Aktualno > Vijesti

Godišnjica smrti istinske novinarske heroine

31.10.2018.

Danas se navršava godinu dana od smrti Jasne Babić, velike novinarske heroine. Ona je jedna od onih koji su punim plućima živjeli novinarstvo. Premda pritisnuta teškom bolešću Jasna je, kako su svjedočili njezini bliski prijatelji, i u tim posljednjim trenucima bila sretna žena, zadovoljna onim što je učinila, te svjesna da je njezin životni put potpuno zaokružen.

Jasna Babić rođena je u Zadru 1957. godine, a diplomirala je na Fakultetu političkih znanosti. Kao i većina novinara njene generacije svoje prve novinarske korake učinila je u tadašnjem omladinskom tisku, te je bila član redakcije Poleta. Kasnije će prijeći na rad u „ozbiljne“ novine, pa je u razdoblju od 1990. radila u gotovo svim redakcijama najtiražnijih i najutjecajnijih dnevnih i tjednih novina u Hrvatskoj: u Danasu, Zapadu, Večernjem listu, Slobodnoj Dalmaciji, Globusu, Nacionalu, 24expressu, a na kraju svoje karijere i života okušala se i u internet novinarstvu surađujući najviše s redakcijom portala Lupiga.com.

Gojko Marinković, prvi Jasnin urednik u Danasu krajem osamdesetih, kazao je da su ju primili jer je imala sve preduvjete za dobrog novinara: izuzetnu znatiželju, strast i znanje, na što je trebalo dograditi zanat i iskustvo. To se iskustvo razvijalo u iznimnim uvjetima, od prvog „ratnog" zadatka praćenja „jogurt revolucije" u Novom Sadu, i procesa Fikretu Abdiću u Velikoj Kladuši. Tada je, kazala je, prvi put sudjelovala na političkom suđenju.

No Jasni samo novinarstvo nije bilo dovoljno, nego je marljivo skupljala materijale i objavila dvije vrlo vrijedne i nezaobilazne knjige naše novinarske publicistike: „Zagrebačku mafiju'“ (2003.) o kriminalizaciji hrvatske politike i pravosuđa i „Urotu Blaškić“ (2005.) o „podzemnom hrvatskom savezništvu u komadanju Bosne i Hercegovine“.

Nažalost Jasna se potkraj svoga života pored opake bolesti morala nositi i boriti, kao i većina istinskih novinara, i s kafkijanskim mračnjaštvom našeg pravosudnog sustava, protiv čijih anomalija je ustrajno pisala, te je bila i pritvorena 22. siječnja 2013. godine zbog izbjegavanja dolaska na raspravu 16 puta na Općinskom kaznenom sudu u slučaju privatne tužbe koju je protiv nje pokrenuo Josip Radeljak zvani Dikan. Protiv pritvaranja novinarke prosvjedovali su Hrvatsko novinarsko društvo, OESS i Hrvatski centar PEN-a, a pridružili si im se prosvjedom i Medijska organizacija jugoistočne Europe (SEEMO), mreža urednika, direktora medija i vodećih novinara u okruženju. To je urodilo plodom, te je puštena nakon nekoliko dana, ali ostala je trauma ne samo za nju nego i za sve nas, njezine kolege. Je li nakon svega što je dala novinarstvu zaslužila da bude iza rešetaka.

I na koncu u posljednjem intervjuu za portal HND-a Jasna je kazala: „Nemam nikakvih frustracija. Moja je zadovoljština što sam neke stvari predvidjela i objavila unaprijed. Nije mi bila ambicija nikoga poslati u zatvor, jer dok su ratni zločinci naši heroji, ne vidim razloga da ijedan od naših utajivača poreza bude u zatvoru.“

Autor: HND

Danas se navršava godinu dana od smrti Jasne Babić, velike novinarske heroine. Ona je jedna od onih koji su punim plućima živjeli novinarstvo. Premda pritisnuta teškom bolešću Jasna je, kako su svjedočili njezini bliski prijatelji, i u tim posljednjim trenucima bila sretna žena, zadovoljna onim što je učinila, te svjesna da je njezin životni put potpuno zaokružen.

Jasna Babić rođena je u Zadru 1957. godine, a diplomirala je na Fakultetu političkih znanosti. Kao i većina novinara njene generacije svoje prve novinarske korake učinila je u tadašnjem omladinskom tisku, te je bila član redakcije Poleta. Kasnije će prijeći na rad u „ozbiljne“ novine, pa je u razdoblju od 1990. radila u gotovo svim redakcijama najtiražnijih i najutjecajnijih dnevnih i tjednih novina u Hrvatskoj: u Danasu, Zapadu, Večernjem listu, Slobodnoj Dalmaciji, Globusu, Nacionalu, 24expressu, a na kraju svoje karijere i života okušala se i u internet novinarstvu surađujući najviše s redakcijom portala Lupiga.com.

Gojko Marinković, prvi Jasnin urednik u Danasu krajem osamdesetih, kazao je da su ju primili jer je imala sve preduvjete za dobrog novinara: izuzetnu znatiželju, strast i znanje, na što je trebalo dograditi zanat i iskustvo. To se iskustvo razvijalo u iznimnim uvjetima, od prvog „ratnog" zadatka praćenja „jogurt revolucije" u Novom Sadu, i procesa Fikretu Abdiću u Velikoj Kladuši. Tada je, kazala je, prvi put sudjelovala na političkom suđenju.

No Jasni samo novinarstvo nije bilo dovoljno, nego je marljivo skupljala materijale i objavila dvije vrlo vrijedne i nezaobilazne knjige naše novinarske publicistike: „Zagrebačku mafiju'“ (2003.) o kriminalizaciji hrvatske politike i pravosuđa i „Urotu Blaškić“ (2005.) o „podzemnom hrvatskom savezništvu u komadanju Bosne i Hercegovine“.

Nažalost Jasna se potkraj svoga života pored opake bolesti morala nositi i boriti, kao i većina istinskih novinara, i s kafkijanskim mračnjaštvom našeg pravosudnog sustava, protiv čijih anomalija je ustrajno pisala, te je bila i pritvorena 22. siječnja 2013. godine zbog izbjegavanja dolaska na raspravu 16 puta na Općinskom kaznenom sudu u slučaju privatne tužbe koju je protiv nje pokrenuo Josip Radeljak zvani Dikan. Protiv pritvaranja novinarke prosvjedovali su Hrvatsko novinarsko društvo, OESS i Hrvatski centar PEN-a, a pridružili si im se prosvjedom i Medijska organizacija jugoistočne Europe (SEEMO), mreža urednika, direktora medija i vodećih novinara u okruženju. To je urodilo plodom, te je puštena nakon nekoliko dana, ali ostala je trauma ne samo za nju nego i za sve nas, njezine kolege. Je li nakon svega što je dala novinarstvu zaslužila da bude iza rešetaka.

I na koncu u posljednjem intervjuu za portal HND-a Jasna je kazala: „Nemam nikakvih frustracija. Moja je zadovoljština što sam neke stvari predvidjela i objavila unaprijed. Nije mi bila ambicija nikoga poslati u zatvor, jer dok su ratni zločinci naši heroji, ne vidim razloga da ijedan od naših utajivača poreza bude u zatvoru.“

Autor: HND