Ako ne plaća izdavačima prodane novine, i hrvatska novinska industrija propada kao i drugi Agrokorovi dobavljači. Onda su i u novinskim kućama plaće u pitanju, u krajnjem slučaju i opstanak.

Dok je još potpuno neizvjesno na koji će se način rješavati dužničko ropstvo Agrokora opasno za hrvatsku ekonomiju i ogromni broj zaposlenih, i što će sve s vremenom izići na vidjelo, pozabavit ćemo se jednim jako važnim segmentom tog proizvedenog kaosa. To su mediji - novine i njihova distribucija.

Prije deset godina, u ljeto 2007., Todorićev Agrokor postao je većinski vlasnik Tiska i od tada apsolutno dominira tržištem distribucije novina. Više potiho nego glasno i javno, upozoravalo se kako je hrvatski raritet da maloprodajni trgovački lanac 'drži' gotovo cjelokupnu novinsku distribuciju u zemlji. Prodajne novinske mreže u Europi su obično one koje su specijalizirane za taj ili sličan posao vezan uz medije, a ne najveći trgovačko-prehrambeno-uslužni koncern u zemlji kao što je to u Hrvatskoj. Uvijek je to opasno a što je koncern veći i moćniji, i mediji su u većoj, čvršćoj, monopolističkoj šaci.

Uprava Agrokora odmah nakon što je preuzela Tisak pogoršala je uvjete poslovanja novinskoj industriji. Odmah je bio povećan rabat jer su osim postotka od prodanih primjeraka, izdavači morali plaćati i fiksni dio. Agrokor je uveo i naknadu za veliku novinsku remitendu čega prije nije bilo. Pa onda, ako izdavač hoće da mu se novina na kiosku pojavi na privlačnijem mjestu, mora plaćati posebnu naknadu i uvela se nemala naknada za uvođenje novih proizvoda. Što su mogli učiniti novinski izdavači kako bi promijenili te za njih pogoršane uvjete? Pa, nisu mogli ništa, ako hoćeš prodavati novine moraš prihvatiti ono što traži monopolist Todorić!

Istina je, naravno, da su glavni mediji od samog nastanka Agrokora izbjegavali izvještavati o onome što se loše događalo u Todorićevoj kompaniji, tako i o neracionalnom širenju kompanije i prezaduženosti. Jer, Agrokor je bio najveći oglašivač i Todorić je nekoliko puta prijetio povlačenjem oglasa kad nije bio zadovoljan nekim tekstom ili naslovom. Možemo zaključiti da je, jednim dobrim dijelom, Agrokor i došao u ovu gadnu poziciju zato što su mu to dopustili najodgovorniji ljudi u  cjelokupnom političko-pravno-financijskom sistemu, i zato što su mu to - nedovoljno kritičkim bavljenjem njegovom kompanijom - dopustili i glavni mediji.

Osim drugih Agrokorovih tvrtki, blokiran je i Tisak koji distribuira novine. Ako ne plaća izdavačima prodane novine, i hrvatska novinska industrija propada kao i drugi Agrokorovi dobavljači. Onda su i u novinskim kućama plaće u pitanju, u krajnjem slučaju i opstanak.

Novinsko-izdavačke kuće i novinari su zbog monopolističkog preuzimanja kojeg je Agencija za tržišno natjecanje bez ikakvih problema odobrila, sada među prvima na udaru.

Ova je situacija sada za sve valjda veliko otrežnjenje, ali ono dolazi kasno ili prekasno.

Bitno je sačuvati hrvatsku proizvodnju hrane i omogućiti za nju sigurnu prodaju, pod najpovoljnijim uvjetima. Pitanje hrane je strateško.

A novine bi, svakako, još uvijek trebale biti jamac demokracije i kritičke (samo)svijesti u svakoj, pa i u ovoj zemlji. Zato su i novine baš jako strateško pitanje.

Autor: Zdenko Duka