Čak 1051 umirovljenik koji jedva preživljava s mirovinom nižom od 1500 kuna, a takvih je u Hrvatskoj više od 218 tisuća, mora od usta odvojiti 40 kuna za RTV pristojbu i to samo kako bi se „skucalo“ za bruto plaću glavnog ravnatelja HRT-a.

Naime, prema podacima o prosječnoj isplaćenoj bruto plaći za prvi kvartal 2015., plaća prvog čovjeka javne televizije u Hrvata iznosi čak 42.073,58 kuna bruto što, poigramo li se brojkama, znači da samo ta jedna mjesečna plaća proguta čak 525 punih RTV pristojbi od 80 kuna. Upola manje, no i dalje za hrvatske prilike visoke plaće, imaju glavni urednici na javnoj televiziji čija bruto plaća iznosi 21.092,96 Kn. Sedamnaest glavnih urednika, među kojima su šefovi četiri televizijska i tri radijska programa te devet regionalnih centara, tako prosječno prima neto plaću od oko 12.400 kuna, a toliko iznosi i prosječna plaća rukovoditelja 27 radnih jedinica. Četiri ravnatelja programskih jedinica mjesečno na račun dobiju oko 16.850 kuna neto, odnosno 31.750 kuna bruto, a 50 rukovoditelja odjela oko 11.300 kuna neto, odnosno 18.150 kuna bruto. Novinari-mentori imaju bruto plaću  26.695,77 Kn, savjetnici-mentori 24.322,08, a izvršni urednici 23.215,83 kn bruto.

Stotine milijuna kuna samo za plaće

U tom se „revijalnom tonu“ samo za plaće oko tri tisuće zaposlenih na javnoj televiziji potroši gotovo 438 milijuna kuna.  I dok u većini zemalja javne televizije čak 75 posto sredstava troše na kvalitetan program, HRT za program izdvaja tek 25 posto sredstava, dok čak 75 posto „proguta“ tzv. hladni pogon. No, brige oko toga kako namaknuti sredstva nema.

Naime, za razliku od tvrtki, malih proizvođača, poljoprivrednika i ostalih koji se svim silama trude biti što kvalitetniji kako bi zadržati glavu iznad vode na uzburkanom i nemilosrdnom  tržištu, Hrvatska radiotelevizija ima siguran „urod“, jer od građana, unatoč tome što sve manje gledaju programe HTV-a, godišnje ubere oko 1,3 milijarde kuna, što čini više od 80 posto ukupnih prihoda. Prema nekim istraživanjima, usporedimo li visinu pristojbe koju plaćamo HRT-u i BDP po glavi stanovnika, po tom kriteriju plaćamo manje samo od stanovnika Danske, Austrije i Švicarske, ali zato više od Talijana, Poljaka, Norvežana, Britanaca, Šveđana, Iraca, Francuza, Čeha te Slovenaca, Makedonaca i Srba.

Slovenci na plaće zaposlenih na javnoj televiziji troše mnogo manje

Iako je iznos mjesečne pristojbe koju plaćaju naši zapadni susjedi Slovenci nešto veći, na plaće zaposlenih na tamošnjoj javnoj televiziji troši se znatno manje, pa tako prvi čovjek  RTV Slovenija ima mjesečnu bruto plaću od 18.200 kuna. Plaće urednika emisija su oko 12.100 kuna, plaće novinara su u prosjeku oko 10.700, a snimatelja oko 8 400 kuna bruto. Uz to, slovenska javna televizija ima i gotovo tisuću zaposlenika manje nego hrvatska, a s oko 1900 zaposlenih ostvaruje ukupni godišnji prihod od 115 milijuna eura, od čega 30 posto ostvaruje na tržištu, tehničkim uslugama i oglašavanjem.

Još manje zaposlenika ima BHRT na kojoj je oko 900 zaposlenih. Prosječna plaća na BHRT-u iznosi 3050 Kn, no najveći broj, oko 62 posto zaposlenih, mjesečno prima između 1900 i 2700 Kn. Javna televizija u BIH našla se pak u velikim problemima kada se na njen račun počelo slijevati sve manje novca od RTV pretplate jer se broj pretplatnika od 2009. godine, kada ih je bilo preko 902.000, u 2015.-oj prepolovio zbog otkazivanja fiksnih telefona uz koje se plaćala i RTV pristojba, u iznosu od oko 7,5 KM (oko 30-ak Kn).

U susjednoj Srbiji građani plaćaju RTV pristojbu u iznosu od oko 40 kn. Na plaće zaposlenih, kojih je u javnoj medijskoj kući oko 3300, troši se oko 17 milijuna kuna. Prema početkom godine objavljenim podacima o visini zarada zaposlenih na tamošnjoj javnoj televiziji, prosječna neto plaća isplaćena u posljednjem kvartalu 2015. iznosila je oko 400 eura neto, mjesečnu plaću veću od 6100 kuna (100.000 dinara) primilo je samo 55 zaposlenika, dok je njih 180 ostvarilo prihod između 4200 i 6100 kuna (70.000 i 100.000 dinara). Generalni direktor prima neto plaću od oko 17.315,74 kuna, a glavni i odgovorni urednik programa neto plaću od oko 11.074,95 kuna.

Iako se pristojbe za financiranje javnih TV postaja plaćaju u oko dvije trećine europskih zemalja, u gotovo svim tim zemljama u kojima se javni RTV servisi financiraju iz džepova građana stalno je otvoreno i pitanje treba li ili ne plaćati RTV pristojbu. S HRT-a, u obrani takvog modela financiranja, poručuju -„javni RTV servisi su danas u Europi potrebnije više no ikada kao jamci slobodnog formiranja javnog mišljenja u svim važnim dijelovima društva, jer ne moraju voditi brigu o interesima dioničara, već pružiti uslugu svima u društvu“.

Na riječima su TV za sve, na djelima baš i ne

Ističu kako „javni radio i javna televizija moraju biti televizija ili radio za sve, odnosno za svakog građanina zemlje u kojoj djeluju. Svojim programima obraćaju se svim građanima bez obzira na godine, obrazovanje ili kupovnu moć. Za razliku od komercijalnih radijskih i televizijskih postaja, koje legitimno moraju živjeti od komercijalnih prihoda i prema tome program prilagođavaju određenom dijelu publike koji zanima oglašivače, javni radiotelevizijski servis namijenjen je svekolikoj javnosti koja je i financira i kontrolira“, navodi se na stranicama HRT-a.

No, većina će se složiti samo s navodom da hrvatska javnost financira javni radiotelevizijski servis. O tome je li taj servis ispunio svoj zadatak po kojem bi morao biti televizija ili radio za svakog građanina Hrvatske itekako bi se dalo diskutirati, posebno nakon što je nedavno pjevač poznat po pjevanju pjesme "Jasenovac i Gradiška Stara", kojem mnoge europske zemlje zabranjuju nastup, dobio besplatnu reklamu u udarnom terminu na televiziji koju plaćaju svi građani Republike Hrvatske i na čijim stranicama stoji kako je HRT samostalan javni RTV servis u službi svojih građana, koji ima mehanizme kontrole i ispravljanja pogrešaka, ali i slobodu i odgovornost kako bi radio objektivno, korektno i nepristrano.

Nakon nedavnog prijenosa iz Knina, to ipak zvuči kao šuplja priča.

U svijetu javni servisi nemaju tretman svetih krava

Na testu transparentnosti i trošenja novca prije nekoliko se godina „spotaknula“ grčka javna televizija. Uz obrazloženje da „javni mediji nisu bili transparentni te da su imali prevelike troškove“ odlukom Vlade Antonisa Samarasa  sredinom 2013. ugašena su sva tri kanala javne radiotelevizije ERT.

"U vremenu dok se grčki narod žrtvuje, nema mjesta za odgađanje, oklijevanje ili toleranciju svetih krava", poručio je tada glasnogovornik grčke vlade Simos Kedikoglou, dodajući kako su tri nacionalna programa, zajedno s regionalnim, nacionalnim i vanjskim radio postajama, Grčku stajala 300 milijuna eura na godinu.

Ogromne rezove u javnom financiranju do 2017. planira provesti i francuska vlada koja je prije nekoliko godina prihvatila novi zakon o medijima prema kojem državna televizija mora iz svog programa izbaciti sve oglase. Plan je da se umjesto reklamnim porukama svi državni mediji financiraju pretplatom, novim porezima na privatne postaje te od tvrtki koje se bave mobilnom telefonijom. I francuski javni servis najveći dio sredstava, više od 70 posto, prikupi od pristojbi za licencu koje plaćaju građani. Od pristojbi koje iznose 136 € godišnje prikupi se oko 3,5 milijarde €, 7 posto sredstava dolazi od javnog financiranja, 8 posto od oglašavanja, dok se kao izvor ostatka novca navode "sponzorstva i drugo".

U Hrvatskoj pak novac prikupljen od pristojbe čini visokih 85 posto ukupnih prihoda HRT-a. No, sve je više onih koji ne mogu ili pak ne žele plaćati RTV pristojbu jer ne gledaju programe HRT-a, što ne prolazi bez posljedica. Svakog se dana na ime dugovanja prema HRT-u provedu čak 274 ovrhe. U dva ciklusa godišnje se ovrši po pedeset tisuća pretplatnika javne televizije te tako, zbog neplaćene TV pristojbe, Hrvatska radio-televizija svake godine provede više od 100.000 ovrha. HRT na svojih 1,2 milijuna pretplatnika tako ima i preko milijun ovršnih predmeta, u nekoj fazi ovršnog postupka, koji se pokreće kada obveznik plaćanja pristojbe, ni nakon opomena, ne plati zaostale račune u iznosu većem od 200 kuna.

No, ima i onih koji su iz spora s HRT-om ipak izašli kao pobjednici. Stipe Petrine RTV pristojbu nije  plaćao od 1986. godine tvrdeći "da se radi o haraču i porezu na budale". Nakon što je dobio spor protiv HRT-a, na svojoj je internetskoj stranici napisao kako je "uspio dokazati da HRT nema valjani dokaz temeljem kojeg naplaćuje svoju pristojbu, da inkasatori nezakonito ulaze u kuće građana i da HRT lažira dokumente o prijavljivanju TV prijamnika".

Protiv plaćanja RTV pristojbe nedavno su se pobunili i brojni hrvatski cestovni prijevoznici koji su početkom godine dobili dopise Hrvatske radio-televizije, u kojima stoji da prijave sve radioprijamnike u svojim kamionima i da za njih plaćaju RTV pristojbu od 80 kuna mjesečno.

S HRT-u su tada pojasnili kako su na temelju podataka iz MUP-a o korisnicima motornih vozila u leasingu poslali pozive za prijavu svima onima koji koriste motorna vozila na leasing, a nisu evidentirani platiše mjesečne pristojbe za prijemnik u motornomu vozilu. Pozive za prijavu radioprijemnika uputili su tako na adrese nekoliko stotina tvrtki koje bi, pomnože li 80 kuna s brojem voznih jedinica, morale za RTV pristojbu izdvajati i po nekoliko stotina tisuća kuna godišnje. Stoga je iz nekih prijevozničkih tvrtki stigao brz odgovor – "Iz principa ćemo otkačiti antenu i nećemo imati mogućnost prijema radiosignala, iako radioprijemnici vozačima služe prije svega da bi se informirali o stanju na cestama te izbjegli 'čepove'". Iz Udruge hrvatskih cestovnih prijevoznika najavili su da će od Vlade tražiti ukidanje tog nameta koji smatraju nerazumnim.

Kako će se stvari odvijati, vidjet ćemo tek kada Hrvatska ponovo bude imala Vladu.

Autorica: Sanja Rapaić