Aktualno > Analize

Promjene su teške i spore, ali neophodne

04.04.2018.

Piše: Saša Leković

Skupština HND-a donijela je neke emocionalno teške, ali logične i neophodne odluke. Tradiciju treba poštovati, ali napredak je moguć jedino uvažavanjem činjenica i razumijevanjem dugoročnih posljedica strateških poteza. Tekst predsjednika HND-a objavljenog u zadnjem broju Novinara prenosimo u cijelosti.

Poštovane kolegice i kolege,

Broj Novinara koji držite u rukama na žalost je posljednji. Odluka o prestanku izlaženja stručnog glasila Hrvatskog novinarskog društva nakon čak 72 godine od izlaska njegovog prvog broja nije bila laka. Međutim ta odluka koju je donijela Skupština HND-a na sjednici održanoj 17. ožujka 2018. godine istovremeno je bila i logična i neminovna.

U Novinaru su kroz godine i desetljeća objavljivane vijesti, izvještaji, analize o radu HND-a, ali i o stanju u medijima i čitavoj novinarskoj profesiji. Nekada je Novinar članicama i članovima HND-a bio praktično jedini izvor informacija o tome što se događa u našoj cehovskoj organizaciji, a financijska situacija u gospodarstvu omogućavala je tvrtkama da dodatno pomognu objavom oglasa na stranicama Novinara.

Opća financijska kriza već je odavno sa stranica Novinara odstranila plaćene oglase. Od vremena u kojima je Novinar pokrenut i i u kakvima je dugo živio stigli smo do vremena u kojem već godinama postoji internet, elektronička pošta, web portali… komunikacija je postala nepojmljivo brža, lakša i raznolikija.

Sve je to utjecalo na činjenicu da se gase i tiskana izdanja nekih od najvećih komercijalnih medija čak i u mnogo bogatijim društvima sa mnogo većim tržištima nego što je to slučaj u Hrvatskoj. Logika i matematika već duže vrijeme neumoljivo sugeriraju da je opstanak HND-ovog tromjesečnika nelogičan i predstavlja nepotrebno financijsko opterećenje.

Uostalom, već je i prethodno vodstvo HND-a krajem svojega mandata predložilo ukidanje Novinara, ali to tada članstvo nije prihvatilo. Emocije su nadvladale činjenice. No kada upravljate sustavom poput HND-a, oslanjanje na emocije umjesto na činjenice prilikom donošenja ključnih odluka ne samo da je pogrešna taktika već je najčešće i vrlo opasno.

Uštede

Kada sam prije nepune tri godine izabran za predsjednika HND-a, istovremeno s izborom novog Izvršnog odbora i formiranjem ostalih tijela HND-a u novom mandatu, imao sam jasnu sliku stanja u HND-u i svim elementima društvenoga okruženja u kojemu HND djeluje te razrađene ideje kako stvari mijenjati u korist HND-a i profesije. Ali sam bio svjestan i da će promjene biti spore i teške. Međutim, one su neophodne.

Tradicija zna biti velik teret u takvim situacijama jer su ljudi po prirodi skloniji onome na što su navikli i bilo kakvu promjenu često smatraju napadom na vrijednosti do kojih im je stalo i uporno brane postojeću situaciju ne razmišljajući o tome koje su zapravo njene prednosti, a što su joj mane.

Znajući to, od početka mandata sam pokrenuo pretvaranje tadašnje web stranice HND-a (koja je u trenutku davnog pokretanja bila odlična ideja, ali je vremenom zapuštena i ostala je daleko iza uobičajenih standarda) u moderan portal koji će biti izvor informacija ne samo o radu HND-a već i o svemu značajnom što se događa u vezi medija i novinarstva u Hrvatskoj i svijetu.

Do trenutka kada je Skupština HND-a odlučila ukinuti Novinar web portal HND-a velikim dijelom je već izgrađen upravo u ono što je bila zamisao. Prestankom izlaženja tiskanog Novinara HND će uštedjeti godišnje 75 tisuća kuna koliko je stajalo tiskanje i distribucija časopisa, a svi uredničko- autorski kapaciteti bit će maksimalno iskorišteni na portalu.

Ukidanje Novinara najteže prihvaćaju umirovljeni članovi HND-a, pogotovo oni koji ne pripadaju „internetskoj obitelji“; gubitak „papirnatog“ glasila za njih će značiti makar simboličan kraj rutinske povezanosti s HND-om. Umirovljeni članovi HND-a, koji čine gotovo četvrtinu članstva, ujedno su i skupina unutar profesionalne udruge koja je najviše emocionalno pogođena još jednom odlukom koju je Skupština HND-a donijela na posljednjoj sjednici.

Ukidanjem posmrtnina ne smanjuje se pomoć članstvu

Riječ je o ukidanju posmrtnina koje su desetljećima isplaćivane obiteljima preminulih članova HND-a. Ta odluka nije bila ni laka ni ugodna, ali je nažalost bila neophodna iz nekoliko razloga. Godišnje umire oko 35 članova HND-a, pa je prosječan godišnji iznos posmrtnina oko 245 tisuća kuna. Od tog iznosa od 1. siječnja 2017. godine zakonskim izmjenama 40% od svake posmrtnine (koja iznosi 7000 kuna) uzima država, što je godišnje oko 100 tisuća kuna. Dakle obitelj preminuloga umjesto 7000 dobiva tek 4200 kuna, a ostalo ide u državni proračun.

S obzirom na činjenicu da sva članarina umirovljenika u HND-u ide u Fond solidarnosti, kao i 40% iznosa članarina ostalih članova HND-a (što se neće mijenjati), ukidanje posmrtnina zapravo je, ukoliko se ne povodimo emocijama nego činjenicama, dobitak za HND. Naime, nećemo bez ikakva valjanog razloga ostajati bez 100 tisuća kuna godišnje od kojih članstvo HND-a (a ni obitelji umrlih članova) nema nikakve koristi, a istovremeno će biti više novca za jednokratne pomoći članovima.

Također HND će i dalje nadoknađivati članovima sa najmanjim mirovinama iznos do minimalne mirovine, a na te pomoći se ne plaća ništa „državi“. Dakle, odlukom o ukidanju posmrtnina zapravo se omogućava da članovi HND-a za života dobiju veću pomoć nego do sada. Aktualno vodstvo HND-a voljelo bi da se uz sve ostalo mogu i dalje isplaćivati i posmrtnine, pa smo pokušali dogovoriti rješenje sa Posmrtnom pripomoći ili osiguravajućim kućama. No to se pokazalo neizvedivim jer bismo morali unaprijed raspolagati iznosima koji su nam nedostižni kako bi isplate počele - i to tek za nekoliko godina.

Isplate posmrtnina su postale prevelik financijski teret za HND već odavno i to je proces koji je dugo trajao, a izravno je vezan za drastičan pad broja članova u razdoblju od desetak godina, zaključno sa 2015. U tom razdoblju broj članova HND-a smanjio se za više od trećine (od oko 3500 na oko 2300). Od 2015. godine osipanje članstva je zaustavljeno, ali je ukupan iznos prikupljenih članarina bio konstantno nedostatan, što je dovelo do toga da prvo više nije bilo moguće redovito isplaćivati posmrtnine, a potom i potpuno nemoguće.

HND je kroz čitavu svoju povijest u iznimnoj situaciji jer za razliku od ostalih nevladinih udruga ima vlastitu zgradu, pa se uz članarinu financira od osnutka i iznajmljivanjem prostora u Novinarskom domu, koji je izgrađen 1930. godine, dvadeset godina nakon osnutka HND-a. Izgradnja Novinarskog doma neizmjeran je doprinos prvih generacija vodstva, a humana namjera da Novinarski dom postane izvor novca i za pomoć članovima za svaku je pohvalu.

Novinarski dom zarađuje, ali i troši

No ideja da se dio zgrade u kojoj su stanovi koristi za smještaj novinara te da se od iznajmljivanja drugih prostora izgradi dom za starije novinare koji nemaju kamo pokazala se iluzijom. Naime, ogromna zgrada kakav je Novinarski dom zahtijeva i ogromna ulaganja, pa se već šest godina nakon izgradnje Novinarskog doma Društvo našlo pred financijskom propašću koju je jedva izbjeglo.

Nažalost, i sljedećih stotinu godina pokušavalo se održavati nedvojbeno važnu humanitarnu ulogu HND-a na razini koju je financijski bilo sve teže zadovoljavati. U vrijeme SFRJ država je oduzela Novinarski dom HND-u, pa ga vratila tek godinama kasnije, uselivši u međuvremenu u njegove velike stanove nekoliko obitelji zaštićenih stanara. Od tada HND umjesto tržišnih stanarina za te stanove ubire simbolične iznose i zapravo na njima ne zarađuje nego gubi novac.

A i cijene najma su drastično pale prije više godina i danas se od najma prostora u Novinarskom domu (iako je sav raspoloživ prostor iznajmljen) zarađuje mnogo manje nego prije desetak godina. No unatoč takvim trendovima jednom uvedena prava članstva desetljećima nisu smanjivana niti je članarina povećavana. Naravno da je to jednom moralo doći na „naplatu“.

A bilo je i vrijeme da se HND ponovo ozbiljnije pozabavi onim što je sukladno Statutu njegova temeljna uloga – promicanjem temeljnih etičkih i profesionalnih standarda, zaštiti i dodatnom obrazovanju novinara, borbi za slobodu javnog izražavanja, predlaganjem poboljšanja medijskih zakona i prije svega konačnom donošenju nacionalne medijske strategije.

Za ostvarenje tih ciljeva potreban je organizacijski jak HND koji je spreman, uz članarinu i novac od najma prostora, osigurati novac iz fondova Europske unije kojim bi se kroz projekte osiguralo financiranje temeljnih profesionalnih zadataka.

HND mora biti moderna profesionalna udruga

Novo vodstvo HND-a, izabrano krajem travnja 2015. godine, uz dugogodišnji trend smanjenja članstva naslijedilo je situaciju u kojoj su ugašene HND-ove tvrtke Međunarodni centar za obrazovanje novinara (ICEJ) i Press Data (izdavaštvo) te Hrvatsko vijeće za medije (pokušaj institucionaliziranja samoregulacije u medijima u suradnji s nakladnicima).

Po prvi puta HND je dobio Strateški plan razvoja. Uz zaustavljanje pada broja članova pokrenuto je niz projekata financiranih iz fondova Europske unije koji omogućavaju novinarima zaštitu i profesionalno usavršavanje, a kroz Centar za zaštitu slobode izražavanja omogućava se novinarima stalna besplatna pravna pomoć kao i zastupanje na sudu kada su tuženi zbog svoje novinarske aktivnosti.

Također HND javno reagira na sve napade na novinare i kršenje medijskih sloboda. Time HND radi ono što mu je primarna svrha, a i dodatno financijski jača (što kroz nove prihode što kroz uštede). Sve navedeno HND radi sa samo nekoliko stalno zaposlenih (nekada ih je bilo više) čije su plaće u prosjeku za gotovo 25% manje od plaća u ostalih udruga.

Sve to HND radi iako ne prima nikakvu financijsku pomoć iz gradskog ni iz državnog proračuna, a puna godišnja članarina je već dugi niz godina 360 kuna ili manje od jedne kune dnevno. Pritom umirovljeni novinari plaćaju pola tog iznosa, a nezaposleni još i manje.

Aktualno vodstvo HND-a će i dalje slijedom strateških smjernica raditi na povećanju prihoda i smanjenju troškova baveći se onim zbog čega je i utemeljeno. Pri tome će i dalje financijski pomagati svoje članove na načine koji su izvedivi. Sve članice i članove HND-a pozivam da u svim aktivnostima daju doprinos prema svojim afinitetima i mogućnostima.

Novinar će ostati dio povijesti HND-a, a od danas njegovu će ulogu (sa još više sadržaja) preuzeti portal HND-a. Informacije o aktivnostima HND-a, novinarima, medijima i novinarstvu ne morate više čekati mjesecima. Uz to što ste uvijek dobrodošli u svom Novinarskom domu, gdje uvijek možete saznati sve što vas zanima o djelovanju i poslovanju HND-a, neka vam ne prođe dan a da ne posjetite www.hnd.hr.

 

 

Piše: Saša Leković

Skupština HND-a donijela je neke emocionalno teške, ali logične i neophodne odluke. Tradiciju treba poštovati, ali napredak je moguć jedino uvažavanjem činjenica i razumijevanjem dugoročnih posljedica strateških poteza. Tekst predsjednika HND-a objavljenog u zadnjem broju Novinara prenosimo u cijelosti.

Poštovane kolegice i kolege,

Broj Novinara koji držite u rukama na žalost je posljednji. Odluka o prestanku izlaženja stručnog glasila Hrvatskog novinarskog društva nakon čak 72 godine od izlaska njegovog prvog broja nije bila laka. Međutim ta odluka koju je donijela Skupština HND-a na sjednici održanoj 17. ožujka 2018. godine istovremeno je bila i logična i neminovna.

U Novinaru su kroz godine i desetljeća objavljivane vijesti, izvještaji, analize o radu HND-a, ali i o stanju u medijima i čitavoj novinarskoj profesiji. Nekada je Novinar članicama i članovima HND-a bio praktično jedini izvor informacija o tome što se događa u našoj cehovskoj organizaciji, a financijska situacija u gospodarstvu omogućavala je tvrtkama da dodatno pomognu objavom oglasa na stranicama Novinara.

Opća financijska kriza već je odavno sa stranica Novinara odstranila plaćene oglase. Od vremena u kojima je Novinar pokrenut i i u kakvima je dugo živio stigli smo do vremena u kojem već godinama postoji internet, elektronička pošta, web portali… komunikacija je postala nepojmljivo brža, lakša i raznolikija.

Sve je to utjecalo na činjenicu da se gase i tiskana izdanja nekih od najvećih komercijalnih medija čak i u mnogo bogatijim društvima sa mnogo većim tržištima nego što je to slučaj u Hrvatskoj. Logika i matematika već duže vrijeme neumoljivo sugeriraju da je opstanak HND-ovog tromjesečnika nelogičan i predstavlja nepotrebno financijsko opterećenje.

Uostalom, već je i prethodno vodstvo HND-a krajem svojega mandata predložilo ukidanje Novinara, ali to tada članstvo nije prihvatilo. Emocije su nadvladale činjenice. No kada upravljate sustavom poput HND-a, oslanjanje na emocije umjesto na činjenice prilikom donošenja ključnih odluka ne samo da je pogrešna taktika već je najčešće i vrlo opasno.

Uštede

Kada sam prije nepune tri godine izabran za predsjednika HND-a, istovremeno s izborom novog Izvršnog odbora i formiranjem ostalih tijela HND-a u novom mandatu, imao sam jasnu sliku stanja u HND-u i svim elementima društvenoga okruženja u kojemu HND djeluje te razrađene ideje kako stvari mijenjati u korist HND-a i profesije. Ali sam bio svjestan i da će promjene biti spore i teške. Međutim, one su neophodne.

Tradicija zna biti velik teret u takvim situacijama jer su ljudi po prirodi skloniji onome na što su navikli i bilo kakvu promjenu često smatraju napadom na vrijednosti do kojih im je stalo i uporno brane postojeću situaciju ne razmišljajući o tome koje su zapravo njene prednosti, a što su joj mane.

Znajući to, od početka mandata sam pokrenuo pretvaranje tadašnje web stranice HND-a (koja je u trenutku davnog pokretanja bila odlična ideja, ali je vremenom zapuštena i ostala je daleko iza uobičajenih standarda) u moderan portal koji će biti izvor informacija ne samo o radu HND-a već i o svemu značajnom što se događa u vezi medija i novinarstva u Hrvatskoj i svijetu.

Do trenutka kada je Skupština HND-a odlučila ukinuti Novinar web portal HND-a velikim dijelom je već izgrađen upravo u ono što je bila zamisao. Prestankom izlaženja tiskanog Novinara HND će uštedjeti godišnje 75 tisuća kuna koliko je stajalo tiskanje i distribucija časopisa, a svi uredničko- autorski kapaciteti bit će maksimalno iskorišteni na portalu.

Ukidanje Novinara najteže prihvaćaju umirovljeni članovi HND-a, pogotovo oni koji ne pripadaju „internetskoj obitelji“; gubitak „papirnatog“ glasila za njih će značiti makar simboličan kraj rutinske povezanosti s HND-om. Umirovljeni članovi HND-a, koji čine gotovo četvrtinu članstva, ujedno su i skupina unutar profesionalne udruge koja je najviše emocionalno pogođena još jednom odlukom koju je Skupština HND-a donijela na posljednjoj sjednici.

Ukidanjem posmrtnina ne smanjuje se pomoć članstvu

Riječ je o ukidanju posmrtnina koje su desetljećima isplaćivane obiteljima preminulih članova HND-a. Ta odluka nije bila ni laka ni ugodna, ali je nažalost bila neophodna iz nekoliko razloga. Godišnje umire oko 35 članova HND-a, pa je prosječan godišnji iznos posmrtnina oko 245 tisuća kuna. Od tog iznosa od 1. siječnja 2017. godine zakonskim izmjenama 40% od svake posmrtnine (koja iznosi 7000 kuna) uzima država, što je godišnje oko 100 tisuća kuna. Dakle obitelj preminuloga umjesto 7000 dobiva tek 4200 kuna, a ostalo ide u državni proračun.

S obzirom na činjenicu da sva članarina umirovljenika u HND-u ide u Fond solidarnosti, kao i 40% iznosa članarina ostalih članova HND-a (što se neće mijenjati), ukidanje posmrtnina zapravo je, ukoliko se ne povodimo emocijama nego činjenicama, dobitak za HND. Naime, nećemo bez ikakva valjanog razloga ostajati bez 100 tisuća kuna godišnje od kojih članstvo HND-a (a ni obitelji umrlih članova) nema nikakve koristi, a istovremeno će biti više novca za jednokratne pomoći članovima.

Također HND će i dalje nadoknađivati članovima sa najmanjim mirovinama iznos do minimalne mirovine, a na te pomoći se ne plaća ništa „državi“. Dakle, odlukom o ukidanju posmrtnina zapravo se omogućava da članovi HND-a za života dobiju veću pomoć nego do sada. Aktualno vodstvo HND-a voljelo bi da se uz sve ostalo mogu i dalje isplaćivati i posmrtnine, pa smo pokušali dogovoriti rješenje sa Posmrtnom pripomoći ili osiguravajućim kućama. No to se pokazalo neizvedivim jer bismo morali unaprijed raspolagati iznosima koji su nam nedostižni kako bi isplate počele - i to tek za nekoliko godina.

Isplate posmrtnina su postale prevelik financijski teret za HND već odavno i to je proces koji je dugo trajao, a izravno je vezan za drastičan pad broja članova u razdoblju od desetak godina, zaključno sa 2015. U tom razdoblju broj članova HND-a smanjio se za više od trećine (od oko 3500 na oko 2300). Od 2015. godine osipanje članstva je zaustavljeno, ali je ukupan iznos prikupljenih članarina bio konstantno nedostatan, što je dovelo do toga da prvo više nije bilo moguće redovito isplaćivati posmrtnine, a potom i potpuno nemoguće.

HND je kroz čitavu svoju povijest u iznimnoj situaciji jer za razliku od ostalih nevladinih udruga ima vlastitu zgradu, pa se uz članarinu financira od osnutka i iznajmljivanjem prostora u Novinarskom domu, koji je izgrađen 1930. godine, dvadeset godina nakon osnutka HND-a. Izgradnja Novinarskog doma neizmjeran je doprinos prvih generacija vodstva, a humana namjera da Novinarski dom postane izvor novca i za pomoć članovima za svaku je pohvalu.

Novinarski dom zarađuje, ali i troši

No ideja da se dio zgrade u kojoj su stanovi koristi za smještaj novinara te da se od iznajmljivanja drugih prostora izgradi dom za starije novinare koji nemaju kamo pokazala se iluzijom. Naime, ogromna zgrada kakav je Novinarski dom zahtijeva i ogromna ulaganja, pa se već šest godina nakon izgradnje Novinarskog doma Društvo našlo pred financijskom propašću koju je jedva izbjeglo.

Nažalost, i sljedećih stotinu godina pokušavalo se održavati nedvojbeno važnu humanitarnu ulogu HND-a na razini koju je financijski bilo sve teže zadovoljavati. U vrijeme SFRJ država je oduzela Novinarski dom HND-u, pa ga vratila tek godinama kasnije, uselivši u međuvremenu u njegove velike stanove nekoliko obitelji zaštićenih stanara. Od tada HND umjesto tržišnih stanarina za te stanove ubire simbolične iznose i zapravo na njima ne zarađuje nego gubi novac.

A i cijene najma su drastično pale prije više godina i danas se od najma prostora u Novinarskom domu (iako je sav raspoloživ prostor iznajmljen) zarađuje mnogo manje nego prije desetak godina. No unatoč takvim trendovima jednom uvedena prava članstva desetljećima nisu smanjivana niti je članarina povećavana. Naravno da je to jednom moralo doći na „naplatu“.

A bilo je i vrijeme da se HND ponovo ozbiljnije pozabavi onim što je sukladno Statutu njegova temeljna uloga – promicanjem temeljnih etičkih i profesionalnih standarda, zaštiti i dodatnom obrazovanju novinara, borbi za slobodu javnog izražavanja, predlaganjem poboljšanja medijskih zakona i prije svega konačnom donošenju nacionalne medijske strategije.

Za ostvarenje tih ciljeva potreban je organizacijski jak HND koji je spreman, uz članarinu i novac od najma prostora, osigurati novac iz fondova Europske unije kojim bi se kroz projekte osiguralo financiranje temeljnih profesionalnih zadataka.

HND mora biti moderna profesionalna udruga

Novo vodstvo HND-a, izabrano krajem travnja 2015. godine, uz dugogodišnji trend smanjenja članstva naslijedilo je situaciju u kojoj su ugašene HND-ove tvrtke Međunarodni centar za obrazovanje novinara (ICEJ) i Press Data (izdavaštvo) te Hrvatsko vijeće za medije (pokušaj institucionaliziranja samoregulacije u medijima u suradnji s nakladnicima).

Po prvi puta HND je dobio Strateški plan razvoja. Uz zaustavljanje pada broja članova pokrenuto je niz projekata financiranih iz fondova Europske unije koji omogućavaju novinarima zaštitu i profesionalno usavršavanje, a kroz Centar za zaštitu slobode izražavanja omogućava se novinarima stalna besplatna pravna pomoć kao i zastupanje na sudu kada su tuženi zbog svoje novinarske aktivnosti.

Također HND javno reagira na sve napade na novinare i kršenje medijskih sloboda. Time HND radi ono što mu je primarna svrha, a i dodatno financijski jača (što kroz nove prihode što kroz uštede). Sve navedeno HND radi sa samo nekoliko stalno zaposlenih (nekada ih je bilo više) čije su plaće u prosjeku za gotovo 25% manje od plaća u ostalih udruga.

Sve to HND radi iako ne prima nikakvu financijsku pomoć iz gradskog ni iz državnog proračuna, a puna godišnja članarina je već dugi niz godina 360 kuna ili manje od jedne kune dnevno. Pritom umirovljeni novinari plaćaju pola tog iznosa, a nezaposleni još i manje.

Aktualno vodstvo HND-a će i dalje slijedom strateških smjernica raditi na povećanju prihoda i smanjenju troškova baveći se onim zbog čega je i utemeljeno. Pri tome će i dalje financijski pomagati svoje članove na načine koji su izvedivi. Sve članice i članove HND-a pozivam da u svim aktivnostima daju doprinos prema svojim afinitetima i mogućnostima.

Novinar će ostati dio povijesti HND-a, a od danas njegovu će ulogu (sa još više sadržaja) preuzeti portal HND-a. Informacije o aktivnostima HND-a, novinarima, medijima i novinarstvu ne morate više čekati mjesecima. Uz to što ste uvijek dobrodošli u svom Novinarskom domu, gdje uvijek možete saznati sve što vas zanima o djelovanju i poslovanju HND-a, neka vam ne prođe dan a da ne posjetite www.hnd.hr.