određeno područje obuhvaća samo jednu frekvenciju, već može obuhvaćati i više njih kako bi pokrivala minimalno 70 % stanovništva određenog područja. Ni jedan nakladnik, pa tako ni Udruga Radio Marija, ne mogu se odreći frekvencije temeljem vlastite odluke, već to mora biti isključivo odluka HAKOM-a.

* Na području Zagreba više nema slobodnih frekvencija?

- Za sada ne. Jedna bi opcija mogla biti digitalni radio, ali to je budućnost. Kako se radi o znatnim sredstvima, možda bi, kao i kod uvođenja digitalne televizije, država trebala financijski poduprijeti taj proces. Slušatelj bi morao kupiti novi radioprijemnik, a nakladnik uložiti u opremu i razna davanja. To su velike odluke koje se moraju dogovoriti na višim razinama i tu se vraćamo medijskoj strategiji.

* Zašto je programska osnova na temelju koje je nakladnik dobio koncesiju tajna? Kako nakladnici od Vijeća često traže odobrenja za njezino mijenjanje, stječe se dojam, kao u slučaju Radija 101, da program nema previše dodirnih točaka s programskom osnovom?

- Programska osnova, na temelju koje je dodijeljena koncesija, nije tajna i sve se objavljuje na internetskim stranicama Agencije. Programska osnova ne može se tek tako mijenjati. Vijeće uvijek traži da se nakladnik vrati temeljnoj programskoj osnovi i samo na nju se odobravaju izmjene. Programsku osnovu ne čine imena emisija nego omjeri različitih programa i ti postoci moraju biti usklađeni. Stojedinica je više puta bila na popravnom ispitu da bi uoči ljeta uspjela realizirati odobrenu programsku osnovu. Nema popuštanja ni odstupanja i nikome se "ne gleda kroz prste". Kad čujem kritike da nismo transparentni, moram naglasiti da jedino ne objavljujemo što smo jeli za gablec, sve drugo je na našoj internetskoj stranici moguće pronaći. Mogu prihvatiti da ona nije dovoljno pregledna, i to kanimo poboljšati, ali tko želi nešto pronaći, sve će naći na tim stranicama. Osobito što se tiče Fonda koji se provjerava do u zadnju lipu, a nadzor je temeljit. Ako je u jednoj godini, na primjer, trebalo napraviti 22 emisije i dogodi se bilo što zbog čega da dvije nisu proizvedene, nakladnik vraća novac za te dvije emisije. Ili kad čujem da smo uhljebi, na to se vjerojatno uvrijede i drugi ljudi koji rade u agencijama. Voljela bih znati po čemu je uhljebljenje s više od 200 nakladnika biti u dnevnom kontaktu, pratiti njihove programe, surađivati u svim financijskim pravnim, tematskim, analitičkim i drugim pitanjima; ili sad kad smo otvorili natječaj za dodatna sredstva koja nam je HRT uplatio za neka prethodna dugovanja koja su, zahvaljujući uspješnom poslovanju, konačno uspjeli podmiriti. Na taj natječaj pozvali smo sve nakladnike istodobno. To je posao do krova samo za proceduru provjere dokumentacije, prije nego uopće dođe do Vijeća koje program ocjenjuje prema postavljenim kriterijima. Agenciju se redovno angažira u nadzoru, neposrednom ili posrednom, uz stalno praćenje programa, reagiranja na dojave građana da su vidjeli ovo ili ono, što se sve provjerava, utvrđuje točnost, a kako bi Vijeće moglo donijeti odluku o daljnjem postupanju.

* Što ljudi najčešće prijavljuju, koji su prekršaji najčešći?

- Građani uglavnom prijavljuju neprimjerene sadržaje, neoznačavanje programa oznakama 12, 16, 18 godina koje moraju biti i tonske tako da nitko ne može reći da nije vidio ili čuo, neprimjerene termine prikazivanja nekih programa, pa i komercijalnih sadržaja poput reklama sredstava za mršavljenje kojima sigurno nije mjesto u dječjem programu između dva crtića. Ili ako se u programu ne razdvaja komercijalni od redovnog programa, no toga je sve manje.

* Vijeće navodno jako dobru surađuje s pravobraniteljicom za djecu koja često reagira u slučajevima zaštite maloljetnika od neprimjerenog sadržaja?

- Takva je komunikacija redovita, imamo jasan pravilnik prema kojem postupamo i sve naše odluke se objavljuju.

* Koliko vam se često s prijavama javlja pučki pravobranitelj?

- Bilo je nekoliko upita, temeljenih na reakcijama gledatelja koje je pučki pravobranitelj uputio Vijeću.

* Kako se dogodi da RTL-u na ime zaštite maloljetnika od neprimjerenog sadržaja Vijeće propiše kaznu od par stotina tisuća kuna, dok je za govor mržnje najteža kazna opomena?

- Otkako je govor mržnje izuzet iz prekršajnog postupka i prebačen u Kazneni zakon, mi nemamo pravo izricati za to novčane kazne. Zato dajemo opomene ili upozorenje ako se izgred dogodio prvi put, a prije svega tražimo očitovanje zašto je to objavljeno i naputak da se sporni sadržaj ukloni. Gotovo sve do jedna prijava za govor mržnje odnosi se na objave u elektroničkim publikacijama. Kada smatramo da postoje elementi za kazneni progon, dokumentaciju šaljemo DORH-u na daljnje postupanje.

* Niste razmišljali o kampanji protiv govora mržnje poput ove "Birajmo što gledamo" o medijskoj pismenosti?

- Naravno, no treba osmisliti dobar program. Kampanju za zaštitu maloljetnika pokrenuli smo u suradnji s UNICEF-om i to se pokazalo dobrim. Sljedeća faza su preporuke namijenjene medijskih profesionalcima, a koje će izraditi stručni timovi psihologa, sociologa, pedagoga i prosvjetara. Uz preporuke, tijekom sljedeće godine pokrenut će se i portal namijenjen prvenstveno roditeljima, nastavnicima, profesorima… Mislim da je to velik iskorak koji će se pokazati korisnim.

* Koliko su korisne i posjećene radionice koje Vijeće organizira za nakladnike na teme vezane uz dodjelu sredstava iz Fonda?

- Rezultati analiza koje smo radili bili su poticaj i za tematske radionice jer se pokazalo kako ima kategorija u kojima nedostaje kvalitetnog sadržaja. Ove godine imali smo tako radionicu o nacionalnim manjinama gdje je, na primjer, postavljeno pitanje: izbora zastupnika u Vijeće nacionalnih manjina. Ispalo je kako većina nikada nije kontaktirala niti komunicirala s tim zastupnicima, iako oni djeluju u Vijeću nacionalnih manjina i valjda funkcioniraju i između izbora. Ako ne funkcioniraju, možda ih je potrebno pristojno potaknuti, čuti njihovo mišljenje o problemima manjina koje zastupaju, neka posjete te sredine koje zastupaju, možda mogu na nekoj drugoj razini pokušati ispitati problem pa dati informaciju je li se moglo nešto učiniti ili nije i zašto nije. Tu su bili i profesionalni novinari koji su govorili o tome kako se rade prilozi, kolika su trajanja, kako neke probleme postaviti, od koje strane krenuti da bi se došlo do pravog odgovora, u krajnjoj liniji kako napraviti kvalitetan sadržaj koji će doprijeti do publike. U pravilu, pokazalo se da su to emisije u koje se vrlo često pozivaju neki od pravobranitelja, aktivisti koji se bave ljudskim pravima, a u najgoroj varijanti sve se svede na citiranje zakona. Te su radionice dobro pripremili stručnjaci koji nude objašnjenja od zakonodavstva do toga treba li novinar imati stav u pojedinim situacijama i kako obrađivati neke teme. Tim radionicama pomažemo nakladnicima da proizvode kvalitetniji sadržaj rješavajući njihove nedoumice.

* Čini se da ste postigli dosta dobru suradnju s nakladnicima?

- Tome je najviše pridonijela činjenica da Agencija služi kao otvoreni telefon, 112 za nakladnike kad god nešto žele provjeriti ili pitati, do trenutka kad više ne mogu pitati. Kad se, na primjer, natječaj za Fond zatvori, više nema pitanja jer materijali su predani i dalje sve ovisi o ocijeni programa za koji se traži potpora. Do tog trenutka vrijedi pravilo da nema glupih pitanja jer pitanje znači da postoji problem na koji sami nemate odgovor. Može jedino biti glup odgovor, to da, ali pitanje ne.

* Kakav je onda stav Vijeća o najavi pokretanja HRT-ova regionalnog programa Radio Sjever?

- Radije to ne bih komentirala jer je još u proceduri. Mišljenje Vijeća je poznato, izrekli smo ga više puta. Nisam sretna zbog toga, ali ne bih sad previše elaborirala. Činjenica je da na tom području postoje 23 nakladnika i da bi se dolazak "velikog igrača" sigurno na ovaj ili onaj način odrazio na njihovo poslovanje. Hipotetski, da ne ulazim u to hoće li HRT i dalje imati marketing ili neće, marketinško tržište je premalo i moguće je predvidjeti da će oglašivači radije zakupiti prostor na HRT-u nego na maloj, lokalnoj postaji. Tu su onda, recimo, i kvalitetni kadrovi bez kojih bi te postaje mogle ostati ako se ljudima ponudi posao na javnom servisu gdje im se otvaraju i puno veće mogućnosti profesionalnog rasta i napredovanja. S druge strane, to bi značilo novu kvalitetu u programu, apsolutno sam za to da se HRT širi i drago mi je što je sustav uspio ponovo stati na noge pa se, zahvaljujući pozitivnom poslovanju, može ulaziti u nove projekte. Ali, s druge strane, imam ljudske i novinarske dvojbe.

 

 

Razgovarala: Melisa Skender

 

Prvi dio analize radijskog tržišta je programski i pokazuje da lokalni i regionalni radiji imaju postojanu slušanost od 1,8 milijuna ljudi dnevno, a u tjednu i više od tri milijuna. Ljudima su izuzetno značajne lokalne informacije i tu je radio nezamjenjiv. Dodjela frekvencija ne ovisi o radiju poimence, odnosno svatko se ima pravo natjecati za svaku raspisanu koncesiju ravnopravno s ostalima. Jedini kriterij su kvaliteta ponude, odgovarajući omjeri u programskoj osnovi, može li se takav program proizvesti te kakvi su financijski, kadrovski i prostorni uvjeti za budući rad, navodi Mirjana Rakić predsjednica Vijeća za elektroničke medije 

Vijeće za elektroničke medije neovisno je regulatorno tijelo koje brine o provedbi zakona koji se na taj medijski sektor odnose. Regulirati bilo što u medijskom sektoru pokazalo se dosad nimalo jednostavnim zadatkom. Vijeće za medije, što ga je u suradnji s nakladnicima pokušalo osnovati Hrvatsko novinarsko društvo, ostalo je tako na postavljenoj ploči i troškovima administracije, medijsku strategiju su na Danima elektroničkih medija ovog listopada u Opatiji dočekali s kritikama da je protiv tržišta, Zakon o medijima datira iz doba kad se portale moglo nabrojiti na prste jedne ruke, a novinari su ili na burzi ili pod svakodnevnim pritiskom da bi ondje uskoro mogli završiti.

Mirjana Rakić radni je vijek provela na HRT-u gdje je zaslužila reputaciju novinarke s profesionalnim integritetom, a predsjednica Vijeća za elektroničke medije postala je prije nešto manje od dvije godine. Nikada nije radila u komercijalnim medijima, no vjeruje da nakladnici koji žele da njihov medij bude uspješan shvaćaju vrijednost iskusnih novinara koji su već izgradili svoju reputaciju. Studentima novinarstva na svojim gostujućim predavanjima ne propušta spomenuti kako je povjerenje koje uživaju u javnosti njihov najveći kapital. Takav svoj kapital uložila je u Vijeće za elektroničke medije.

Početkom njezina mandata provedena je analiza učinaka Fonda za pluralizam, prva u nizu redovnih analiza koje će raditi svake tri godine. Jednako tako bit će izrađene i nove analize radijskog i TV tržišta. Redovito se objavljuju podaci o gledanosti TV programa, organiziraju radionice, Vijeće sudjeluje u međunarodnim projektima, i moguće je jednako aktivno bilo i svih ovih godina, ali javnost o tome nije bila jednako dobro obaviještena.

Među nedavno objavljenim istraživanjima tako je i ono o rodnoj ravnopravnosti u medijima koje otkriva kako u srpnju 2015., od 21 praćenog HTV-ova Dnevnika, u uredničkom timu nije bila ni jedna žena. Istraživanja su provedena u sklopu suradnje s Mediteranskom mrežom regulatornih tijela, a tijekom tjedan dana u listopadu 2014. godine i ponovo u srpnju 2015. pratila se 21 središnja informativna emisija na tri nacionalne televizije u Hrvatskoj. Pokazalo se kako je informativni program Nove TV jedini rodno uravnotežen, dok je to RTL-ov to u većoj mjeri bio 2014. kada su u kreiranju informativnih emisija ravnopravno sudjelovali urednice i urednici. Taj omjer se u 2015. naglo promijenio u korist više od 70 posto urednika muškaraca.

Za siječanj 2016. Mirjana Rakić najavila je i objavu rezultata analize radijskog tržišta.

* Koliko su za rad Vijeća ovakve analize korisne, što otkrivaju?

- Učinci Fonda analizirani su za razdoblje od 2011. do 2013. godine, a 2016. u planu nam je na temelju istih parametara provesti analizu od 2013. do 2015. godine. Sljedeće godine radit ćemo i nastavak analize televizijskog tržišta koje bi se također trebalo ažurirati podacima svake tri godine. Prvi dio analize radijskog tržišta je programski i pokazuje da lokalni i regionalni radiji imaju postojanu slušanost od 1,8 milijuna ljudi dnevno, a u tjednu i više od tri milijuna. Ljudima su izuzetno značajne lokalne informacije i tu je radio nezamjenjiv. Na to će se potom nadograditi ekonomska analiza, kao i prigodom istraživanja TV tržišta. To su uvijek vrijedna istraživanja gdje vidite prije svega programski u kojem smjeru se ide, drugo, koliko su ti mediji financijski stabilni, koliko imaju zaposlenih, koji su uvjeti rada i proizvodnje programa, te koliko je potpora Fonda važna za pojedinog nakladnika. U današnjoj gospodarskoj situaciji, za pojedine nakladnike, uloga Fonda je velika jer, prema pokazateljima, gotovo 70 % njihova financiranja dolazi iz Fonda.

* Premda se nakladnici stalno žale na teške financijske uvjete, broj radijskih postaja nije se bitno mijenjao; jedne se gase, ali se i nove pokreću.

- To je zanimljivo promatrati u usporedbi s drugim zemljama, na primjer s Irskom, koja je teritorijem i stanovništvom otprilike poput Hrvatske. Oni imaju sve skupa oko 35 lokalnih radija na cijelom teritoriju. Mi ih, bez HRT-ovih regionalnih centara i nacionalnih radija, imamo 140, oko 20 lokalnih televizija i stotinjak internetskih portala. Medijska politika trebala bi, temeljem medijske strategije, odlučiti treba li nam toliko lokalnih medija i kako to riješiti - nekom formom okrupnjavanja ili povezivanja pojedinih stanica. Kakvi su planovi za lokalno informiranje, kako da se ono dalje razvija, bi li to trebali biti "community" radiji i što to uopće znači. To ne podrazumijeva komunalni radio, nego radio zajednice; koje su to zajednice, koliko će i kako država sudjelovati u sufinanciranju takvih medija, jesu li to samo neprofitni ili se i trgovačka društva mogu preregistrirati kao neprofitna ako im to jamči stabilno financiranje? Koja je uloga lokalne sredine, lokalnih samouprava za koje bi ulaganje u javno informiranje zajednice trebala biti obaveza, a ne pitanje dobre volje?

* Neprofitni mediji konkretan su rezultat medijske politike Kukuriku vlade, njihov broj raste, hoće li usporedo s tim rasti i omjer koji im je namijenjen u Fondu?

- Kad pogledate raspodjelu sredstava Fonda, oko 10 % izdvaja se za neprofitne elektroničke publikacije, za neprofitne proizvođače audio-vizualnih sadržaja i proizvođače radijskog programa, tako da to nije mala svota. Koliko sam pratila, u 2014., nisu čak ni povučena sva sredstva jer nije bilo dovoljno kvalitetnih programa. Posebno treba istaknuti da neprofitni proizvođači audiovizualnog ili radijskog programa, a koji su dobili sredstva, moraju imati ugovor s nekim lokalnim ili regionalnim nakladnikom koji će to emitirati. Osobno, mislim da ni jedan zakon ne bi trebao biti diskriminirajući, pa ako u zakon stavljate jednu skupinu, a druge isključujete, onda za to morate dati jako dobro obrazloženje. Naš je osnovni kriterij kod raspodjele sredstava iz Fonda kvaliteta sadržaja.

* Sve u svemu, niste zadovoljni rezultatima medijske strategije?

- Tu sam relativno kratko, ali otkako se počelo govoriti o medijskoj strategiji, pratila sam taj proces s velikim zanimanjem jer potreban je dokument koji se donosi na razini države, a koji će utvrditi pravce razvoja medija. Što država želi idućih pet godina, u kojem smjeru će to ići, što će se poticati, što razvijati…? Kad imate takvu strategiju, onda gledate što stoji na putu njezinoj realizaciji, treba li mijenjati zakonodavstvo, pripadajuće akte i ostalo što je potrebno za realizaciju cijelog procesa. Nažalost, po tom se pitanju ništa nije promijenilo i tu smo gdje smo bili.

* Jedan od problema nekomercijalnih proizvođača radijskog i TV sadržaja, zbog čega, kako kažete, nisu uspjeli povući ni sva sredstva iz Fonda 2014., jest to što nema dovoljno medija koji bi emitirali njihov program. Hoće li se otvarati nove frekvencije i zašto pojedini radiji koriste više frekvencija za isto područje?

- Sredstava iz Fonda u 2014. godini nisu dodijeljena ne zbog nedovoljnog broja medija, već zbog nedovoljno prijavljenih proizvođača ili kvaliteta ponuđenih programa. Dodjela frekvencija ne ovisi o radiju poimence, odnosno svatko se ima pravo natjecati za svaku raspisanu koncesiju ravnopravno s ostalima. Jedini kriterij su kvaliteta ponude, odgovarajući omjeri u programskoj osnovi, može li se takav program proizvesti te kakvi su financijski, kadrovski i prostorni uvjeti za budući rad. To su uvjeti koje treba zadovoljiti za koncesiju i nitko nije automatski diskvalificiran temeljem toga što već ima jednu koncesiju.

* Posljednji natječaj za zagrebačku frekvenciju dobila je Radio Marija koja već koristi jednu frekvenciju za Zagreb. Nije li jednu mogla ustupiti?

- Vijeće za elektroničke medije daje koncesije na temelju tehničkih parametara koje određuje HAKOM, a pri tome nije nužno da koncesija koja pokriva određeno područje obuhvaća samo jednu frekvenciju, već može obuhvaćati i više njih kako bi pokrivala minimalno 70 % stanovništva određenog područja. Ni jedan nakladnik, pa tako ni Udruga Radio Marija, ne mogu se odreći frekvencije temeljem vlastite odluke, već to mora biti isključivo odluka HAKOM-a.

* Na području Zagreba više nema slobodnih frekvencija?

- Za sada ne. Jedna bi opcija mogla biti digitalni radio, ali to je budućnost. Kako se radi o znatnim sredstvima, možda bi, kao i kod uvođenja digitalne televizije, država trebala financijski poduprijeti taj proces. Slušatelj bi morao kupiti novi radioprijemnik, a nakladnik uložiti u opremu i razna davanja. To su velike odluke koje se moraju dogovoriti na višim razinama i tu se vraćamo medijskoj strategiji.

* Zašto je programska osnova na temelju koje je nakladnik dobio koncesiju tajna? Kako nakladnici od Vijeća često traže odobrenja za njezino mijenjanje, stječe se dojam, kao u slučaju Radija 101, da program nema previše dodirnih točaka s programskom osnovom?

- Programska osnova, na temelju koje je dodijeljena koncesija, nije tajna i sve se objavljuje na internetskim stranicama Agencije. Programska osnova ne može se tek tako mijenjati. Vijeće uvijek traži da se nakladnik vrati temeljnoj programskoj osnovi i samo na nju se odobravaju izmjene. Programsku osnovu ne čine imena emisija nego omjeri različitih programa i ti postoci moraju biti usklađeni. Stojedinica je više puta bila na popravnom ispitu da bi uoči ljeta uspjela realizirati odobrenu programsku osnovu. Nema popuštanja ni odstupanja i nikome se "ne gleda kroz prste". Kad čujem kritike da nismo transparentni, moram naglasiti da jedino ne objavljujemo što smo jeli za gablec, sve drugo je na našoj internetskoj stranici moguće pronaći. Mogu prihvatiti da ona nije dovoljno pregledna, i to kanimo poboljšati, ali tko želi nešto pronaći, sve će naći na tim stranicama. Osobito što se tiče Fonda koji se provjerava do u zadnju lipu, a nadzor je temeljit. Ako je u jednoj godini, na primjer, trebalo napraviti 22 emisije i dogodi se bilo što zbog čega da dvije nisu proizvedene, nakladnik vraća novac za te dvije emisije. Ili kad čujem da smo uhljebi, na to se vjerojatno uvrijede i drugi ljudi koji rade u agencijama. Voljela bih znati po čemu je uhljebljenje s više od 200 nakladnika biti u dnevnom kontaktu, pratiti njihove programe, surađivati u svim financijskim pravnim, tematskim, analitičkim i drugim pitanjima; ili sad kad smo otvorili natječaj za dodatna sredstva koja nam je HRT uplatio za neka prethodna dugovanja koja su, zahvaljujući uspješnom poslovanju, konačno uspjeli podmiriti. Na taj natječaj pozvali smo sve nakladnike istodobno. To je posao do krova samo za proceduru provjere dokumentacije, prije nego uopće dođe do Vijeća koje program ocjenjuje prema postavljenim kriterijima. Agenciju se redovno angažira u nadzoru, neposrednom ili posrednom, uz stalno praćenje programa, reagiranja na dojave građana da su vidjeli ovo ili ono, što se sve provjerava, utvrđuje točnost, a kako bi Vijeće moglo donijeti odluku o daljnjem postupanju.

* Što ljudi najčešće prijavljuju, koji su prekršaji najčešći?

- Građani uglavnom prijavljuju neprimjerene sadržaje, neoznačavanje programa oznakama 12, 16, 18 godina koje moraju biti i tonske tako da nitko ne može reći da nije vidio ili čuo, neprimjerene termine prikazivanja nekih programa, pa i komercijalnih sadržaja poput reklama sredstava za mršavljenje kojima sigurno nije mjesto u dječjem programu između dva crtića. Ili ako se u programu ne razdvaja komercijalni od redovnog programa, no toga je sve manje.

* Vijeće navodno jako dobru surađuje s pravobraniteljicom za djecu koja često reagira u slučajevima zaštite maloljetnika od neprimjerenog sadržaja?

- Takva je komunikacija redovita, imamo jasan pravilnik prema kojem postupamo i sve naše odluke se objavljuju.

* Koliko vam se često s prijavama javlja pučki pravobranitelj?

- Bilo je nekoliko upita, temeljenih na reakcijama gledatelja koje je pučki pravobranitelj uputio Vijeću.

* Kako se dogodi da RTL-u na ime zaštite maloljetnika od neprimjerenog sadržaja Vijeće propiše kaznu od par stotina tisuća kuna, dok je za govor mržnje najteža kazna opomena?

- Otkako je govor mržnje izuzet iz prekršajnog postupka i prebačen u Kazneni zakon, mi nemamo pravo izricati za to novčane kazne. Zato dajemo opomene ili upozorenje ako se izgred dogodio prvi put, a prije svega tražimo očitovanje zašto je to objavljeno i naputak da se sporni sadržaj ukloni. Gotovo sve do jedna prijava za govor mržnje odnosi se na objave u elektroničkim publikacijama. Kada smatramo da postoje elementi za kazneni progon, dokumentaciju šaljemo DORH-u na daljnje postupanje.

* Niste razmišljali o kampanji protiv govora mržnje poput ove "Birajmo što gledamo" o medijskoj pismenosti?

- Naravno, no treba osmisliti dobar program. Kampanju za zaštitu maloljetnika pokrenuli smo u suradnji s UNICEF-om i to se pokazalo dobrim. Sljedeća faza su preporuke namijenjene medijskih profesionalcima, a koje će izraditi stručni timovi psihologa, sociologa, pedagoga i prosvjetara. Uz preporuke, tijekom sljedeće godine pokrenut će se i portal namijenjen prvenstveno roditeljima, nastavnicima, profesorima… Mislim da je to velik iskorak koji će se pokazati korisnim.

* Koliko su korisne i posjećene radionice koje Vijeće organizira za nakladnike na teme vezane uz dodjelu sredstava iz Fonda?

- Rezultati analiza koje smo radili bili su poticaj i za tematske radionice jer se pokazalo kako ima kategorija u kojima nedostaje kvalitetnog sadržaja. Ove godine imali smo tako radionicu o nacionalnim manjinama gdje je, na primjer, postavljeno pitanje: izbora zastupnika u Vijeće nacionalnih manjina. Ispalo je kako većina nikada nije kontaktirala niti komunicirala s tim zastupnicima, iako oni djeluju u Vijeću nacionalnih manjina i valjda funkcioniraju i između izbora. Ako ne funkcioniraju, možda ih je potrebno pristojno potaknuti, čuti njihovo mišljenje o problemima manjina koje zastupaju, neka posjete te sredine koje zastupaju, možda mogu na nekoj drugoj razini pokušati ispitati problem pa dati informaciju je li se moglo nešto učiniti ili nije i zašto nije. Tu su bili i profesionalni novinari koji su govorili o tome kako se rade prilozi, kolika su trajanja, kako neke probleme postaviti, od koje strane krenuti da bi se došlo do pravog odgovora, u krajnjoj liniji kako napraviti kvalitetan sadržaj koji će doprijeti do publike. U pravilu, pokazalo se da su to emisije u koje se vrlo često pozivaju neki od pravobranitelja, aktivisti koji se bave ljudskim pravima, a u najgoroj varijanti sve se svede na citiranje zakona. Te su radionice dobro pripremili stručnjaci koji nude objašnjenja od zakonodavstva do toga treba li novinar imati stav u pojedinim situacijama i kako obrađivati neke teme. Tim radionicama pomažemo nakladnicima da proizvode kvalitetniji sadržaj rješavajući njihove nedoumice.

* Čini se da ste postigli dosta dobru suradnju s nakladnicima?

- Tome je najviše pridonijela činjenica da Agencija služi kao otvoreni telefon, 112 za nakladnike kad god nešto žele provjeriti ili pitati, do trenutka kad više ne mogu pitati. Kad se, na primjer, natječaj za Fond zatvori, više nema pitanja jer materijali su predani i dalje sve ovisi o ocijeni programa za koji se traži potpora. Do tog trenutka vrijedi pravilo da nema glupih pitanja jer pitanje znači da postoji problem na koji sami nemate odgovor. Može jedino biti glup odgovor, to da, ali pitanje ne.

* Kakav je onda stav Vijeća o najavi pokretanja HRT-ova regionalnog programa Radio Sjever?

- Radije to ne bih komentirala jer je još u proceduri. Mišljenje Vijeća je poznato, izrekli smo ga više puta. Nisam sretna zbog toga, ali ne bih sad previše elaborirala. Činjenica je da na tom području postoje 23 nakladnika i da bi se dolazak "velikog igrača" sigurno na ovaj ili onaj način odrazio na njihovo poslovanje. Hipotetski, da ne ulazim u to hoće li HRT i dalje imati marketing ili neće, marketinško tržište je premalo i moguće je predvidjeti da će oglašivači radije zakupiti prostor na HRT-u nego na maloj, lokalnoj postaji. Tu su onda, recimo, i kvalitetni kadrovi bez kojih bi te postaje mogle ostati ako se ljudima ponudi posao na javnom servisu gdje im se otvaraju i puno veće mogućnosti profesionalnog rasta i napredovanja. S druge strane, to bi značilo novu kvalitetu u programu, apsolutno sam za to da se HRT širi i drago mi je što je sustav uspio ponovo stati na noge pa se, zahvaljujući pozitivnom poslovanju, može ulaziti u nove projekte. Ali, s druge strane, imam ljudske i novinarske dvojbe.