Aktualno > Analize

„Proces“ Mislava Š.

06.04.2018.

Piše: Goran Borković

Priča Mislava Šimatovića uistinu je kafkijanska. Ne u smislu prazne fraze koja se koristi za pojačavanje dojma inače nejake teme, nego baš kao da ju je glavom i bradom napisao Franz Kafka. U ovom slučaju Jozefa K. igra Mislav Šimatović, bivši glavni urednik Nacionala, a sadašnji zamjenik glavnog urednika Večernjeg lista.

Vrijeme radnje je 2014. godina. Naš junak u to je vrijeme glavni urednik Poslovnog dnevnika. Rutinski odlazak na bankomat promijenio mu je život. Doznaje da mu je račun blokiran. Računa u glavi što je zaboravio platiti, ali ništa mu ne pada na pamet. Odlazi u Finu provjeriti. Na šalteru kažu da mu je račun ovršen sa čak 860 tisuća kuna koje treba platiti stanovitom Vullnetu Sedolliju.

Šok i nevjerica

„Šokiran sam. Nemam pojma tko je taj Sedolli. Iz Fine me upućuju u zagrebački Općinski sud s brojem predmeta da tamo provjerim na osnovu čega mi je ovršen račun. Međutim, na sudu još veća drama. Kažu da mi ne mogu dati uvid u spis, jer nisam stranka u postupku. Nadajući se da se radi o pogrešci, objašnjavam da mi je na osnovu presude u tom predmetu ovršen račun, ali na sudu su ustrajni. Šalju me u Valpovo gdje se zbog preopterećenosti Zagreba vodio ovršni proces. Sutradan odem u Valpovo, ali ni tamo mi ne žele dati spis jer da je nadležan Zagreb. Dakle, ovršen sam sa 860 tisuća kuna, a da blage veze nemam zašto. Nešto poput najcrnje noćne more. Kao da sam upao u zonu sumraka“, priča Šimatović.

Ipak, dolazi do predsjednice suda i doznaje razloge svog „procesa“. Problem je u tekstu objavljenom 2006. godine u Nacionalu koji je napisao njegov kolega Berislav Jelinić. Šimatović je u to vrijeme novinar u Nacionalu. U tekstu se Sedolli dovodi u vezu s pripadnicima kriminalne skupine albanskog porijekla na području Rijeke. Sedolli je tužio Nacional tražeći da se objavi ispravak informacija iz teksta. Sud mu je dao za pravo. Šimatović na sudu prvi put čuje za taj spor i pita se kakve veze ima s njim, budući da je glavna urednica u vrijeme donošenja presude bila Sina Karli. U presudi, međutim, stoji da će glavni urednik – bez obzira tko on bio – biti kažnjen s 2000 kuna za svaki dan dok Sedollijev demanti ne bude objavljen. Nacional mijenja vlasnika i glavni urednik 2010. godine postaje Šimatović. Sina Karli obavještava sud da ona nije više glavna urednica, ali ne govori ništa Šimatoviću o presudi. Godinu kasnije, 2011., sud ponovo šalje obavijest Nacionalu. Prima je i potpisuje portir, ali rješenje ne dolazi do Šimatovića, tako da on i dalje ne zna da je dužan objaviti ispravak. A vrijeme ide. Svaki dan po 2000 kuna.

Portir presudan

Posebno je pitanje kako je uopće moguće da u presudi stoji tako nešto. Šimatović objašnjava da bi poštovao sudski nalog, ali da nikad nije došao do njega. Međutim, preuzimanjem funkcije glavnog urednika preuzeo je i kaznu za koju ne zna da postoji!? „Vodili su mi tu kaznu i tijekom cijele 2012. godine, kad sam već prestao biti urednik. Nisam se, poput Sine Karli, obratio sudu, jer nisam znao da trebam. Kako su godine prolazile, trošak se gomilao i 2014. mi ovršuju račun i blokiraju automobil, čime dolazim u, u najmanju ruku, krajnje neugodnu financijsku situaciju, jer moram plaćati i alimentaciju za dvoje djece“, kaže Šimatović, čiju priču je objavio Ivan Pandžić, novinar 24 sata.

Tek tada ulazi u pravnu bitku. Angažira odvjetnika i uspijeva privremeno odgoditi ovrhu s ciljem da na novom ročištu obrazloži situaciju u kojoj se našao. Međutim, ništa od toga. Sud zanima isključivo je li portir primio dokument. Portir potvrđuje da je potpisao poštaru da ga je zaprimio, ali se ne sjeća što je dalje bilo s tim pismom. Stoga sud potvrđuje prethodnu odluku kao ispravnu i nalaže ovrhu. S obzirom na to da su rokovi za žalbu istekli, odluka postaje pravomoćna. Njegovi odvjetnici podnijeli su ustavnu tužbu s obzirom na to da nije imao priliku pred sudom pobijati ovrhu nad svojim računom, a svaki građanin trebao bi imati to pravo, kao i zahtjev za izvanrednu reviziju na Vrhovnom sudu s obrazloženjem da se ovakva rješenja, koja se odnose direktno na odgovornost fizičke osobe, trebaju dostavljati osobno, a ne ostavljati kod portira. „To mi je zadnja nada, ali dok to bude trajalo, meni će računi i sva imovina biti blokirani. Već imam zabilježbu na automobilu“, kaže.

Unišena egzistencija

Prema procjeni odvjetnika Šimatovića čeka ovrha viša od milijun kuna s obzirom na kamate i dodatne troškove. Nacional u kojem je radio više ne postoji; izdavač ovog Nacionala je druga pravna osoba. Pokušao je kontaktirati Sedollija, ali on služi trogodišnju kaznu u zatvoru iz kojeg je pobjegao, zbog čega je za njim država raspisala tjeralicu. U međuvremenu je osuđen za kriminal, za što je svojevremeno tražio objavu ispravka. Državi mora vratiti dva milijuna kuna. Kako ispada, pola duga državi platit će mu Šimatović koji o njemu nije napisao ni retka niti je za tekst – koji se pokazao točan – bio odgovoran kao urednik.

Poučna priča za sve koji se bave novinarstvom. Međutim, malo iz nje možemo naučiti s obzirom na to da se u ovakvom pravosudnom sustavu, eto, može dogoditi da te osude, a da za to godinama ne znaš, pa kasnije cijeli život ispaštaš s realnom mogućnošću da dug naslijede i tvoji potomci. S druge strane, promijenjenim Zakonom o medijima novinari ne mogu zbog pisanja završiti u zatvoru, pa – za razliku od političara – ne mogu kaznu odraditi guljenjem krumpira. Gulit će ih kod kuće za ručak ako ih budu imali čime kupiti.

Za kraj citiramo Pandžićev rezime: „Šimatović mora platiti više od milijun kuna za tekst koji nije ni napisao kao novinar ni objavio kao glavni urednik. Čovjek koji ga ovršava je u međuvremenu osuđen, ali njegov zahtjev za ispravak je uzrok ovrhe. Šimatović nikad nije primio ovršni prijedlog niti je znao da će biti ovršen, a prvi iznos je narastao na 860.000 kuna. U biti, nevinom čovjeku je uništen život.“

 

Piše: Goran Borković

Priča Mislava Šimatovića uistinu je kafkijanska. Ne u smislu prazne fraze koja se koristi za pojačavanje dojma inače nejake teme, nego baš kao da ju je glavom i bradom napisao Franz Kafka. U ovom slučaju Jozefa K. igra Mislav Šimatović, bivši glavni urednik Nacionala, a sadašnji zamjenik glavnog urednika Večernjeg lista.

Vrijeme radnje je 2014. godina. Naš junak u to je vrijeme glavni urednik Poslovnog dnevnika. Rutinski odlazak na bankomat promijenio mu je život. Doznaje da mu je račun blokiran. Računa u glavi što je zaboravio platiti, ali ništa mu ne pada na pamet. Odlazi u Finu provjeriti. Na šalteru kažu da mu je račun ovršen sa čak 860 tisuća kuna koje treba platiti stanovitom Vullnetu Sedolliju.

Šok i nevjerica

„Šokiran sam. Nemam pojma tko je taj Sedolli. Iz Fine me upućuju u zagrebački Općinski sud s brojem predmeta da tamo provjerim na osnovu čega mi je ovršen račun. Međutim, na sudu još veća drama. Kažu da mi ne mogu dati uvid u spis, jer nisam stranka u postupku. Nadajući se da se radi o pogrešci, objašnjavam da mi je na osnovu presude u tom predmetu ovršen račun, ali na sudu su ustrajni. Šalju me u Valpovo gdje se zbog preopterećenosti Zagreba vodio ovršni proces. Sutradan odem u Valpovo, ali ni tamo mi ne žele dati spis jer da je nadležan Zagreb. Dakle, ovršen sam sa 860 tisuća kuna, a da blage veze nemam zašto. Nešto poput najcrnje noćne more. Kao da sam upao u zonu sumraka“, priča Šimatović.

Ipak, dolazi do predsjednice suda i doznaje razloge svog „procesa“. Problem je u tekstu objavljenom 2006. godine u Nacionalu koji je napisao njegov kolega Berislav Jelinić. Šimatović je u to vrijeme novinar u Nacionalu. U tekstu se Sedolli dovodi u vezu s pripadnicima kriminalne skupine albanskog porijekla na području Rijeke. Sedolli je tužio Nacional tražeći da se objavi ispravak informacija iz teksta. Sud mu je dao za pravo. Šimatović na sudu prvi put čuje za taj spor i pita se kakve veze ima s njim, budući da je glavna urednica u vrijeme donošenja presude bila Sina Karli. U presudi, međutim, stoji da će glavni urednik – bez obzira tko on bio – biti kažnjen s 2000 kuna za svaki dan dok Sedollijev demanti ne bude objavljen. Nacional mijenja vlasnika i glavni urednik 2010. godine postaje Šimatović. Sina Karli obavještava sud da ona nije više glavna urednica, ali ne govori ništa Šimatoviću o presudi. Godinu kasnije, 2011., sud ponovo šalje obavijest Nacionalu. Prima je i potpisuje portir, ali rješenje ne dolazi do Šimatovića, tako da on i dalje ne zna da je dužan objaviti ispravak. A vrijeme ide. Svaki dan po 2000 kuna.

Portir presudan

Posebno je pitanje kako je uopće moguće da u presudi stoji tako nešto. Šimatović objašnjava da bi poštovao sudski nalog, ali da nikad nije došao do njega. Međutim, preuzimanjem funkcije glavnog urednika preuzeo je i kaznu za koju ne zna da postoji!? „Vodili su mi tu kaznu i tijekom cijele 2012. godine, kad sam već prestao biti urednik. Nisam se, poput Sine Karli, obratio sudu, jer nisam znao da trebam. Kako su godine prolazile, trošak se gomilao i 2014. mi ovršuju račun i blokiraju automobil, čime dolazim u, u najmanju ruku, krajnje neugodnu financijsku situaciju, jer moram plaćati i alimentaciju za dvoje djece“, kaže Šimatović, čiju priču je objavio Ivan Pandžić, novinar 24 sata.

Tek tada ulazi u pravnu bitku. Angažira odvjetnika i uspijeva privremeno odgoditi ovrhu s ciljem da na novom ročištu obrazloži situaciju u kojoj se našao. Međutim, ništa od toga. Sud zanima isključivo je li portir primio dokument. Portir potvrđuje da je potpisao poštaru da ga je zaprimio, ali se ne sjeća što je dalje bilo s tim pismom. Stoga sud potvrđuje prethodnu odluku kao ispravnu i nalaže ovrhu. S obzirom na to da su rokovi za žalbu istekli, odluka postaje pravomoćna. Njegovi odvjetnici podnijeli su ustavnu tužbu s obzirom na to da nije imao priliku pred sudom pobijati ovrhu nad svojim računom, a svaki građanin trebao bi imati to pravo, kao i zahtjev za izvanrednu reviziju na Vrhovnom sudu s obrazloženjem da se ovakva rješenja, koja se odnose direktno na odgovornost fizičke osobe, trebaju dostavljati osobno, a ne ostavljati kod portira. „To mi je zadnja nada, ali dok to bude trajalo, meni će računi i sva imovina biti blokirani. Već imam zabilježbu na automobilu“, kaže.

Unišena egzistencija

Prema procjeni odvjetnika Šimatovića čeka ovrha viša od milijun kuna s obzirom na kamate i dodatne troškove. Nacional u kojem je radio više ne postoji; izdavač ovog Nacionala je druga pravna osoba. Pokušao je kontaktirati Sedollija, ali on služi trogodišnju kaznu u zatvoru iz kojeg je pobjegao, zbog čega je za njim država raspisala tjeralicu. U međuvremenu je osuđen za kriminal, za što je svojevremeno tražio objavu ispravka. Državi mora vratiti dva milijuna kuna. Kako ispada, pola duga državi platit će mu Šimatović koji o njemu nije napisao ni retka niti je za tekst – koji se pokazao točan – bio odgovoran kao urednik.

Poučna priča za sve koji se bave novinarstvom. Međutim, malo iz nje možemo naučiti s obzirom na to da se u ovakvom pravosudnom sustavu, eto, može dogoditi da te osude, a da za to godinama ne znaš, pa kasnije cijeli život ispaštaš s realnom mogućnošću da dug naslijede i tvoji potomci. S druge strane, promijenjenim Zakonom o medijima novinari ne mogu zbog pisanja završiti u zatvoru, pa – za razliku od političara – ne mogu kaznu odraditi guljenjem krumpira. Gulit će ih kod kuće za ručak ako ih budu imali čime kupiti.

Za kraj citiramo Pandžićev rezime: „Šimatović mora platiti više od milijun kuna za tekst koji nije ni napisao kao novinar ni objavio kao glavni urednik. Čovjek koji ga ovršava je u međuvremenu osuđen, ali njegov zahtjev za ispravak je uzrok ovrhe. Šimatović nikad nije primio ovršni prijedlog niti je znao da će biti ovršen, a prvi iznos je narastao na 860.000 kuna. U biti, nevinom čovjeku je uništen život.“