oštro
Završeni predsjednički izbori pokazali su kako se prikriveno oglašavanje, dosad uglavnom rezervirano za promociju određenih proizvoda, odvažnije počelo koristiti i u medijskom sadržaju koji se bavi politikom. Oštro je nedavno objavio tekst o Niki Tokiću Kartelu i njegovom prezentiranju plaćenog sponzoriranog sadržaja kao novinarskog, dok je Večernji list potkraj studenog prošle godine izazvao reakcije Gonga i Novinarskog vijeća časti Hrvatskog novinarskog društva (HND) zbog intervjua s Draganom Primorcem, koji je potpisala voditeljica njihova native-odjela. Tom prilikom razgovarali smo s Hrvojem Šimičevićem, predsjednikom Novinarskog vijeća časti, koji ističe da je »neodgovorno kamufliranje oglasa u novinarstvu loše za struku, javnost i za demokraciju«.
U razgovoru s Hrvojem Šimičevićem otvorili smo pitanje štetnosti takve prakse za čitatelje, ali i novinarstvo, njezine zastupljenosti u hrvatskom medijskom prostoru, korištenju takve metode u oglašavanju u predsjedničkoj kampanji te odgovornosti koju bi novinski izdavači trebali imati prilikom objavljivanja oglašivačkog sadržaja.
Što je problematično u novinarskom objavljivanju native-sadržaja?
Novinarstvu bi zadaća trebala biti odgovorno informiranje javnosti i doprinos poboljšanju i jačanju demokratskog društva, dok je oglašavanje propagandna djelatnost u kojoj se za dogovorenu naknadu pristrano promoviraju određeni proizvodi, ideje i usluge. Utoliko su ova zanimanja inherentno suprotstavljena i radi očuvanja integriteta novinarstva moraju ostati jasno razdvojena.
Problem nastaje jer je prikriveno oglašavanje, kao što i riječ »prikriveno« sugerira, često neadekvatno označeno. Naime nedovoljno je napisati da je tekst napravljen »u suradnji« s nekom tvrtkom ili da je ona »donijela«, odnosno »omogućila« taj sadržaj, a da se pritom takav tekst u bilo kojem drugom detalju ne razlikuje od novinarskih tekstova.
Jednako je nedostatno da se takav tekst potpiše nekakvim kolektivnim marketinškim organizmom, poput »native odjela« u nekoj medijskoj kući, također bez ikakve druge informacije koja će čitateljima dati do znanja da je riječ o oglasu.
U nekim slučajevima i novinari znaju pisati takav sadržaj iako je to po svim etičkim uzusima nedozvoljena praksa jer se time dovodi u pitanje njegova profesionalna nepristranost.
Takav sadržaj potom se i urednički obrađuje – stavlja se u standardne rubrike s vijestima, ne prezentira se dovoljno jasno kao oglas i plasira se kao klasični novinarski sadržaj.
Kad se oglašavanje objavljuje na opisane načine, čak je i građanima koji su iznadprosječno medijski pismeni teško prepoznati da je riječ o propagandi. Time će prosječni čitatelj gotovo sigurno biti obmanjen, čime se novinarstvo fundamentalno podriva i obesmišljava.
Cijeli razgovor možete pročitati na portal-ostro.hr.
