Piše: Robert Matteoni

Unatoč svim mijenama temelj „sportskih“ bio je i ostaje ključan kao partnera sportu i dijeljenja njegovih iskonskih  zakonitosti i vrijednosti. Unatoč glamurizaciji (i) sporta one ostaju nepromijenjene i putokaz svima koji se njime bave. I ovom mediju…   

Piše: Robert Matteoni

Unatoč svim mijenama temelj „sportskih“ bio je i ostaje ključan kao partnera sportu i dijeljenja njegovih iskonskih  zakonitosti i vrijednosti. Unatoč glamurizaciji (i) sporta one ostaju nepromijenjene i putokaz svima koji se njime bave. I ovom mediju…  

Tog sam se dana truckao do Zagreba uobičajenih 7 sati puta od Pule. Bila je 1980.godina, početak desetljeća koje će biti povijesno po mnogočemu vrlo nam značajno. Bio sam „već“ dvije godine honorarac dopisnik lista koji mi je bio prioritetom svakodnevice deset ljeta. Godinu 1970. držim početkom životnog druženja sa SN i tada, dakako, nisam imao pojma o mnogočemu, pogotovo ne da je taj 25.godišnji sportski list imao 64 tisuća prosječne dnevne naklade…

U neboder brončanih boja, čiji se krovni natpis VJESNIK nazirao u daljini, stigao sam vrlo uzbuđen. Prvi sam puta ušao u Kuću i nemalo se stresao kada mi je strogi glas oku nevidljivog čovjeka zagrmio  „kamo ćete vi“. Iz prostora „recepcije“ nagnuo se uniformirani zaposlenik i tražio dokumente, provjerio je da li me doista netko čeka na 3.katu te sam napokon dobio dopuštenje da se liftom odvedem gore. Prva osoba koju sam na izlasku iz dizala vidio bio je Duško Popović, u ono vrijeme zadužen za regionalna izdanja, koji me dočekao tipičnim mu teatralnim ali uvijek dojmljivim istupom. Prvo što je napravio i gotovo prenerazio bilo je kucanje na vrata ureda glavnog urednika i direktora, tada jedne osobe, te predstavljanje Zvoni Mornaru. Jedan od najvećih likova povijesti SN pristojno je pozdravio i pitao kako si te govorom tijela brzo dao do znanja, logično, kako ima prečih obveza. No, za taj dan, prvi u Vjesnikovom neboderu i redakciji Sportskih novosti, meni je to bilo i više nego dosta odnosno puno doživljaja za pamćenje. Od toga dana (i) idućih 35 godina  SN su (i) moj profesionalni dom. Spomenuto prvo ostvarenje dječačkog sna o pisanju za sportsku novinu u daljnjoj je sekvenci doživljaja prvi pravi osjećaj dimenzije medijske institucije kojoj pripada spoznao u predbožićne dane 1995.godine. Bilo je to vrijeme velikog entuzijazma u zemlji i zbog njenog potpunog oslobađanja. U sportskom kontekstu bilo je uzbudljivo promišljati kako se Hrvatska netom plasirala na prvo veliko nogometno natjecanje, EURO 96', gdje su joj ždrijebom dodijeljene Njemačka, Portugal i Turska! Svom tom prazničnom ugođaju u i onda adventski šarmantnom Zagrebu doprinosio je i jubilej SN-a. Slavili smo prvih 50 godina, i to bukvalno slavili. Najprije kako dolikuje unutarstranački svi zajedno iz redakcije u Zagrebačkim bijelima, uz vizuru prigodne monografije, koja je bila izraz i odraz 50 godina Sportskih novosti i njenih aktera. Dan poslije na Badnjak, u Intercontinentalu (Westin), sa gala priredbom i svekolikim društvenim, političkim i inim gostima u Kristalnoj dvorani. Bio je doista upečatljiv dojam te večeri, pogotovo osobni osjećaj da u društvu svih poznatih starijih kolega i dugogodišnjih autoriteta SN prvi puta spoznajem njihov profesionalni respekt. Isti se pretvorio u ushićenje kada sam baš te večeri saznao za odluku redakcije kako ću biti akreditiran kao jedan od pet reportera na EURU, u lipnju u Engleskoj. Bilo je to san snova, izvještavati sa velikog natjecanja, prvog i sa prvim nastupom Hrvatske i sve to u domovini nogometa, Engleskoj….

MIJENE SVIJETA (I MEDIJA)

Kakav je užitak ali i izazov bio sudjelovati u svemu što je slijedilo, pogotovo na EURU. Pogotovo zbog come backa sportske novine, kojoj su u ratnim godinama mnogi predviđali odumiranje. Sportske novosti ušle su u teške godine Domovinskog rata sa 41 tisućom naklade, i u potpuno drugačijim dimenzijama okruženja, spustile su se do 23 tisuća primjeraka. Svima koji su živjeli SN u prijašnjoj društvenoj stvarnosti, na tržištu od 20 i više milijuna ljudi, djelovalo je nezamislivo da je 7 godina prije novina doživjela svoj vrh prosječne naklade (147,9 tisuća dnevno) i status najvećeg izvoznika. Još je senzacionalnije djelovao podatak da su SN svoj top dan imale 10.kolovoza 1981.godine, kada je tiskano 305.599 primjeraka zelenog (ponedjeljkom) izdanja. Da nije samo raspad bivše države i smanjivanje tržišta donijelo smanjivanje naklade jasno je ukazivao podatak o prosječnoj nakladi iz 1988.godine, koja je iznosila 90 tisuća. Odraz svih mijena i problema društva na sport reflektirao se i na prodaju SN, a što osobno smatram trajno najutjecajnijim faktorom na zanimanje (i) za sportsku novinu. Poboljšanjem stanja u zemlji i sportu rasla je opet naklada, a ona se spomenute 1995.popela na 41 tisuću. U općem zanosu EURA, naklada je pola godine kasnije dostizala i 90 tisuća primjeraka. Još jedna stvar obilježila je kraj 1995.godine. Dogodio se rasplet slučaja Bosmann i svijet nogometnih transfera a samim time i samog nogometa ušao je u eru koju je tada mogao malo tko uopće pojmiti. Ukidanje institucije odštete i posljedične mijene statusa ugovora igrača i klubova donijelo je revolucionarne novosti u nogomet. Dvadeset godina kasnije utjecaj Bosmanovog je zakona donekle ukroćen drugim prilagodbama aktera (prije svega klubova). U našem poslu to je vrijeme kada GSM telefoni postaju svakodnevica, a u čije sam se blagodati upoznao prvi puta upravo na EURU. Sve je bilo nemjerljivo lakše u komunikaciji, dobivanju informacija, pripremi i slanju tekstova, fotografija, i ono ključno, sve je postalo brže. No, bila je to tek simbolična najava onog što će našu industriju, novina, uskoro zapljusnuti i nepovratno promijeniti svijet uopće i poglavito svijet medija. Snaga interneta…

MIJENA SPORTA (U MEDIJIMA)

Kao pripadniku generacija odraslih na pisaćim strojevima, sa papirnatim karticama, svaka tehnološka novost ipak je bila veliki korak naprijed. Od stenografa i telexa preko telefaxa i daktilografa do kompjutera i modema, odnosno ere mailova, tih 35 godina je kontinuirana mijena tehnologije novinarstva. Prije svega u pojednostavljivanju i hitrini emitiranja materijala, naposljetku sa brzinom objava u on line svijetu. O tome sam promišljao za vrijeme gledanja prijenosa proglašenja Sportaša godine odnosno simboličkog obilježavanja 70 godina SN-a.

Još za vrijeme događanja nečeg portali izvještavaju tijekove, mnoštvo to komentira, zauzimaju se pozicije i stavovi i stvara virtualna slika doživljaja. Drugog dana u tisku prijenos je stvari, naravno, bitno drugačijeg doživljaja nego je to bilo u prošlim vremenima. Je li to objektivnija današnja slika prikaza ili načinom prošlog vremena? Svako vrijeme, dakako, nosi svoje linije kretanja. Današnja je slika, nedvojbeno, prebrza za star(ij)e tehnologije izvještavanja. U kontekstu pravovremenosti informacije nema više usporedbe. Manje sam uvjeren da je ukupnost informiranosti objektivnije. Ili bliže realnosti. Kad čitam knjigu njen doživljaj mi je bitno više autentičan nego kad gledam njenu filmsku izvedbu. Kroz film brzo je dočarana i konzumirana fabula, ali cjelokupno promišljanje i shvaćanje biti sadržaja kroz knjigu djeluje šire i objektivnije. To valjda zato što se više razmišlja o pročitanom, raščlanjuje i shvaća. Tako nekako djeluje odnos weba i tiska. U prvom ima svega i puno, previše, te se unutar jednog dana više puta jedno te isto mijenja u sadržaju. Kako sve to pratiti i još pronaći vremena o tome promišljati, zato se uzima zdravo za gotovo i ono što se, primjerice, pokaže da se nije ni dogodilo. I na što sve u velikoj mjeri utječu svakakvi stavovi onih koji to čitaju i potom odmah komentiraju. Svijet klika ima svoje (ekonomske) zakonitosti za web, pa je to valjda jedan od glavnih razloga što je naslov (radi privlačenja) postao gotovo važniji od sadržaja, često s njime u koliziji. Neupitno je da je svijet interneta bitno utjecao na status tiskovina, negdje je olakšao život a drugdje ga zagorčao (pad naklada). Ima li šanse da tisak opstane pitanje je kojim se bave svi zainteresirani subjekti na svijetu, i nema (još) uvjerljivog predviđanja. Teško mi je razumjeti kako će pružatelji besplatnih novinarskih radova na on lineu opstati, još mi je teže shvatiti perspektivu kada to čine tiskani mediji….

ŽIVOT SPORTSKIH

Sve te mijene i dileme vrlo očito žive i osjećaju i SN. Kako je to jedini sportski dnevnik, u zemlji svih mogućih problema, pogotovo u sportu, SN-u je još teže. Sportom se bave svi mediji, SN se može baviti samo sportom. U 35 godina rada shvatio sam nekoliko vrlo bitnih odrednica života ove novine. Prva i osnovna je da je to list za one koji vole sport, svakodnevno ga konzumiraju i žive sa njime. Činjenica da je u vrijeme velikih sportskih događanja i uspjeha najveća naklada jasno potvrđuje kroz desetljeća bit SN-a. Zato se, u ovo novije vrijeme, još više utvrđuje stav da se SN u odnosu prema sportu mora postaviti krajnje „sportski“. Što znači davati prednost njegovim temama, logičnim analizama, izvještavanju, te posvetiti punu pažnju poglavito amaterskom sportu. To jest onom (najmasovnijem) dijelu sporta kojim se nitko drugi ne bavi, a kojeg opet upražnjavaju oni koji po logici potom najviše prate i profesionalni(ji) sport. I koji ga najbolje razumiju te očekuju štivo koje će odgovarati tim razinama. Dakle, unatoč svim mijenama temelj „sportskih“ bio je i ostaje ključan kao partnera sportu i dijeljenja njegovih iskonskih  zakonitosti i vrijednosti. Unatoč glamurizaciji (i) sporta one ostaju nepromijenjene i putokaz svima koji se njime bave. I ovom mediju…