Političarska obećanja odgovorni će novinari istražiti u ambulantama, školama, višečlanoj obitelji, tvrtkama, kod obrtnika, blokiranih...

Zamislimo ovo: građani su vlasnici tvrtke (u prilično nezavidnoj situaciji, ali ima potencijala) koja se zove država i upravo trebaju odlučiti o zapošljavanju menadžera (političara) na određeno vrijeme. Da bi donijeli što bolju odluku, treba im pomoć konzultanata (novinari) koji će im predočiti i argumentirati sve pluseve i minuse kandidata za vođenje njihove tvrtke. Koga će zaposliti, građani će odlučiti 11. rujna, a konzultanti će im do 9. rujna predstavljati kandidate i njihovu svitu (veliki menadžeri uvijek za sobom vuku pratnju).

Medijsko praćenje izborne kampanje nije samo puko izvještavanje o maratonu koji kroz Hrvatsku trče šefovi stranaka, nije ni prenošenje mantri iz stranačkih programa, nego se treba usredotočiti na potrebe, zahtjeve, dvojbe i brige građana. Primjer odlične novinarske prakse nedavna je Večernjakova analiza izbornih obećanja stranaka u vezi s porezom na dohodak. Riječju i grafizmima prikazano je kakvo povećanje plaća obećavaju stranke dođu li na vlast, i to na dva primjera: prosječne i veće plaće. Čitatelj jasno vidi da bi mu plaća najmanje rasla dođe li na vlast Most, prosječnu bi plaću najviše dizao Živi zid, a onu veću stranka Pametno. Novinarka Ljubica Gatarić još upozorava na elemente koji nedostaju u stranačkim prijedlozima, poput raspona poreznih stopa što je ključno za cjelokupnu sliku.

Tako radi dobro pripremljen novinar koji, uz to što sve zna o izbornom sustavu, razmišlja poput prosječnoga građanina i od kandidata s izbornih lista traži konkretne odgovore na pitanja koja muče roditelje, bračne partnere, djecu, bake i djedove, zaposlene i nezaposlene, bolesne, sportaše, glumce, pisce... Političarska obećanja odgovorni će novinari istražiti u ambulantama, u domovima za starije, u školama, u višečlanoj obitelji, kod obrtnika, blokiranih... Jednako je bitno otkriti ono što su stranke prešutjele.

Uza sve to čitatelji, naročito strastveni pratioci izborne kampanje, od medija očekuju uravnoteženost. Na razini medijskog praćenja događaja teško ju je očekivati, prije svega zbog agilnih i agresivnih kandidata, ali na razini konteksta događaja o uravnoteženosti mediji će voditi računa. To je posve u skladu s vremenom i trendovima: sve je manje u tisku klasičnog izvještavanja s događaja (to rade news portali, same stranke i političari kroz vlastite kanale i društvene mreže), ali puno je više razgovora, analiza, komentara. Raspon novinarskih formi u kampanji treba obogatiti reportažama, satirom, infografikom, a naročito istraživačkim pričama (tko stoji iza kojeg kandidata, njihovi posebni interesi), fotografijama, profilima i sučeljavanjima.

Nesumnjivo, novinari su pri zapošljavanju političara ključni: građanima moraju dati dovoljno informacija da bi oni odgovorno sjeli u glasačku kabinu i zaokružili broj. Kad se tako sagledaju stvari, jasno je da je uloga konzultanata – novinara i vrlo nezahvalna. Imaju li građani već spremnu odluku, konzultantske analize činit će im se pogođene ili promašene. I promašene će dobro doći – bit će „krivci“.

Ružica Cigler