Iako su predviđenim izmjenama Kaznenog zakona novinari na kraju izuzeti iz novog kaznenog djela neovlaštenog otkrivanja sadržaja istrage, izravno se prijeti svima drugima – pravosudnim dužnosnicima, okrivljenicima, odvjetnicima, svjedocima, vještacima koji mogu javnosti otkriti podatke o nezakonitom djelovanju pojedinaca iz vlasti. O budućem otežanom pristupu javnosti informacijama i mogućem zastrašivanju novinarskih izvora razgovarali smo sa istraživačkim, višestruko nagrađivanim novinarom Dragom Hedlom.

Plenkovićevih osam godina na čelu Vlade obilježio je čitav niz korupcijskih afera vezanih za same ministre i visoko pozicionirane HDZ-ovce. Sve te afere uglavnom nije razotkrio DORH, već hrvatski mediji. Takozvani lex AP jasna je poruka medijima da su prešli granicu. Jesu li mediji najveći Plenkovićev neprijatelj?

Za sve te afere koje su razotkrili novinari znali su i DORH i policija, ali su šutjeli, držali te predmete duboko sakrivene po raznim ladicama. Nije postojala politička volja da se te sporne situacije pokrenu. Kad te afere dospiju u medije, kad postanu dio javnog prostora i kad izazovu određene reakcije, onda se post festum javi i tužiteljstvo i svi oni koji za sebe vole reći da su organi gonjenja. Novinari su sigurno napravili ogroman posao u razotkrivanju korupcijskih afera i novi Kazneni zakon je jasna poruka politike da se pretjeralo i da se više neće dopustiti da se inicijali A. P. spominju u kontekstu korupcije i kriminala.

Indikativno, kad su se prvi put u čuvenim prepiskama državne tajnice i kninske kraljice pojavili inicijali A. P., tada je Plenković najavio da će tome stati na kraj i da će se donijeti zakon koji će onemogućiti curenje informacija iz istrage. Prošlo je godinu dana i prijedlog takvog zakona postoji. Očita je namjera da se mediji zaustave i da se naši dosadašnji, šturi izvori još više zatvore kako bi nam dragocjene informacije iz sustava bile skroz onemogućene. Naš premijer ne shvaća da je on samo službenik koji bi trebao raditi svoj posao najbolje što zna i da ga kao takvog novinar može pitati što ga je volja, a ne da on bira što jeste, a što nije tema.

Afere brzo padaju u zaborav, optužnice se čekaju, sudskim procesima, i kad počnu, nema kraja. Znači li novi Kazneni zakon samo još jednu polugu sigurnosti vlasti?

Da, problem nastaje kad te afere iz medija treba pretočiti u optužnice i pokrenuti sudski postupak. Svaki dan se otkrije neka nova afera koja zasjeni one stare i mi smo stalno u nekom novom procesu u kojem otkrivamo priče, pratimo ih neko vrijeme i onda se pojavi nova, još veća afera. Prvi put je bila u pitanju afera od sto tisuća kuna, pa smo sad već došli do afere u INA-i i do milijardu kuna. To ide geometrijskom progresijom i upravo nam ta silna količina afera često ne daje priliku da istjeramo priču do kraja.

Navest ću primjer, koji nije toliko vezan za kriminal i korupciju, ali pokazuje sliku našeg društva. Dogodi se prometna nesreća u kojoj sudjeluje župan Damir Dekanić, čovjek vozi pijan, znamo da je recidivist, poznato je kad i gdje se dogodilo, tko je sudjelovao, jasno je i kako se ponašala policija. Da mi novinari nismo tu priču forsirali iz tjedna u tjedan, iz mjeseca u mjesec, siguran sam da od nje ne bi bilo ništa.

Čovjek za kojeg sad već postoji podignuta optužnica, koji je bio u pritvoru zbog istrage, i dalje priča kako je u toj priči nedužan. Istovremeno i dalje ostaje na funkciji župana, njegova mu stranka forme radi zamrzava članstvo, ali on sutra na izborima može biti ponovno izabran. Takvi su naši zakoni. Afere se gomilaju i na tom vrhu piramide imamo ogromnu bazu u kojoj sve te zaboravljene priče čekaju sudski rasplet, koji će trajati i trajati.

Cijeli intervju možete pročitati na portalnovosti.com.