Jasna Babić rođena je u Zadru 1957. godine, a diplomirala je na Fakultetu političkih znanosti. Kao i većina novinara njene generacije svoje prve novinarske korake učinila je u tadašnjem omladinskom tisku, te je bila član redakcije Poleta. Kasnije će prijeći na rad u „ozbiljne“ novine, pa je u razdoblju od 1990. radila u gotovo svim redakcijama najtiražnijih i najutjecajnijih dnevnih i tjednih novina u Hrvatskoj: u Danasu, Zapadu, Večernjem listu, Slobodnoj Dalmaciji, Globusu, Nacionalu, 24expressu, a na kraju svoje karijere i života okušala se i u internet novinarstvu surađujući najviše s redakcijom portala Lupiga.com.
Gojko Marinković, prvi Jasnin urednik u Danasu krajem osamdesetih, kazao je da su ju primili jer je imala sve preduvjete za dobrog novinara: izuzetnu znatiželju, strast i znanje, na što je trebalo dograditi zanat i iskustvo. To se iskustvo razvijalo u iznimnim uvjetima, od prvog „ratnog" zadatka praćenja „jogurt revolucije" u Novom Sadu, i procesa Fikretu Abdiću u Velikoj Kladuši. Tada je, kazala je, prvi put sudjelovala na političkom suđenju.
No Jasni samo novinarstvo nije bilo dovoljno, nego je marljivo skupljala materijale i objavila dvije vrlo vrijedne i nezaobilazne knjige naše novinarske publicistike: „Zagrebačku mafiju'“ (2003.) o kriminalizaciji hrvatske politike i pravosuđa i „Urotu Blaškić“ (2005.) o „podzemnom hrvatskom savezništvu u komadanju Bosne i Hercegovine“.
Nažalost Jasna se potkraj svoga života pored opake bolesti morala nositi i boriti, kao i većina istinskih novinara, i s kafkijanskim mračnjaštvom našeg pravosudnog sustava, protiv čijih anomalija je ustrajno pisala, te je bila i pritvorena 22. siječnja 2013. godine zbog izbjegavanja dolaska na raspravu 16 puta na Općinskom kaznenom sudu u slučaju privatne tužbe koju je protiv nje pokrenuo Josip Radeljak zvani Dikan. Protiv pritvaranja novinarke prosvjedovali su Hrvatsko novinarsko društvo, OESS i Hrvatski centar PEN-a, a pridružili si im se prosvjedom i Medijska organizacija jugoistočne Europe (SEEMO), mreža urednika, direktora medija i vodećih novinara u okruženju. To je urodilo plodom, te je puštena nakon nekoliko dana, ali ostala je trauma ne samo za nju nego i za sve nas, njezine kolege. Je li nakon svega što je dala novinarstvu zaslužila da bude iza rešetaka.
I na koncu u posljednjem intervjuu za portal HND-a Jasna je kazala: „Nemam nikakvih frustracija. Moja je zadovoljština što sam neke stvari predvidjela i objavila unaprijed. Nije mi bila ambicija nikoga poslati u zatvor, jer dok su ratni zločinci naši heroji, ne vidim razloga da ijedan od naših utajivača poreza bude u zatvoru.“
Autor: HND