Kroz povijest Hrvatsko novinarsko društvo prolazilo je kroz velika iskušenja i burna razdoblja, dijeleći sudbinu država i društva u kojima je djelovalo. Jedan od najtežih perioda svkakako je i golgota kroz koju su novinari i novinarstvo prošli prije pedeset godina u političkim čistkama za vrijeme Hrvatskog proljeća.
Kako je to tada izgledalo u knjizi Hrvatsko novinarstvo u 20. stoljeću u poglavlju Dvadeseta skupština Društva novinara Hrvatske zapisuje Božidar Novak navodeći kako se potpuni obračun u novinarskoj organizacija Hrvatske događa upravo na toj skupštini, održanoj 25. lipnja 1973. godine. Prije toga početkom 1972. dotadašnji predsjednik Društva i potpredsjednik novinarske organizacije Jugoslavije Krešimir Džeba podnio je ostavku. Poslije je na izvanrednoj skupštini Društva razrađena platforma za progon nepoćudnih novinara.
– Do danas ne postoji cjelovit popis proganjanih novinara – sudionika u hrvatskom proljeću. No iz nepotpunih podataka vidljivo je da je oko 100 novinara ili čak 10 posto članova DNH-a došlo pod razne oblike represije. Za medijske delikte sudovi su izrekli oko 50 prvostupanjskih sudskih zatvorskih kazni, zapisao je Božidar Novak koji je i sam bio žrtva progona, jer ga je na prijedlog aktiva redakcije Vjesnika Sud časti DNH-a trajno isključio iz Društva. Sličnu ili istu sudbinu doživjeli su i drugi novinari i urednici, a spominjemo samo neke: Ivo Bojanić, Radovan Vukovojac, Srećko Lipovčan, Ivo Horvat, Lucija Spajić. Frano Perić, Duško Car, Mladen Hanzlovsky s Radio Zagreba; Nada Krmpotić, Krešimir Džeba, Srećko Frajndlih i Drago Kastratović-Tović iz Vjesnika u srijedu; pored Novaka u Vjesniku su iz Društva privremeno bili isključeni Milovan Baletić i Zdravko Židovec.... Kasnije će iz Društva biti isključeni i Tomislav Đurić iz varaždinskih vijesti i Ernest Fišer iz Kajkavskog kalendara. No s time se nije završilo te će tijekom idućih godina brojni novinari dolaziti na razno, razne načine pod stegu i na udar režima.
Najzvučnije ime i sinonim za čistke među novinarima bio je uptravo novinarski bard Božidar Novak, koji se rodio Hvaru 1925. godine. Novak je predsjednik Društva novinara Hrvatske bio u mandatu od 1958. do 1962. godine. Kao mladić 1942. godine otišao je u partizane. Nakon rata na Pravnom fakultetu u Zagrebu studirao je pravo. Novinarstvo je studirao u Salzburgu, a studijski se je usavršavao na studijskim putovanjima u Engleskoj, SAD-u, Austriji, Italiji, Čehoslovačkoj, SSSR-u i Japanu.Prvo je glavni urednik bio u Slobodnoj Dalmaciji, a potom u Vjesniku. S Novakom na čelu Vjesnik je dosegao svoje zvjezdane trenutke. Bio je generalni direktor kuće Vjesnik u dugom razdoblju od 1963. do 1971. godine. Koristeći se zapadnim iskustvima, razvio je dnevnik Vjesnik u suvremeno informativno glasilo, a Vjesnik u vodeću novinsku kuću u Jugoslaviji. U ono je vrijeme postao Vjesnik je jedna od deset najjačih medijskih kuća u Europi. Vjesnikova izdanja Arena, VUS, Studio, Svijet, Plavi vjesnik dosizali su rekordne naklade, a listovi su bili tiskani na naprednim strojevima po čemu su bili prvi u Europi, ispred zapadnjačkih medijskih kuća.
S režimom se prvi put oštrije doveo u probleme 1962. kad je iskao da se prekine s praksom po kojoj listovi u Jugoslaviji ne smiju međusobno polemizirati. U periodu samog početka sedmdesetih opet se izložio udaru režima, kad zbog Berlinske špijunske afere, odbio smijeniti Milovana Baletića unatoč Titovu zahtjevu. Kasnije je prisilno umirovljen uz vrlo diskreditirajuću kampanju. Vratio se na rodni Hvar i bavio ribarstvom.
Ponovno se pojavio u javnom životu 1990. godine. Suosnivač je HHO-a, čijim je djelatnikom skoro dva desetljeća. Pisao je za Slobodnu Dalmaciju, Vjesnik, Danas, Novi list, Večernji list, Feral Tribune, Dalmatinske novine, Jutarnji list, Novinar, Medijska istraživanja i Hrvatsku reviju. Veliki hrvatski novinar Božidar Novak napustio nas je 2013. godine, a iza njega su ostala vrijedna djela: Suvremeno novinarstvo (1964), Hrvatsko novinarstvo u 20. stoljeću (2005) i dr.
Izvor: HND