Iz medija

Dobrodošli u 1991.!

24.04.2016.
Link na članak

Hrvatska vlada na čelu s (formalno najodgovornijim) Tihomirom Oreškovićem i (deus ex machina) Tomislavom Karamarkom te Božom Petrovim, odlučila je dokrajčiti civilno društvo u Hrvatskoj. Pritom mu je, kao što smo već mjesecima najavljivali, Hasanbegovićev obračun sa članicama i članovima Stručnog povjerenstva za neprofitne medije poslužio kao pokazna vježba za jučer provedeni blitzkrieg.

Sluteći da će stvari ići u tom pravcu, još početkom ožujka iz H-Altera smo poslali zahtjev Vladi i Ministarstvu financija da nam pošalju radni materijal Uredbe o raspodjeli dobiti od igara na sreću i da nam odgovore na pitanje namjeravaju li poštovati odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama i staviti, prije donošenja uredbe na Vladi, taj dokument na savjetovanje sa zainteresiranom javnošću. Nikakav odgovor od Vlade kao ni od resornog ministarstva nikada nismo dobili, a kasnije se pokazalo da je uredba (5. travnja) stavljena na dnevni red Vlade i bez prethodne rasprave na Vladinoj koordinaciji i bez uobičajene rasprave na Vladinu Savjetu za razvoj civilnog društva.

Da se nešto kuha dalo se nazrijeti već iz činjenice da je mandat Upravnom odboru Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva istekao još u ožujku, a da novi nije imenovan. Prema statutu Nacionalne zaklade, prethodni saziv UO-a predlaže Vladi popis članova novoga saziva UO-a. Još ranije tražili smo od Zaklade, pozivajući se na Zakon o pravu na pristup informacijama, da nam dostavi kopiju dopisa Vladi u kojem predlaže nove članove UO-a, ali dobili smo začudan odgovor da Zaklada "ne posjeduje" taj dokument. Sve u svemu, Zaklada već gotovo dva mjeseca radi bez UO-a koji bi bio u svojoj legalnoj funkciji, budući da Vlada kroz čitavo to vrijeme nije imenovala novi saziv. UO između ostaloga bira i ravnatelja Zaklade, budući da mandat sadašnjoj upraviteljici  Cvjetani Plavša Matić uskoro također ističe. Od upraviteljice Plavša Matić prošli smo tjedan tražili objašnjenje događaja oko imenovanja UO-a, ali nismo od nje dobili nikakav odgovor ni na to pitanje.

Uredba o raspodjeli dobiti od igara na sreću, u obliku u kakvom se pojavila na Vladi 5. travnja, da bi na kraju bila donesena  jučer dok se održavala sjednica njezina savjetodavnog tijela, Savjeta za razvoj civilnog društva sadržavala je dvije značajne promjene u odnosu na iste uredbe koje je, za tekuće godine, donosila prethodna vlada, pa i one prije nje. Prvo, dio lutrijskih sredstava namijenjenih civilnom društvu putem Nacionalne zaklade smanjen je sa 14 na nešto više od 4 posto, drugim riječima umanjen je za oko 70 posto. Drugo, iz uredbe je, nakon tri godine, ispala nevelika stavka od približno 3 milijuna kuna, koja je posredstvom Ministarstva kulture bila raspodjeljivana neprofitnim medijima. S druge strane, više sredstava pripalo je, posredstvom nadležnih ministarstava,  udrugama koje se bave braniteljima, invalidima, socijalom i sportom.

Ovo zadnje – sport – dosad uglavnom je ostalo neelaborirano, ali ipak zaslužuje kratak osvrt. Opravdanje iz sfere politike je da se nalazimo u "olimpijskoj godini" i da je uspjeh hrvatskih sportaša na Igrama stvar od nacionalne važnosti, pa da Matešin Hrvatski olimpijski odbor zato treba dodatno financijski podmazati. Ipak, dobro je poznato da su dva najokorjelija totalitarna režima dvadesetog stoljeća – Hitlerov Treći Reich i Staljinov SSSR na Igrama redovito bila prezentirana blistavim sastavima i da su na njima postizali veličanstvene uspjehe – ali povijesno su ostali zapamćeni po, 'ajmo to sad tako nazvati, određenom deficitu vladavine prava. I Hitler i Staljin, kao i njihovi epigoni sport su doživljavali kao priliku za promociju ideje o superiornosti vlastite rase, vlastitog državnog uređenja, kao priliku za manipuliranje vlastitim stanovništvom ili jednostavno kao priliku za međunarodnu promidžbu kao što su bile upotrijebljene Igre u Berlinu 1936. godine. Postoji i zanimljiva literatura o manipulativnom karakteru same ideje olimpizma, od njezina početka. Osamnaest godina nakon osvajanja zlatne medalje na svjetskom košarkaškom prvenstvu 1970., jedan od najboljih jugoslavenskih košarkaša Ljubodrag Simonović objavio je knjigu Olimpijska podvala 'božanskog barona' Pjera de Kubertena. Slijedi podulji citat iz uvoda knjige. 

"Interesantno je da je Kuberten (Pierre de Coubertin osnivač Olimpijskih igara, op.a.) rado viđen gost kako na trpezama vladajućih vrhuški Zapada, tako i na trpezama vladajućih birokratskih vrhuški Istoka. Na Zapadu diže čaše u čast 'humanizma', očuvanja 'viteških' tradicija 'slobodnog sveta'; na Istoku ga slave kao 'genijalnog istoričara' koji je sport stavio u službu 'radnog čoveka'. Ono što Kubertena čini, u stvari, tako popularnim na 'obe strane' jeste pre svega njegova ideja da se sport iskoristi kao sredstvo za kanalisanje nezadovoljstva radnika, za sterilisanje njihovog aktivističkog (kritičko-menjalačkog) potencijala, za integraciju radnika ((i doslovno za njihovo 'pripitomljavanje') u uspostavljeni poredak odnosa… I stvarno, otkud vladajućim ideolozima DDR-a hrabrosti da u isti red stavljaju Marksa, Engelsa, Lenjina, Rozu Luksemburg s čovekom koji je oduševljeno pozdravio masakr pariskih komunara iz 1871., koji je posle Oktobarske revolucije, za vreme razvoja revolucionarnog radničkog pokreta u Evropi, držao vatrene govore najreakcionarnijim klanovima toga vremena, savetujući ih kako da upotrebe sport da bi se obračunali s revolucionarnim pokretom proletarijata, i koji je, konačno, postao odani pobornik fašizma u vreme kada su fašisti na najsuroviji način likvidirali radničke vođe u koncentracionim logorima? Njihova 'hrabrost' proističe iz straha od sopstvene radničke klase, od nagomilanog radničkog nezadovoljstva."

U svjetlu gore citiranoga, potpisnik ovih redaka smatrao bi razboritim tražiti da se nešto preko 30 posto sredstava koje Uredba raspodjeljuje HOO-u distribuira udrugama koje je netko negdje proglasio "problematičnim", a koje su dosad primale oko 7 posto sredstava iz budžeta Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva. 

Kako god bilo, uredba je u posljednji trenutak bila skinuta s dnevnog reda Vlade 5. travnja i jučer se našla kao središnja tema sjednice Savjeta za civilno društvo, Vladinog savjetodavnog tijela za koje na stranicama Ureda za udruge piše da "djeluje na razvoju suradnje Vlade RH i organizacija civilnoga društva" i da bi istodobno bila na telefonskoj sjednici donesena. Pikatnerija koja ocrtava atmosferu sastanka Savjeta jest da je uredba postavljena kao treća točka dnevnog reda, ali je preskočena jer je pomoćnica ministra i glavna državna rizničarka Ivana Jakir-Bajo kasnila. Došavši sat vremena nakon početka sjednice, rekla je da je "do prije 20 minuta pisala novi tekst uredbe". Ostalo je nejasno je li na Markov trg, gdje se održavala sjednica, dojurila taksijem, jer je uredbu pisala na svojem radnom mjestu u Ministarstvu financija, ili se čitavo to vrijeme nalazila dvije sobe dalje, u društvu s Karamarkom, Petrovim i možda još nekim, i prisustvovala finalnom pogađanju o postocima.

 

U nastavku donosimo šire naglaske s jučerašnje sjednice Savjeta kojoj, smatramo, bez grižnje savjesti možemo udijeliti epitet dramatične, i koja bi mogla ostati zabilježena kao jedan od povijesnih trenutaka urušavanja demokracije pod režimom tzv. domoljubne koalicije i Mosta.

Predsjednica Savjeta Željka Leljak Gracin na početku je u sažetom obliku interpretirala dosadašnje javne reakcije na uredbu, u kojima je rečeno da ne postoji nikakva javno iznesena argumentacija za opisane promjene u odnosu na prošlogodišnju uredbu. Demantirala je navode Mreže udruga za suzbijanje siromaštva Bilo naroda, koje je neke od prethodnih javnih reakcija udruga protumačila kao reakciju Savjeta za razvoj civilnog društva. "Nadam se da ćemo i dalje biti ponosni na trojac Nacionalna zaklada – Ured za udruge – Savjet za civilno društvo. Ako se i u budućnosti ovako budu smanjivala sredstva, upitan je sam smisao Zaklade i pitanje je ide li se prema uništenju institucije bez koje civilno društvo u Hrvatskoj teško da može opstati. Od svojega nastanka do danas Zaklada se promijenila na bolje i otvorila se, tako da svi moramo raditi na tome da ju sačuvamo", zaključila je Leljak. 

Pomoćnica ministra i glavna državna rizničarka Ivana Jakir-Bajo: S obzirom na projekciju prihoda od igara na sreću, u odnosu na 2015. godinu dolazi do povećanja financijskih sredstava za udruge i neprofitne organizacije. U 2015. smo rasporedili 358,8 milijuna, a prema našim projekcijama u 2016. Raspoređuje se iznos od 379,3 miliona. Pritom nije riječ o tome da se ovogodišnjim prijedlogom uredbe dio sredstava oduzeo neprofitnim organizacijama, već su se sredstva koja su dosada bila raspoređena Nacionalnoj zakladi jednostavno preraspodijelila na neke druge prioritete. Uzimajući u obzir dosadašnje priredbe ponovo se razmotrio prijedlog uredbe (a upravo zato sam i kasnila na sjednicu) i izrađen je novi prijedlog. U verziji koja je početkom mjeseca bila upućena Vladi na usvajanje, u kojoj je Nacionalnoj zakladi bilo alocirano 4,41 posto. To je bilo smanjenje u odnosu na 14,21 posto koliko je Zakladi bilo alocirano 2015. godine. To je iznosilo 15,5 milijuna kuna. Prema današnjem, novom prijedlogu uredbe, taj se postotak sa 4,41 povećava na 6,88 što bi u apsolutnom iznosu bilo 24,3 milijuna kuna. Ako tom iznosu dodamo 11 miliona kuna nepotrošenih u prethodnoj godini, dolazimo do iznosa od 46 miliona kuna, što je u biti iznos koji je isplaćen protekle godine s pozicije Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva. Ovo povećanje od 4,41 do 6,88 posto dano je na teret udruga koje se bave socijalnom i humanitarnom djelatnošću i udruga koje se bave kulturom. To je prijedlog uredbe koji je izrađen tijekom današnjeg dana, a vidjet ćemo daljnji tijek. To je donijeto na temelju prioriteta koje su definirala nadležna ministarstva, prvenstveno Ministarstvo vanjskih poslova, Ministarstvo socijalne politike i Ministarstvo kulture. A prioriteti su ulaganje u udruge koje se bave socijalnom i humanitarnom djelatnošću, kao i nove aktivnosti koje su propisane samom uredbom." 

Leljak Gracin: Gospođo Plavša Matić, zar ovih 11 milijuna kuna nisu sredstva već namijenjena ugovorima potpisanim u prošloj godini?

Cvjetana Plavša Matić, upraviteljica Nacionalne zaklade: Sredstva se prikupljaju iz mjeseca u mjesec, a jedini mjesec u kojem se sredstva ne mogu prikupiti je prosinac. Isplata sredstava za prosinac nastupa u siječnju ili veljači slijedeće godine. Isto tako u tekućoj godini ne dobivate sredstva u prosincu, nego tek u siječnju ili veljači.

Jakir-Bajo: To je matematički nemoguće, od ukupno 46 milijuna da vama u prosincu sjedne 11. Kada bi vam samo u prosincu sjelo 11 milijuna, znate li vi koliko bi to značilo da je ukupni priljev Zaklade na razini cijele godine? To nisu samo primici iz prosinca. To bi značilo preko 130 milijuna na razini godine, a ne 46 milijuna koliko primate.

Plavša Matić: Mi smo u 2015. godini dobili prihod prosinca 2014. Koji je iznosio 9 milijuna. Sada smo dobili prihod prosinca 2015. koji iznosi 11 milijuna kuna. U prosincu su najveći prihodi od igara na sreću. Sva tijela državne uprave koja raspolažu sredstvima od igara na sreću suočavaju se s istom tom situacijom. Dobivamo i izvješće Ministarstva financija o tome koliko MF svaki mjesec prihoduje iz dijela prihoda od igara na sreću.

Čitava javna rasprava o Uredbi svela se dosad na tri stvari: postotak, novac i kome taj novac ide, a kome ne ide. Daleko važniji od uredbe je sustav, koji se gradi od 1998. godine kada je osnovan Ured za udruge, pa nakon njega Savjet i Nacionalna zaklada. Sustav se temelji na dvije važne stvari, a to su povjerenje i suradnja. Izgradnja povjerenja i suradnje filigranski je posao. Morate uložiti puno energije i pružiti dobre primjere da ljudi steknu povjerenje. Pomoću ove tri institucije izgradili smo povjerenje između države i organizacija civilnog društva i otvorili prostor suradnje kakav priželjkuju mnoge zemlje u našem susjedstvu. To bi nam trebalo biti u fokusu, i to je ono što moramo sačuvati i dalje njegovati. 

Bilo je izjava da Zaklada nije otvorena prema različitostima, ali svatko tko si je dao malo truda mogao je vidjeti da mi doprinosimo podršci različitosti, sve do organizacija u sastavu Bila naroda i udruge U ime obitelji. U udrugama koje podržava Nacionalna zaklada zaposlena je 601 osoba, što znači da 601 obitelj tim kanalom ima kvalitetan izvor financiranja i osiguranu egzistenciju. Kada tom 601 profesionalcu dodamo 25 tisuća volontera koji su prošle godine sudjelovali u aktivnostima udruga koje su dobile našu podršku, dođete do preko 1 milijun volonterskih sati rada koji su ove osobe dale našem društvu – da ne govorimo o podizanju kvalitete življenja, o poboljšanjima zakona koja su inicirale te udruge, o uslugama koje su pružene. K tome, jedan od ključnih smjernica ove vlade je izvlačenje investicija, a organizacije civilnog društva su svojevrsni investitori u Hrvatsku. Na svakih 10 milijuna kuna koje Nacionalna zaklada uloži u institucionalni razvoj udruga, te organizacije privuku 4,5 milijuna eura iz europskih fondova i još 1,4 milijuna iz drugih međunarodnih fondova. Mi time privlačimo novac iz inozemstva, i taj novac se zadržava u Hrvatskoj, pomažući njezin društveni i ekonomski razvoj. Pozdravljam zato ovo povećanje postotka i želim vjerovati da je to podloga na osnovu koje možemo na kvalitetniji način krenuti u iduću godinu.

Igor Vidačak, predstojnik Vladina ureda za udruge: Podsjetio bih da je još uvijek na snazi Vladina odluka o međuresornom povjerenstvu za koordinaciju politike financiranja projekata i programa udruga. On nalaže da kod pripreme prijedloga raspodjele dobiti od igara na sreću postoji viša razina međuresorne koordinacije. To je u ovom slučaju izostalo, a ovo je mjesto na kojem bismo trebali dati preporuke što i kako dalje. Početkom godine smo u dogovoru s Ministarstvom financija pribavili vrlo kvalitetne međusektorske analize od svih tijela državne uprave koji financiraju programe i projekte udruga, kako bismo utvrdili što sama tijela državne uprave smatraju prioritetima financiranja u sljedećoj godini. U tim smo analizama pokušali vidjeti imaju li tijela koja traže određene iznose financiranja odgovarajuće resurse za upravljanje tim sredstvima, jer to bi trebao biti indikator za odluku koliki bi iznos tko trebao dobiti. Naime nagledao sam se slučajeva u kojima ministarstva koja imaju na raspolaganju velike iznose za financiranje, imaju ujedno jednu ili dvije zaposlene osobe koje prate 800 ili 900 projekata. To nije racionalno, nije održivo, i nužno vodi nezadovoljstvu korisnika, nezadovoljstvu samih organizacija i nezadovoljstvu u sustavu, kao i – ponekad opravdanim – reakcijama medija i javnosti. Moramo imati u vidu da su pojedina državna tijela tražila i manje sredstava od onih koja su dobila kroz ovu uredbu. Osim toga, nije jasno što stoji iza pojedinih povećanja i smanjivanja postotaka. Važno je da o tome razgovaramo, jer ako ćemo ubuduće financiranje udruga promatrati kao instrumente provedbe javnih politika i strateških programa koje Vlada usvaja, onda mora biti jasno što stoji iza pojedinih iznosa, koji plan, koji očekivani rezultati. To zahtijeva višu razinu strateškog planiranja ali moramo izbjegavati to da oni koji nisu u stanju upravljati sredstvima dobivaju više nego što bi trebali. Moja je preporuka da se danas ne fokusiramo toliko na postotke, koji su izazvali najviše interesa u javnosti, nego na dalji razvoj i unapređivanje procesa. 

Leljak Gracin: Čini mi se da organizacije civilnog društva koje su javno djelovale nisu toliko baratale postocima. Bilo bi stvarno žalosno da se sve svede na postotke, jer ne radi se o tome. Upravo su organizacije upozoravale da se radi o modelu podrške civilnom društvu koji, kada se sredstva počnu smanjivati, postaje upitno održanje samoga modela. Bilo bi vrlo žalosno, i skandalozno, ako se dogodi ono što se dogodilo sa sredstvima za neprofitne medije. Koliko mi je poznato, Ministarstvo kulture zbog manjka kapaciteta neće otvarati natječaj za neprofitne medije, pri čemu dolazi u pitanje cijeli jedan sektor – a prošle smo godine imali i tematsku sjednicu vezanu uz problematiku neprofitnih medija. Ako ministarstva preuzmu obaveze a ne budu imala kapaciteta da ih obave, i drugi će se sektori naći u problemu.

Katarina Pavić: Gospođo Jakir-Bajo, rekli ste da su prioriteti bili određeni od strane triju ministarstava. Ne znamo koje su podloge poslužile za određivanje tih prioriteta i gdje su javno raspravljene. To je zaista problematično. Petnaest i više godina gradi se dijalog a sada dolazi do neargumentiranog rezanja bez ikakvih strateških podloga. Temeljni strateški dokumenti Vlade, poput sadašnjeg Strateškog plana, govore o povećanju sredstava za Zakladu, povećanju zapošljavanja u civilnom društvu, a uz rezove od 50 posto možemo očekivati upravo suprotno. Pitanje je kako Vlada gleda na civilno društvo, jer ovim se zatvaraju vrata za njega. Dobivamo nedvosmislenu poruku da sve što smo ovdje radili ustvari nije bilo realno, niti je bilo potrebno ovom društvu. Pitanje je jesmo li bili licemjerni kada smo maloprije razgovarali o strategiji stvaranja uvjeta za razvoj civilnog društva, o novim izborima za Savjet, a došli smo do toga da se bavimo isključivo pitanjem hoće li neka tijela državne uprave provoditi državne politike na način da se urušava cijeli model, koji se pokušava kopirati u cijeloj Jugoistočnoj Europi. Idući se tjedan trebamo sastati s ukrajinskom delegacijom da im predstavimo – što? Saborska rasprava o izvješću o radu Zaklade završila je prihvaćanjem izvještaja sa 111 glasova za, 0 glasova protiv i četiri suzdržana. Nakon toga je uslijedila neobjašnjiva diskrepancija, uz bitzkrieg taktiku na sjednici Vlade na način da svi padnu u nesvijest. Sabor je usvojio i državni proračun u kojem je Zaklada dobila blago povećanje prihoda od 5 posto. Sada se dogodilo da se zbog jednog malog proja organizacija koje su prošle godine povukle ukupno 7 posto Zakladinih sredstava, urušava čitav sustav. 

Jakir-Bajo: Strateški plan na koji se pozivate donijela je prošla vlada. 

Katarina Pavić: To je strateški plan za 2016. Godinu.

Jakir-Bajo: Ali to je stari strateški plan.

Katarina Pavić: Važeći je, ova vlada ga je objavila. 

Jakir-Bajo: Nije to ažurirani strateški plan, ali nije bitno. Slažem se da bismo s donošenjem uredbe o raspodjeli dobiti od igara na sreću trebali krenuti puno ranije. Jedini način koji bismo mogli prevenirati ovakve situacije jest da dokument za iduću godinu krenemo raspravljati već u listopadu. Sada nažalost ne možemo više vratiti vrijeme, a razlozi prioritizacije nisu vam pravodobno elaborirani. 

Mirela Travar: Da nekoliko tjedana nismo stajali na Markovom trgu, ova se katastrofalna uredba vjerojatno uopće ne bi niti našla na sjednici Savjeta. U zadnji smo trenutak saznali da ju Vlada kani donijeti i uspjeli smo da se nađe na njezinoj sjednici. Znam da ne možete vratiti proteklo vrijeme, ali još uvijek možete pružiti argumentaciju zbog čeka se dio koji dobiva Zaklada smanjuje s 14 na 4, odnosno 6,8 posto. Još uvijek nismo ni ovdje, niti bilo gdje drugdje, čuli argumentirano mišljenje zašto se to radi i zašto se ide urušavati sustav, što je suprotno svim Vladinim pozitivnim praksama. Koji je tome razlog da se Zakladi, jednoj uzornoj instituciji, idu rezati sredstva za 70, odnosno sada 50 posto?

Jakir-Bajo: Razlog je u tome što su se na druge, socijalne i humanitarne djelatnosti, odlučilo alocirati više sredstava. S druge strane, na programske djelatnosti kulture također  se odlučilo alocirati više sredstava. Koliko znam, ovaj je prijedlog upućen na radna tijela Vlade, a kako će dalje ići procedura to vam stvarno ne mogu reći. Ovaj sam prijedlog izradila 20 minuta prije nego što sam došla tu. Recimo za branitelje je u 2015. godini isplaćeno 4,8 milijuna, a sada je planirano 6,4. Za civilno društvo je predviđeno 6,88 milijuna. To se dalje raspoređuje Nacionalnoj zakladi i za sufinanciranje EU-projekata. Za ovu drugu aktivnost je predviđeno 1,9 milijuna, što mislim da je dovoljno sredstava. 

Igor Vidačak: Naše projekcije pokazuju da su zahtjevi veći od ovoga što se trenutno planira. Naravno, morat ćemo smanjiti postotke sufinanciranja, odnosno dosadašnje brojke. Najveći dio sredstava ne ide na Europski socijalni fond, nego na različite programe Unije gdje organizacije civilnog društva nisu u mogućnosti od resornih ministarstava dobiti podršku za provedbu tih programa. 

Igor Roginek: Gospođo Jakir-Bajo, na početku ste rekli da je ove godine projicirano 11 miliona kuna više lutrijskih sredstava nego prethodne. To mi se čini kao razlog više da nema potrebe smanjivati postotke Zakladi da bi se povećali drugim sektorima. Zašto se oni, ako su prioritetni, ne namire iz same činjenice da je kolač ove godine veći? 

Mario Stančić: Ja sam predstavnik udruga za skrb nad osobama s invaliditetom. Nama je u interesu da se uredba što prije donese jer mnoge udruge nam imaju probleme što se tiče sredstava vezano uz osobne asistente.

Marina Škrabalo, članica Europskog gospodarsko-socijalnog odbora i kao članica Radne skupine za podršku zemljama Zapadnog Balkana i Turskoj u procesu pristupanja EU i članica Nadzornog odbora za pregovore sa Srbijom: Hrvatski model institucionalizirane suradnje između civilnog društva i države razvijan je kroz dijalog i suradnju i pridonio je stabilnosti, održivosti i velikoj inovativnosti civilnog društva u Hrvatskoj. Samim time pridonio je i inovativnosti javne uprave. Zahvaljujući njemu došlo je do mnoštva pozitivnih iskoraka u javnom sektoru, poput Zagrebačkog centra za nezavisnu kulturu, Zaklade Kultura nova, HAVC-a, Nacionalne zaklade… Govorimo o izuzetno vrijednim inovacijama u upravljanju. Svi mi koji nešto znamo o održivosti, znamo da takav način upravljanja novcem daje veće multiplikatore i dodatne efekte, i da se on može oplođivati kroz zakladničke modele ili kombiniranjem više izvora financiranja. Ovo što sada slušamo čini se da je daleko ispod razine naše javne uprave, daleko ispod standarda na koje smo svi navikli. Ovo je, nažalost, ulet s modelom donošenja odluka substandardnim u odnosu na ono što je u Hrvatskoj razvijeno 1998, 2004. itd. Proces donošenja državnog proračuna je participativan i interaktivan. Kako je moguće da u proračunu budu naznačeni jedni prioriteti, da bi tri tjedna potom bili naznačeni drugi prioriteti? Kako je moguće da, ako dođe do tako značajne promjene prioriteta, nema napisanog obrazloženja, nikakve procjene učinaka, apsolutno nikakve podloge, a zaobiđen je i cjelokupni mehanizam multiresorne koordinacije? Danas, ovdje na Savjetu, uopće nismo dobili napismeno novi tekst Uredbe – apsolutno nikakav materijal. To je stvar urušavanja modela uključivog analitičkog donošenja odluka i oblikovanja javnih politika, indikator je pada standarda, i to je tema koju ćemo postaviti na Europskom gospodarskom i socijalnom odboru. Da se nadovežem na ono što je gospodin prije mene rekao - država je na ovaj način, između ostaloga, povrijedila ustavno pravo na inkluzivno obrazovanje i na rad osoba s invaliditetom, jer udrugama za brigu nad njima ne isplaćuje na vrijeme novac za osobne asistente osoba s invaliditetom. Sama činjenica da je država tako javnu funkciju povjerila udrugama pretpostavlja da se država treba potruditi kako bi postojala stabilna sredstva njegova financiranja.

Jany Hansal: Ovo mi je jako čudno, ne dajmo da nam na ovaj način ukinu to što smo stvorili. Mlade učimo o participativnom budžetiranju, a gdje smo? Donesimo neke zaključke kojima će se ponositi naša djeca. 

Slađana Novota, predsjednica Savjeta u prošlom sazivu: Gospođa Ivana Jakir-Bajo bila je članica Savjeta dok sam ja predsjedavala i sjećam se da smo na jednoj sjednici govorili o monitoringu i o evaluaciji učinaka organizacija civilnog društva. Ako se sjećate, Ivana, govorili smo da proračun planiramo i donosimo na temelju monitoringa i evaluacije. Upravo vi ste se javili i složili s time, pa se sad pitam što se dogodilo. Cijenim vas kao stručnjakinju i cijenim vaš doprinos, pa se pitam da li se vama dogodila politika i zašto ste pristali na to da nakon svih ovih godina iskustva u Savjetu i razumijevanja ovoga što radimo, sudjelujete – svojevoljno, pretpostavljam – u procesu koji nam je donio ovakav rezultat. Izuzetno sam razočarana ponuđenom argumentacijom. Mislim da Savjet treba inzistirati na pitanju na temelju čega se valoriziralo da udruge socijalne i humanitarne djelatnosti dobiju više sredstava. Jedino što čujem jest da je njima više trebalo. Apsolutno me zanimaju podloga, valorizacija, kriteriji i sve ostalo na čemu uvijek inzistiramo. Nacionalna zaklada, Vladin ured za udruge i ovaj Savjet izgradili su sustav koji mora biti primjenjiv i na Vladu i na promišljanje o uredbama, njihovim izmjenama i prenamjenama sredstava. Ne vidim zašto bi Vlada bila izdvojena od demokratskih procedura koje svi poštujemo.

Osjećam se izuzetno obezvrijeđeno i omalovaženo. Potpore koje smo godinama dobivali od Nacionalne zaklade kao regionalni centri potpore koje pružamo organizacijama, pa tako i humanitarnim i socijalnim. Pružamo im najširu vrstu podrške da bi mogle funkcionirati, i pružati prijeko potrebne i hvale vrijedne socijalne usluge, o kojima govorite i za koje ste sada dali više sredstava. Potpuno ste zanemarili dio u kojem mi pružamo podršku upravo tim organizacijama, da bi invalidi kvalitetnije živjeli, da bi imali bolji status i da bi, isto kao i siromašni i beskućnici, dobili dostojanstvenu, a prijeko potrebnu skrb. Smanjivanjem sredstava nama, obezvređujete pomoć koju pružamo tim udrugama. 

Ako je to politička odluka, poručite im – njima – da, ako žele više sredstava u državnom proračunu neka se obračunaju s kriminalom u ovom društvu, poput pranja novca i poreznih utaja. Da se resursi koji im stoje na raspolaganju za takvu djelatnost revnosno primjenjuju, nekoliko bi se puta premašio iznos koji se raspodjeljuje civilnom sektoru. Događa se progon civilnog društva uz prozivanje nekoliko udruga, i demonizacija civilnog društva gdje svakoga od nas pojedinačno netko može presresti na cesti i optužiti da smo "na državnom proračunu" i da smo "uhljebi". Pozivam vas da zaštitite civilno društvo i da prestanete s govorom mržnje i degradacije.

Leljak Gracin: Gospođa Jakir-Bajo možda nije najbolja adresa za ovaj apel, a s nama je otpočetka gospođa Marina Tatalović, potpredsjednikova savjetnica za društvena pitanja. Vi ste bolja adresa da ovaj apel, kao i naše zaključke, uputite gospodinu Petrovu.

Potom je predsjednica Savjeta Željka Leljak Grcin pročitala i stavila na usvajanje sljedeće zaključke Savjeta: 

- Savjet savjetuje Vladu da se o uredbi kao temeljnom dokumentu kojim se konkretizira podrška civilnom društvu ne odlučuje jednostrano i na štetu brojnih korisničkih skupina;

- Dugotrajno izgrađivan i djelotvoran model podrške civilnom društvu treba zaštititi od neutemeljenih odluka koje vode njegovu urušavanju;

- Sredstva namijenjena ključnoj instituciji za podršku civilnom društvu, a to je Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva, ne bi trebalo smanjivati već je potrebno slijediti dugogodišnji kontinuitet politike podrške civilnom društvu po kojem je Hrvatska prepoznata;

- Potrebno je na sustavan način razmotriti i argumentirati koji su učinci rada udruga koje doprinose društvenom razvoju i na temelju utvrđenih činjenica i dijaloga odlučivati o promjenama u sustavu, koje će pridonositi njegovu poboljšanju, a ne urušavanju.

Tomislav Pokaz, ured predsjednika Vlade: To je prvi put da smo uopće čuli ove zaključke. 

Leljak Gracin: Poslala sam vam ih. 

Tomislav Pokaz: Prijedlog zaključaka nije ono što ste poslali. Ja to sad čujem prvi put. Ne mogu se složiti s tim. 

Leljak Gracin: Ali ja sam to prekjučer poslala. Svim članovima Savjeta i zamjenicima.

Tomislav Pokaz: Kad već ovdje govorimo o otvorenosti, inkluzivnosti i transparentnosti, kad je već pismo Mreže udruga za suzbijanje siromaštva bilo upućeno na Savjet, mislim da bi bilo u redu da su bili priloženi i ti materijali. 

Leljak Gracin: Zaključci su sasvim sigurno bili u e-mail poruci koju sam vam poslala. Ako ste dobili moj poziv na sjednicu, u njemu je i prijedlog za usvajanje zaključaka. Ako smatrate da treba glasati o usvajanju ovih zaključaka, što će biti možda prvi put otkad postoji Savjet, možemo pristupiti glasanju. 

Igor Vidačak: Mislim da pitanje preglasavanja u Savjetu nikada nije bila dobra praksa i nije vodilo nekim pravim pomacima. Dodana vrijednost Savjeta je da se raspravi o spornim temama, koje nužno izazivaju tenzije s jedne i s druge strane. Činjenica je da prijedloge zaključaka nemaju svi ispred sebe, pa je utoliko teže izjasniti se o svakome od njih. Možda bi trebalo vidjeti može li se zauzeti načelni stav o nekome od njih. Vidim da su većinom načelni, osim konkretnog prijedloga da se ne smanjuju sredstva Zakladi, što je sada očito nemoguće jer su sredstva smanjena. Mislim da je to najspornija točka ovih zaključaka. U tom smislu predlažem da se taj zaključak revidira kako bi bio praktičan i konkretan. U kontekstu smanjenja sredstava Zakladi trebat će napraviti određene korake. Ona je zadnjih godina preuzela velik posao od Ministarstva socijalne politike, a pitanje je hoće li moći provoditi te natječaje. Potrebni su dodatni međuresorni sastanci nakon usvajanja uredbe da se vidi kako će se to provoditi. Potrebno je, dakle, biti konkretan u pitanju što napraviti dalje nakon smanjenja sredstava Nacionalnoj zakladi. Predložio bih da se među zaključke uvrsti potreba žurnih međuresornih sastanaka kako bi se riješi način financiranja poslova koje je Zaklada dosad provodila za ostala ministarstva. To je problem koji treba raspraviti nakon vrlo izvjesnog skorog donošenja uredbe. Osim toga, založio bih se da fokus zaključaka Savjeta bude na budućem procesu i postupcima oblikovanja uredbe koji, naravno, ima utjecaje na sve sektore civilnog društva. To je puno važnije, da se iz procesa koji nije bio zadovoljavajući izvuku lekcije. Svi drugi zaključci koji bi vodili preglasavanju izazvali bi dodatne tenzije.

Mirela Travar: Mi kao članovi Savjeta za razvoj civilnoga društva ne možemo pristati na urušavanje modela i na smanjenje sredstava Nacionalnoj zakladi na temelju političke, neargumentirane odluke. Žao mi je ako se Savjet ne može složiti s time. U ova dva sata nismo nijednom čuli koji je razlog smanjivanja sredstava Zakladi. 

Ivana Jakir-Bajo: Ministarstvo socijalne politike, branitelja itd. najbolje poznaju svoje prioritete i aktivnosti. Predlažem da se ministarstva na koja su alocirana sredstva Zaklade pisano očituju o koracima koje će poduzeti u provedbi postotaka sredstava alociranih u uredbi. Kako ne bi ostalo mrtvo slovo na papiru, da sam iznijela brojke, a da aktivnosti nigdje nisu naznačene. Monitoring će pokazati je li ovaj neposredni model gradnje povjerenja između ministarstava i civilnog društva možda uznapredovao. Trebamo, znači, pratiti izvršenje tijekom godine. To bi trebao biti jedan od prijedloga zaključaka.

Boris Jurinić, Ministarstvo kulture: Predstavnici državnih tijela i civilnih udruga najvećim su dijelom dosadašnjeg procesa uglavnom konsenzualno odlučivali. U ovoj situaciji, mi koji smo iz tijela državne uprave imamo teške dvojbe: što je uopće naš mandat? Ako je savjet stručno, savjetodavno tijelo Vlade, ja sam službenik Ministarstva, ali sam ujedno i stručnjak i ovdje iznosim svoje stručno mišljenje. U tom slučaju, a s obzirom da sam iz Ministarstva kulture, reći ću da je sve krenulo naopako s neprofitnim medijima. Na jednom malom primjeru može se vidjeti što se ustvari događa. Tri milijuna kuna (koliko su neprofitni mediji dobivali preko Ministarstva) nije puno novaca. Financijsku pomoć neprofitnim medijima nekad je distribuirala Nacionalna zaklada i bilo je vrlo jasno precizirana namjena tih sredstava: za djelovanje neprofitnih medija u smislu poticanja razvoja civilnog društva. Iz meni potpuno nepoznatog razloga ta sredstva su prešla u Ministarstvo kulture. Ne ulazim u pitanje njihove distribucije, premda je i to tema o kojoj bi se moglo raspravljati; no nakon četiri godine, ta su sredstva završila – gdje? Kao potpora izdavačkoj djelatnosti, što je po definiciji subvencioniranje. Dakle lutrijska sredstva su prešla u subvencije. Ovdje dakle nije u pitanju samo uredba, nego čak i Zakon o igrama na sreću. Kada se govori da su to sredstva poreznih obveznika, to ne uzima u obzir sve nijanse. Ne radi se o poreznim prihodima građana, nego o "javnim davanjima po posebnim zakonima". Cijela ideja Zakona o igrama na sreću sastojala se naime u tome da ta sredstva budu raspodijeljena za razvoj civilnog društva. Konsekvenca ovako radikalne promjene jest da se dovodi u pitanje Zakon o igrama na sreću. Ako se radi o drastičnijim promjenama čitavu bi stvar trebalo vratiti na 1991. godinu kada se to zvalo "sredstvima ostvarenim priređivanjem igara na sreću od interesa za Republiku Hrvatsku". Čitavu bi priču u tom sluičaju trebalo vratiti na 1991., reći da su to sredstva državnog proračuna, i tada će ministarstva s njima raditi što ona hoće. I situacija će biti posve čista. Ovakvim se postupcima urušava Savjet, dovodi se u pitanje Nacionalna zaklada, a moglo bi se zaključiti da niti Vladin Ured za udruge nema više smisla. To su daleko suštinskija pitanja od postotaka. Legitimno je, naravno, da se sustavi redefiniraju. Savjet je na velikoj kušnji, a prije svega mi iz tijela državne uprave koji sudjelujemo u njegovu radu. Ja sam, naravno, na vašoj strani.

Leljak Gracin: Trebali bismo raditi na tome da ne bude različitih strana ni boja. Ne bi bilo dobro da nakon tolike rasprave izađemo bez ikakvog zaključka, tim više što nismo čuli ništa bitno različito od predstavnika udruga u odnosu na predstavnike tijela državne uprave koji su se javili za riječ. Danas ću vam ponovo poslati e-mail s modificiranim prijedlogom zaključaka pa vas molim da se poimenice izjasnite o njima.

 

Autor: Toni Gabrić