istra24

Informativni program HTV-a je profesionalno poharan. Redakcija vanjske politike, nekad elitna, najveća je žrtva takvog stanja. Danas je to velikim dijelom “recycle bin” redakcija * Tanka je granica po kojoj svijet trenutačno hoda. Nažalost, Putinova mimika u govorima ovih dana ne pokazuje da se on boji onoga što dolazi * Pula se strašno duhom promijenila od 1990-tih naovamo. To je ta tapija u svakom pogledu, iako ovaj grad ima ogroman potencijal, govori nagrađivani reporter, rođen i stasao u Puli. 

Premda je, kako veli, profesionalno dijete HRT-a, na kojem je počeo raditi prije točno 30 godina, nagrađivani vanjskopolitički novinar HRT-a Dragan Nikolić prije dva mjeseca, s 31. prosincem, napustio je Hrvatsku radioteleviziju. Do ovog intervjua niti jednom mediju nije naveo razloge svog odlaska s Prisavlja, niti gdje će nastaviti karijeru.

Ovo svjedočenje, pored brojnih osobnih profesionalnih uspjeha kojih ne bi bilo bez HRT-a, necenzurirani je rendgen javne televizije.

Iza ovog 46-godišnjeg rođenog Puležana uspješne su radne godine na HRT-u tijekom kojih je pratio ratove u Afganistanu i Siriji, intervjuirao brojne šefove država i vlada, uključujući i tri kraljevska para, ali i proizveo čak 38 dokumentaraca s raznih strana svijeta, od kojih su oni o španjolskoj, ali i Kataloniji, kao i oni o Finskoj, Rusiji, Indiji, Australiji, Nigeriji, Kubi ili Venezueli imali odličnu percepciju među širim gledateljstvom.

Gledatelji će pamtiti i njegove prošlogodišnje izvještaje iz ratom zahvaćene Ukrajine, posebno ekskluzivni ulazak prije 100-tinjak dana u oslobođeni Herson, no i to je javljanje, kaže, završilo u 13. minuti Dnevnika. No o tome nešto niže.

Zasad živi između Dalmacije, Zagreba i Istre. Osnovao je vlastitu tvrtku za proizvodnju audiovizualnih sadržaja i medijski konzalting, kao i onaj iz područja međunarodnih odnosa. Jedan je od suosnivača Foruma za vanjsku politiku. Namjerava nastaviti snimati dokumentarce, a u ova dva mjeseca kao televizijskog novinara već ga je angažiralo nekoliko zapadnih medija, poput francuskog France2, na temu hrvatskog uvođenja eura i ulaska Hrvatske u šengen. Moderirao je i nedavni okrugli stol u Saboru na temu zaštite pomorskog dobra, a uskoro ga očekuju i Dani otvorenih podataka, na kojima će se jedan panel baviti transparentnošću pravosuđa.

“Pokušat ću od zaista goleme mreže kontakata diljem svijeta izvući neku korist i za sebe osobno, napokon”, kaže.

No svih tih godina bili ste svjesni problema režimskog novinarstva na javnom servisu. što je sada prelilo čašu?

Naprosto sam odlučio otići jer količina svakodnevnih problema počela je biti uvreda zdravom razumu i inteligenciji. Uvijek sam sebi govorio da ću otići dođem li do točke u kojoj ću se osjećati loše, u kojoj će moju kreativnu energiju nagrizati nečija negativna energija, kada ću osjetiti da je sve to zapravo uzalud. Posljednjih sedam godina bilo je jako teško raditi u Informativnom programu HTV-a, koji je profesionalno poharan. Redakcija vanjske politike, nekad elitna, najveća je žrtva takvog stanja. U njoj su nekad radili ljudi koji su imali specifična znanja, govorili jezike, bili brend... Tamo se dolazilo zbog znanja, a ne dekretom. Danas je to velikim dijelom “recycle bin” redakcija. Meni osobno, osobito posljednjih nekoliko godina, priječilo se ili otežavalo raditi ono što najbolje znam. Biti reporter na najvažnijim svjetskim događajima.

Cijeli intervju možete pročitati na istra24.hr.