Ovdje su ključne promjene za koje se zalažemo i koje smo detaljno razradili u zakonskom dokumentu:
1. Zakon o medijima treba se odnositi na sve medije, bez izdvajanja tiska kao zasebnog segmenta, što je slučaj u postojećem Zakonu o medijima.
2. Regulacija tiska treba se spojiti s elektroničkim medijima, dakle umjesto Hrvatske gospodarske komore, upisnik i reguliranje tiska treba staviti u nadležnost Agencije za elektroničke medije (koja bi se preimenovala u Agenciju za medije).
3. Umjesto Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija, potrebno je uspostaviti Javni fond za medije putem kojega će se dodjeljivati javne potpore za medije.
4. Potrebno je jačanje uloge profesionalnih novinara/ novinarskih redakcija unutar medijskih organizacija u svrhu očuvanja profesionalnih standarda medija bez obzira na tip vlasničke strukture. Također, treba ojačati modele pristupa podacima koji bi trebali biti javno dostupni, definirati rokove - kako bi se novinari mogli osloniti na Zakon o medijima, a ne bili prisiljeni koristiti Zakon o pravu na pristup informacijama.
5. Zakon treba obuhvatiti novinare koji rade u prekarnim uvjetima i nemaju registrirano samostalno zanimanje ili zaposlenje temeljem ugovora o radu.
6. Potrebno je osigurati da samoregulacija medija rezultira ujednačavanjem i primjenom međunarodno prihvaćenih profesionalnih etičkih načela (poput Kodeksa časti hrvatskih novinara HND-a).
7. Nužno je osigurati transparentno objavljivanje autora/nositelja autorskih prava prilikom objavljivanja medijskih sadržaja i osigurati očuvanje sadržaja u arhivama.
8. Načelo slobode medija potrebno je jasno razgraničiti od govora mržnje. (Govor mržnje se mora strože regulirati i dosljedno sankcionirati.)
9. Potrebno je jasno razgraničiti urednički informativni sadržaj od oglašavanja. U tom smislu potrebna je stroža regulacija sponzoriranog sadržaja, (prikrivenog) oglašavanja i političkog oglašavanja u svrhu zaštite javnosti od manipulacija.
10. Kroz samoregulacijske akte treba osigurati pravila i jamstva kojima će se onemogućiti manipulacije novim medijskim tehnologijama.
11. Potrebno je osigurati potpunu i pravodobnu komunikaciju između tijela izvršne, zakonodavne i sudbene vlasti te tijela jedinica lokalne i regionalne samouprave, kao i ostalih pravnih i fizičkih osoba koje obavljaju javnu službu ili dužnost.
12. Informativne medijske sadržaje treba učiniti dostupnima osobama s invaliditetom (adekvatna adaptacija sadržaja).
U pisanju zakona predlažemo upotrebu jasnih pojmova koji su uvriježeni u javnom diskursu (umjesto "elektroničke publikacije" – "internetski portali", umjesto "mediji nevladinih udruga" – "neprofitni mediji" (koji su registrirani kao udruge).
Kod definiranja medija potrebno je napraviti jasnu distinkciju između medija i društvenih mreža te medija, internetskih portala i web-stranica udruga/ institucija itd.
Predlažemo i aktivniju ulogu Ministarstva kulture i medija u delegiranju i financiranju prikupljanja i arhiviranja podataka koji se odnose na medijski sustav u Hrvatskoj te u osiguravanju jednostavnog i transparentnog pristupa tim podacima od strane zainteresirane javnosti. Dosadašnje prakse rezultirale su razdrobljenim, raspršenim i manjkavim podacima.
Sustavno prikupljanje podataka, njihova jasna obrada i prezentacija, preduvjeti su za razvoj medijskih strategija, provedbu medijskih istraživanja i razvoj medijskih politika, a u konačnici pristup podacima doprinosi i uključenosti građana u demokratske procese.
Izvor: HND