hrvatsko novinarsko društvo croatian journalists' association
Perkovčeva 2 | 10 000 Zagreb | Telefon: 482-8333 | Faks: 482-8332 | E-mail: hnd@hnd.hr
 |
Arhiva "O novinarstvu"Matvejeviæ bi citirao Krležu, Banac na liniji Orhana Pamuka14.01.2007.
Piše Zdenko DUKA Turski književnik i dobitnik Nobelove nagrade za književnost Orhan Pamuk prije nekoliko dana postao je na samo jedan dan glavni urednik u turskom listu »Radikal« pa je njegovu naslovnicu posvetio nastavku pritisaka na umjetnike u Turskoj. Tako Pamukova naslovnica kritizira turske medije i državu zbog gušenja slobode izražavanja u Turskoj.Što bi neki od naših umjetnika i intelektualaca objavili na prvim stranicama kada bi im vlasnici, urednici i novinari dali da oni, makar na dan, ureðuju novine? - Ja bih u novine stavio glavne Krležine replike u razgovorima sa mnom. Pronicljivo i ironièno on kaže o mladima u studentskom buntu 1968. godine: »I mi smo bili takvi kakvi su oni danas, ali æe i oni doživjeti ostvarenje svojih ideala«, govori nam dr. Predrag Matvejeviæ, književnik i ugledni intelektualac, sada profesor na rimskom univerzitetu Sapienza. - Revolt mladih èini mi se u tom pogledu veoma srodan sa stvaralaèkim èinom kao takvim, avanturom koju on u sebi implicira i onim luciferskim rizikom kojim se iskazuje. A propos: piscu je, mislim, bliži Lucifer negoli njegov mlaði i naivniji brat Prometej, a kojim ga se isuviše asimilira, odgovara Krleža Matvejeviæu u »Razgovorima s Krležom«. Krležin pisac disident - Dvadesetpetogodišnjica Krležine smrti kod nas u Hrvatskoj gotovo da i nije zabilježena, a, recimo, zabilježena je Budakova godišnjica, nastavlja Matvejeviæ.- Što Krleža danas nama govori? Ima i jedna Krležina reèenica o jeziku gdje on kaže da su hrvatski i srpski jedan jezik, Hrvati ga zovu hrvatskim, a Srbi srpskim, za razliku od Stjepana Babiæa i drugih koji potpuno razdvajaju taj jezik. Važna je Krležina misao da pisac treba biti disident u odnosu na ideologiju, na državu i na naciju. - Da bi vršio valjano svoj zanat, pisac mora imati moguænost da bude u neku ruku disident, pa èak i defetist, u odnosu na državu i institucije, na naciju i autoritete. On je razmetni sin koji se vraæa svom oèinskom ognjištu samo da bi mogao od njeg ponovo otiæi. Negacija je njegov familijarni oblik prihvaæanja svijeta. Samo onaj tko shvati i prihvati upravo tu istinu može stvarno pomoæi piscu, odnosno umjetnosti, citira Matvejeviæ Krležu. - Ja sam negdje na liniji Pamukovog razmišljanja. Ja sam vrlo nestrpljiv èovjek i nekako mi ne ide u glavu koliko æemo mi morati èekati da se neke stvari promijene. Jesmo li osuðeni èekati na stoljeæa evolucije koja na neki naèin može zaustaviti jedan sustav manipulacije koji radi kao švicarski sat?, pita se povjesnièar, publicist, književnik i saborski zastupnik dr. Ivo Banac. Pamukovska frustracija - Pamuk je pokazao kako se to radilo u vrijeme vrlo tvrde vlasti u Turskoj 1951. godine, to je jedan kontinuitet i kod njih i kod nas. Bilo bi vrlo vrijedno istražiti kako funkcionira mašinerija manipulacije u odabranim sluèajevima. Kako mogu biti znaèajna tri pojedinca za koje svi znaju da su idioti, a slove kao neki politièki analitièari? Ili, s druge strane, kako može biti da neki ljudi poput Radmana mogu biti priznati drugdje, ali ovdje su najsustavnije pljuvani? Kako taj mehanizam radi? Nije to ništa originalno, mislim da se možemo i dosjetiti odgovoru, ali to je važno pitanje. Što se može napraviti da se to promijeni? Vidite, to je jedna pamukovska frustracija, kaže Banac.- Pamuk je poslao jednu vrstu poruke, to nije bilo ureðivanje u klasiènom smislu. Zašto ne smijete o nekim stvarima govoriti a da vas ne napadaju i ne proglašavaju izdajnikom? To je vrlo slièno kao u našoj sredini. Mislim da je zato Pamuk vrlo znaèajan za nas, dodaje Banac. - Ima razlika izmeðu onoga što bih jako volio objaviti kad bih imao graðe, i onoga što bih mogao objaviti od postojeæe graðe. Najviše bih volio objaviti veliki tekst o raskrinkavanju ratnih profitera koji su prisvojili priloge koje su iseljenici plaæali za obranu Hrvatske. Želio bih objaviti jednu takvu veliku dokumentiranu reportažu s izjavama relevantnih sudionika, kaže nam publicist i književnik dr. Ivo Žaniæ, profesor na Fakultetu politièkih znanosti u Zagrebu. Dan bez politike - Dok toga nema, od postojeæe graðe bih želio objavljivati u nastavcima novinarske radove o urbanistièkoj devastaciji u velikim gradovima i o bezobzirnoj rasprodaji na obali. I, zatim bih taj jedan dan kada ureðujem nastojao uopæe ne baviti se aktualnom politikom. To bi bio dan u novinama bez aktualne politièke operative, bez državne i stranaèke politike. Odsutnost te politièke mašinerije želio bih napraviti dogaðajem pa da vidimo kako bi bez cijele te galerije naših politièara novine izgledale, nastavlja Žaniæ.- Potrebno je takoðer preureðenje vanjskopolitièkih stranica da bi obuhvatile cijeli svijet. Kad bi naša politika bila eurocentrièna, moglo bi se razumjeti da vanjska politika nije i svjetska. Ali, ona kao da od ostatka svijeta poznaje jedino New York, Washington i Los Angeles, njega zbog Hollywooda. Naše novine i mediji uopæe ne prenose sliku svijeta. Potpuno se ignorira Afrika, Daleki istok, osim Japana o kojem se piše na vrlo površnoj razini, kaže Žaniæ. Socijalna higijena - Novine su u svakom civiliziranom društvu recept za socijalnu higijenu. One se dakle moraju ureðivati tako da se ne dodvoravaju vlasnicima, a naroèito ne vlasti, kaže Stipe Èuiæ, predsjednik Društva hrvatskih književnika.- Èitateljstvo zanima samo istina napisana na jednostavan naèin i utemeljena na provjerenim èinjenicama. Kad toga nema, onda zavlada zbrka u hijerarhiji vrijednosti. Tako u dnevnim novinama svakodnevno osviæu portreti politièara i to na prvim stranicama, kao da u ovoj zemlji ne žive drugi ljudi, seljaci koji siju i žanju, šumari koji èuvaju šume u Podunavlju i Gorskom kotaru, uèitelji koji u nekoj zabiti imaju samo pet-šest uèenika, ali ipak ostaju u toj zabiti. O ljudima koji gotovo sve znaju, a nema ih u našim medijima, ne treba niti govoriti. Dovoljno je reæi da u Hrvatskoj nikad nisu uspjele humoristièke novine, a za njima je nasušna potreba, govori nam Èuiæ. - Ja novine èitam od stranica kulture. Prve su stranice oduvijek namijenjene ideolozima. Svakako bih gledao da potpuno smanjim senzacionalizam u novinama makar sam i svjestan da novine od toga žive, rekao nam je akademik Tonko Maroeviæ. - U svakom sluèaju, medijski bih se obraæao manjem broju ljudi. U novinama je i danas ponajviše ideologije, zato te stranice najradije preskaèem, kaže nam Maroeviæ.
|
 |
AKTUALNO
|
||||
