Ima li svijetla na kraju tunela u novinarstvu ili to ide ‘vlak’ iz suprotnog smjera, pitali smo iskusnog novinara i urednika u nizu medija Gorana Gazdeka, koji je još prije 10 godina pokrenuo u Virovitici Festival reportaže i reportera Fra Ma Fu, koji se danas uspješno održava u Đurđevcu. Gazdek kaže da kada je prije deset godina, skupa sa Sandrom Pocrnić, Ivanom Žadom i Davorom Suhanom, pokrenuo multimedijski festival na kojemu ćemo baštiniti ime novinara, fotoreportera, pisca, pjesnika i strip scenarista Franje Martina Fuisa novinarstvo već svjetlosnom brzinom hrlilo dnu, u provaliju punu crnila, žutila, senzacionalizma, turboekskluze, površnosti i neznanja.
FRA MA FU: Niska cijena, kvaliteta rada i brzina ne idu zajedno!
19.10.2024.
Link na članak
Dodaje da spominjući slavnog reportera koji je 30-ih godina 20. stoljeća svojim genijalnim socijalnim reportažama, nezamislivim u tadašnjem medijskom prostoru, ostavio neizbrisiv trag u povijesti hrvatskog žurnalizma, željeli smo današnjim novinarima omogućiti razmjenu iskustava i praktičnu prilagodbu zahtjevima suvremenog novinarstva, prepoznavanja Fuisovih vještina kod mladih, njihovo vrednovanje i poticanje.
Kraljica žanra pala na karticu teksta!?
Prema Gazdekovim riječima, fascinirala nas je njegova kreativnost, entuzijazam istraživanja, humanizam i etika profesije te raskošan talent kojim je oblikovao misli i bilježio svjedočanstva. Tražili smo dogovore na pitanja kako pisati i plasirati reportažu, tu kraljicu novinskih žanrova, u doba kad je vlasnicima medija slanje reportera na teren nepotreban trošak jer sve se može napraviti iz redakcije telefonom, a za fotografiju ćeš se već nekako snaći: ili će ih snimiti sam sugovornik mobitelom ili ćeš ih ukrasti negdje u web bespućima.
Razgovarali smo i tome ima li suvremeni čitatelj uopće vremena da na svom mobilnom telefonu čita formu koja je na granici literature i može li se dobra reportaža, na kakve smo navikli u tradicionalnim medijima, napisati na kartici teksta. To je samo 1500 znakova s razmacima po novome ili nekada se podrazumijevalo 1800 znakova.
Naravno da su pisaći strojevi stvar prošlosti, ali njihova ostavština su kartice teksta, koje u praksi postoje i danas kada s nekim dogovarate pisanje članka, intervju ili nešto treće u medijima. No, niska cijena, kvaliteta rada i brzina ne idu zajedno, drži naš sugovornik!
Cijeli tekst možete pročitati na zgexpress.net.