Glas i izvještaje Siniše Glavaševića te tmurne i strašne jeseni 1991. željno su očekivali svi građani onog dijela Hrvatske gdje se mogao slušati radio. Njegov glas značio je da je Vukovar živ i da možemo očekivat Sinišin sjedeći izvještaj. Nažalost slutilo se da će jednog dana doći i taj trenutka kada više Sinišina glasa i izvještaja neće biti. Vukovar je pao, a Siniša je utihnuo da bi vječno ostao u sjećanju i zauvijek su ostale njegove riječi i zapisi.
Osobito se i danas pamte njegovi posjednjij izvještaji koje je poslao za Radio 101, jer tadašnjim hrvatskim vlastima u trenutku kada je ih u svojim izvještajima pozvao na odgovornost zbog nečinjenja za spas Vukovara više nije odgovaralo da emitara njegove izvještaje na Hrvatskom radiju. Sinišinim izvještaji i zapisi objavljeni su u „Pričama iz Vukovara“ , gdje dostojanstveno i sa strašću u toj strašnoj tmini krvavih stradanja poziva na ljubav, humanost i oprost te kraj svakoj mržnji, ali i pokazuje kakve su se strahote događale u Vukovaru. No oni koji su ušli u Vukovar bili su istinski krvnici i nisu razumijeli niti su željeli razumijeti te riječi nego su smaknuli Sinišu i stotine i tisuće drugih.
Siniša je optužio i one koji nisu učinili sve za spas Vukovara pa je u jednom od svojih posljednjih i najznamenitnijih izvještaja progovorio: - Optužujem Vas, gospodo sabornici, za trenutak iznenađenja kada su Vukovaru stigli nepobitni materijalni dokazi da Republika Hrvatska raspolaže ljudstvom i svim sredstvima potrebnim za proboj puta te obranu Vukovara, ali ista ne želi upotrijebiti, tj. dostaviti Zapovjedništvu operativne grupe Vukovar, Vinkovci, Županja, a koje je Zapovjedništvo zahtijevalo za izvršenje zadatka koji je postavljen pred Zapovjedništvo. Optužujem Vas, gospodo, za svu bol trenutka u kojem je Vukovar shvatio da između Vas, Hrvatskog sabora, Hrvatske vlade, Predsjednika Republike Hrvatske i četnika nema nikakve razlike...optužujem Vas, gospodo, za smrt Vukovara. Materijalni dokazi Vaše nesumnjive krivice bit će dani na uvid hrvatskom narodu i cijeloj svjetskoj javnosti. Ne zavaravajte se da ćete Vi doći prije do njih, ne možete gospodo, garantiram Vam.. - govorio je Glavašević iz okupiranog Vukovara.
Siniša Glavašević rodio se u Vukovaru 1960. godine. Bio je pisac proze, knjižničar novinar, ratni izvjestitelj. Osnovnu i srednju školu završio je u rodnom gradu, a studij komparativne književnosti i bibliotekarstva na Filozofskome fakultetu u Sarajevu. Nakon završetka školovanja radio je u školama u Lovasu i Borovu Naselju. Na Radio Vukovaru zaposlio se najprije kao spiker, a za vrijeme Domovinskog rata bio je urednik Hrvatskoga radija Vukovar i ratni izvjestitelj. Bio je ranjen krhotinom granate 4. studenoga 1991. godine na putu u bolnicu gdje je krenuo prikupiti podatke za izvješće.[5] Posljednje izvješće Siniša je poslao iz vukovarske bolnice 18. studenoga navečer.[6] Poslije pada grada Vukovara odveden je, 19. studenoga 1991. godine, iz vukovarske bolnice i od tada mu se izgubio trag. Naknadno je utvrđeno da je ubijen i pokopan u masovnoj grobnici na Ovčari 20. studenoga godine, a ekshumiran je i identificiran u veljači 1997. godine. Grob Siniše Glavaševića na zagrebačkom Mirogoju. Pokopan je pokraj kolege i prijatelja Branimira Polovine na Mirogoju u Zagrebu, 14. ožujka 1997. godine.
Autor: HND